24 godine od ubistva srpskih dečaka na IlidžI

0
953
Foto: printscreen

Prošle su 24 godine od tragičnog i još uvek nekažnjego zločina muslimanske tzv. Armije BiH nad civilnim stanovništvom za vreme opsade Ilidže. Tog 17. juna 1995. muslimanski vojnici su prekinuli živote dvojice dečaka – Jugoslava i Vlajka.

Građani Ilidže i Sarajeva sa velikim bolom i tugom pamte 17. jun 1995. kada je počinjen jedan u nizu tragičnih događaja. Dečaci Jugoslav Mišković (14) i Vlajko Lakić (17) ubijeni su
Svake godine na ovaj dan probude se uspomene na ratne strahote i potresne scene koje su devedesetih godina bile svakodnevica.

Život u opkoljenoj Ilidži u periodu od 1992. do 1995.  bio je veoma težak i može se reći nepodnošljiv. Narod je svakodnevno bio izložen velikim opasnostima jer muslimanski vojnici nisu baš nikoga štedeli. Svakodnevna granatiranja i snajperska delovanja odnela su na više od hiljadu i dve stotine života. Nestašica hrane i vode kao i nedostatak osnovnih životnih potreba samo su još dodatno ugrožavali živote građana Hadžića. Granatirane su crkve, dečija igrališta, bolnice, groblja, škole, stambene zgrade…U delovima Ilidže (Hrasnica, Butmir) koje su kontrolisale muslimanske snage formirano je nekoliko zloglasnih logora za Srbe, gde su vršena strahovita mučenja, zlostavljanja i ubistva srpskih civila i vojnika. Mnoge žene i devojke srpske nacionalnosti su silovane, što u logorima, što u svojim kućama. Na Ilidži, najvećem srpskom stratištu ubijeno je više od 1200 Srba, među kojima i 44-oro dece. Ranjeno je preko tri stotine mališana. Na spisku stradale dece i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i Romi.

Većina stanovnika opkoljene Ilidže dane je provodila po podrumima i skloništima. Veliki broj dece je proživeo ogromne traume i stresove. Umesto igre i druženja koji su svojstveni svakom detetu, deca Ilidže, Hadžića, Grbavice, bila su prinuđena da se skrivaju od granata, da se često sele i napuštaju svoje domove a neretko su bili i svedoci stravičnih ratnih scena. Umesto dečijih šala i nestašluka, sećanja velikog broja tadašnje dece a danas odraslih ljudi, vezana su za slike mrtvih i ranjenih sugrađana. Ove teške scene prouzrokovale su brojna psihička oboljenja i smetnje kod velikog broja dece i mladih. Granate nisu birale metu, te su prilikom artiljerijskih napada Armije BiH na Ilidžu i Srpsko Sarajevo, ubijani i teško ranjeni mnogobrojni muslimani i Hrvati.

Jedan od tragičnih događaja zbio se i 17. juna 1995. kada su pripadnici muslimanske vojske izvršili artiljerisjki napad na selo Šamin Gaj, MZ Rakovica. Selo je granatirano oko 13.30 časova artiljerijskim projektilom kalibra 122 mm sa područja sela Grmuša, opština Visoko. Tom prilikom ispred kuće Stanka Pavkovića, Rosulje br. 24, ubijena dva dečaka srpske nacionalnosti, izbeglice sa područja pod muslimanskom kontrolom i vlašću. Ubijeni su Jugoslav Mišković, rođ. 1981. i Vlajko Lakić, 1978. Zločincima nije bilo dovoljno što su nedužne ljude proterali sa rodnog ognjišta, kuće im popalili i opljačkali već im mira nisu dali ni u izbeglištvu.
Za zločin do danas niko nije procesuiran, niti osuđen iako se vrlo lako može utvrditi koja jedincija je izvršila granatiranje kao i ko je izdao naredbu za ovaj zločinački čin. Zašto Sud BiH i Tužilaštvo BiH ćute i odbijaju da jave o ovom zločinu, i dalje ostaje nejasno.
U znak sećanja na Jugoslava, Vlajka i još 123 mališana, u dvorištu OŠ „Sveti Sava“ u Istočnom Sarajevu je 2018. podignut spomenik posvećen ubijenoj deci Srpskog Sarajeva.
Izvor: Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX vijeku
– Srpska Stratišta Sarajeva

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime