Dobrosusedstvo

Zašto nas Hrvatska blokira

0
954

 

Stalne provokacije, nesporazumi i ucene nisu vezane za prošlost, nego za buduće planove Hrvatske

ustasenavijaci01Popuštanje Srbije u cilju dobrosusedskih odnosa sa Hrvatskom počelo je da gubi svaki smisao. Jasno je da svako novo popuštanje niko u Hrvatskoj više ne gleda kao znak dobre volje, već kao slabost i nemoć Srbije. Na Zapadu se vide mirovni i stabilizujući potezi Srbije, ali fali kritika ponašanja destabilizujućih faktora na Zapadnom Balkanu – Vlade Hrvatske, Vlade BiH i takozvane vlade Kosova. Ako se zna da su pomenute vlade pod direktnim patronatom SAD, zvuči cinično svaka reč sa Zapada kako je Srbija na dobrom putu i kako je postala faktor mira.

Hrvatska politika prema Srbiji i Srbima više nije perfidna, nego otvoreno destruktivna i preteća. Kod obraćanja Srbiji i njenim predstavnicima hvatski političari više ne koriste diplomatski jezik i u izjavama i saopštenjima sve je više oštrih tonova i reči koje ne postoje u diplomatskom rečniku. Izmišljenih povoda za aroganciju do sada je bilo mnogo, a najnoviji je presuda Vojislavu Šešelju. Iako Srbija na ovu presudu nije uticala baš ni malo, kao ni na jednu do sada, svi koji nešto znače u Hrvatskoj ovih dana su se po tom pitanju obrušili baš na Srbiju.

Danima nakon ove presude u hrvatskim medijima bilo je skoro nemoguće pronaći vest koja nije vezana za Šešelja. Ređale su se vesti, saopštenja, dokumentarne emisije, dueli i tribine. Bilo je i smešnih stvari. U jednoj TV emisiji na HRT učestvovao je bivši načelnik Glavnog stožera hrvatske vojske general Pavao Miljavac. Dok se trudio da ostane smiren, a videlo se da kipti od besa, u jednom trenutku je rekao: „Gospodin Špegelj je najveći zločinac za koga ja znam i ne mogu da verujem da ga je Haški sud oslobodio“. Voditelj emisije je promenio boju i gestikuliranjem pokušao da ukaže na krajnje nezgodan lapsus ali kasno, jer je general je žučno nastavio: „Špegelj je načinio toliko zločina da ni doživotna kazna nije dovoljna“. „Šešelj! Šešelj!“, panično je vikao voditelj nebi li koliko toliko ispravio stvar. „Da, Šešelj“, ponovio je general zbunjeno i nastavio da priča kao da se ništa nije desilo.

General Miljavac se okomio i na ono malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj, tako da su njegove reči imale prizvuk pretnje: „Baš bih voleo da vidim i jedva čekam da vidim kakvo će saopštenje u vezi sa presudom Šešelju dati predstavnici Srba u Hrvatskoj“. Da li pod pritiskom ovakvih izjava i pretnji, Milorad Pupovac, predsednik SNV, žestoko je osudio oslobađajuću presudu Haškog tribunala.

OVA BLOKADA NIJE POSLEDNjA

Dok su ostali političari udarali po svemu što je vezano za Srbe i Srbiju, ministar inostranih poslova Hrvatske Miro Kovač bio je konkretan i udario po najosetljivijem pitanju za Srbiju. Blokirao je pregovore o poglavljima 23. Hrvatska kao ravnopravna članica EU, gde sve članice imaju pravo veta, blokirala je Srbiju na evropskom putu. Istina, to nije zavisilo od nje, već od volje glavnih mentora.

ustasenavijaci02Sadašnja blokada je prva u nizu jer će ih sigurno biti više. Ona ima za cilj da pokaže Srbiji ko je sada glavni regionalni faktor, ali i još jednu važnu stvar – da nije bitno da li su zahtevi vezani za sam sadržaj poglavlja. Hrvatska tako ima širok prostor za manevre jer, ako sada i popusti, ništa ne gubi – čeka nas na sledećoj krivini. Popuštanjem lažno pokazuje, kao što tvrdi, da neće ometati Srbiju na evropskom putu. A naravno da hoće.

Manje značajni, ali itekao uticajni političari još su agresivniji i insistiraju na daleko oštrijim merama ne samo prema Srbiji nego i prema Srbima u Hrvatskoj, koji ionako žive u strahu. Tako predsednica desničarske Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomšić, koja je ujedno članica Evropskog parlamenta, kaže:

„Hrvatska traži premalo. To je sramotno i premalo. Hrvatska Vlada treba da traži mnogo više. Ako oni na tome insistiraju, ja bih ukinula Zakon o oprostu, pa bi sudila svima koji žive u Hrvatskoj a izvršili su agresiju na nju“.

Da Vas podsetimo:  Mogu li Amerikanci da prelome mozak Srbima

Šta god da se događa u odnosima između Srbije i Hrvatske, to se direktno lomi preko leđa srpske manjine a u korist hrvatske etničke čistoće. Jer, ako se stvarno ukine Zakon o aboliciji, na čemu širok front u Hrvatskoj insistira, tada bi svakom Srbinu u toj zemlji moglo da se sudi. Samo pretnja ukidanjem ovog zakona već je iselila veliki broj Srba.

Hrvatski političari kao da namerno potežu pitanja koja ne bi smeli. Zakon o aboliciji ne bi smeli ni da pomenu, jer su po osnovu njega dobili Istočnu Slavoniju i Baranju na časnu reč da će biti korektni prema Srbima na tom području i da će ih tretirati kao ravnopravne građane. Inače, još uvek bi dvogledom gledali u to područje jer puškom nikada ne bi mogli da ga zauzmu.

Provokacije se proširuju i na sportski teren. Tako je naš košarkaški tim Crvena zvezda perfidno i bez pristanka uvučen u nekakvu humanitarnu akciju obnove vodotornja u Vukovaru jer sav prihod od karata utakmice sa Cedevitom ide u tu svrhu.

ZAŠTO HRVATI HOĆE UKIDANjE UNIVERZALNE JURISDIKCIJE

Zašto Hrvati insistiraju baš na tome da se ukine srpski Zakon o univerzalnoj jurisdikciji? Stvar je vrlo prosta, ali nimalo naivna i Srbija bi mogla napraviti veliku grešku ako podlegne pritiscima iz Hrvatske. Činjenica je da za zločine nad Srbima nije niko osuđen ni pred Haškim tribunalom a ni u Hrvatskoj. Kako je suđenje hrvatskim generalima završilo oslobađajućom presudom u Hagu, tako su i svi pokušaji suđenja za zločine nad Srbima u Hrvatskoj postali obična lakrdija i farsa. Za zločine nad Srbima nije niko osuđen ni od Bošnjaka, ni od Albanaca. Hrvati su suđeni samo za zločine počinjene nad Bošnjacima a Bošnjaci za zločine nad Hrvatima.

SImunic ZA DOMNa žalost i na sramotu međunarodne zajednice, posebno Evrope, jedino mesto gde je uopšte neko mogao da odgovara za ratne zločine počinjene nad Srbima je Srbija. Ukidanjem ovog zakona na ovom svetu više neće postojati mesto gde bi neko mogao odgovarati za ratne zločine nad Srbima. Obzirom da su zločini počinjeni van granica ingerencije srpskog pravosuđa, zločinci bi mogli da slobodno šetaju Terazijama i da nam se smeju u lice. Možemo ih uhapsiti i predati Hrvatskoj, ali se već dobro zna da će tamo biti dočekani kao heroji i oslobođeni.

Sa srpske strane bilo je isuviše mnogo popuštanja kada je primena ovog zakona u pitanju, a sve u intersu dobre volje i dobrosusedskih odnosa sa Hrvatskom. I ova i prošle vlade činile su takve ustupke. Dovoljno je navesti dva primera koja jasno govore da takvi postupci nemaju smisla. Prvo, nisu doprineli ni jedan promil unapređenju dobrosusedskih odnosa. Drugo, ko smo mi da opraštamo nekome ratni zločin – a to upravo činimo ako zločince izručimo Hrvatskoj.

Prvi primer je Tihomir Purda, koji je 6. januara 2011. godine uhapšen u BiH po poternici Interpola koju je pokrenulo srpsko pravosuđe. Purda je optužen za ratni zločin nad Srbima u Vukovaru. Tada je Jadranka Kosor oštro napala srpsko rukovodstvo sa Borisom Tadićem na čelu. Zabrinuti za srpsko-hrvatske odnose, srpsko pravosuđe i Tadić su popustili i odustali od optužnice. Purda je dobio i odštetu što je 57 dana proveo u pritvoru. U Zagrebu je dočekan kao heroj uz velike počasti.

DRSKI ZAHTEVI O PITANjU NESTALIH

Drugi primer je Veljko Marić, koji je uhapšen u Srbiji i osuđen na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina u selu Rastovac 31. oktobra 1991. godine. Na očigled supruge, nemoćne starice, ubio je njenog muža, starca koji nije imao mogućnosti da pruži bilo kakav otpor niti da nekoga ugrozi. Ubio ga je bez ikakvog razloga u njihovoj vlastitoj kući samo zato što je Srbin. Na zahtev Vlade Hrvatske a u interesu otopljavanja političkih i dobrosusedskih odnosa, srpsko pravosuđe i vlada Aleksandra Vučića dozvolili su da Veljko Marić nastavi izdržavanje kazne u Hrvatskoj. Tamo je dočekan kao heroj, isto kao i Purda, uz sve počasti branitelja i njihovih udruga. Tom prilikom je ministar pravosuđa Hrvatske Orsat Miljenić rekao:

Da Vas podsetimo:  Zoran Milošević: Sprečiti razorno delovanje Zapada i zbližiti se sa Rusijom

ustasenavijaci03„Izručenje Veljka Marića Hrvatskoj je dobar korak, koji će doprineti da odnosi Hrvatske i Srbije budu bolji“.

Kako to danas nakon svega što se događa besmisleno i smešno zvuči.

Jedan od dežurnih argumenata Hrvatske u saplitanju Srbije na evropskom putu je i pitanje nestalih osoba. Pri tome, bezobrazno na svoj spisak nestalih osoba stavljaju i Srbe iz Hrvatske, za čiji su nestanak i ubistva sami odgovorni, samo da bi spisak bio što duži. Malo ko od međunarodnih faktora može da pronikne u ovu podvalu. Hrvatska zvanično traži objašnjenje od Srbije gde su nestali Srbi sa njihovog spiska, kojim mašu pred celim svetom a jedino oni tačno znaju šta se desilo sa tim nedužnim ljudima, uglavnom civilima. Da bih ovo dokazao, ne moram ići daleko. Dobar primer njihove drskosti postoji u mojoj familiji.

Mog ujaka Vladu Skeledžiju uhapsila je u sopstvenoj kući u Vukovaru policija nove hrvatske vlasti čim je uspostavljena država Hrvatska. Uhapšen je bez ikakvog razloga i nikad se više nije vratio kući. Na insistiranje Hrvatske da se istraže grobnice NN lica na groblju u Novom Sadu, jer su tvrdili da su to ubijeni Hrvati, Međunarodni crveni krst je vodio istragu DNK analizom. Utvrđeno je da je tu sahranjen i moj ujak, čiji je leš pronađen na obali Dunava kod Novog Sada. Kako nije mogla da se izvrši identifikacija, sahranjen je kao NN lice. Ubili su ga Merčepovi krvnici na obali Dunava u Vukovaru, kao i mnoge druge. Govorili su im pre likvidacije: „Kada toliko volite Srbiju, poslaćemo vas tamo najkraćim putem – Dunavom“. Tako je i bilo, svi ti ljudi su sahranjivani u Srbiji kao NN lica. Krajnja je drskost da Hrvatska za tako stradale ljude sada traži objašnjenje od Srbije. Ako Hrvatska može da poseže za takvim „argumentima“ gde vlastite zločine pokušava pripisati Srbiji, šta se ona još može očekivati u budućnosti.

LAŽI ZLATKA IFKOVIĆA

Niko nije mogao očekivati da će neko u Hrvatskoj skupiti dovoljno hrabrosti i drskosti da Srbiju opominje za kršnje prava manjina, ali upravo se to događa. Oni koji su ratnim zločinima i etničkim čišćenjem eliminisali Srbe i sveli ih na beznačajnu brojku, besramno pričaju o pravima manjina. Iako za sada nema nikakvih problema vezanih za Hrvate koji žive u Srbiji, male su šanse da to tako i ostane. Vidi se da Hrvatska ima ozbiljne planove da podriva stabilnost Srbije preko svoje manjine. Utisak je da Hrvatska na tome već uveliko radi tako što će preko podesnih predstavnika hrvatske manjine u Srbiji uznemiriti i uzburkati populaciju koju predstavljaju.

Jedan od najirazitijih političkih predstavnika hrvatske manjine u Srbiji je Zlatko Ifković, ekonomista iz Subotice koji se redovno oglašava svojim tekstovima i saopštenjima na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća. On otvoreno podržava sve nakaradne stavove sadašnjeg hrvatskog rukovodstva o ugroženosti hrvatske manjine u Srbiji i prenosi ih na portalu kao potpuno ispravne. Sada su aktuelne izjave ministra inostranih poslova Hrvatske Mire Kovača po tom pitanju. Sadašnju Vladu Hrvatske prikazuje kao najbolju do sada jer pokazuje veliku brigu za Hrvate u Srbiji. I sam dopunjava Kovačeve izjave dajući im još veću oštrinu:

ustasenavijaci05„Hrvati u Srbiji nemaju politička prava, nisu primjereno zastupljeni u političkim tijelima, policiji, carini, pravosuđu i nije osigurano finansiranje udruga sa hrvatskom nacionalnom odrednicom koje imaju problema sa finansiranjem svoje delatnosti i programa, budući da još uvijek, za razliku od Hrvatske, u Srbiji nije razvijen model njihovog finansiranja“.

Ovakvim izjavama Ifković nam kaže kako Srbi u Hrvatskoj imaju veća prava nago Hrvati u Srbiji. Ja mu želim da nikada ne doživi takva prava kakava imaju Srbi u Hrvatskoj. Očito da se uklopio u planove Hrvatske da preko hrvatske manjine destabilizuju Srbiju i da tako neutrališu sve ono što su uradili prema srpskoj manjini u Hrvatskoj.

Da Vas podsetimo:  SNS, izbori, rezolucija – lažno evropejstvo lažnih patriota

Da bi se razumele ovakve izjave, trebalo bi znati još nešto o Ifkoviću. On je već godinama član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori sa sedištem u Bazelu (HAZUD) u Švajcarskoj. Jedini je član ove kvazinaučne institucije iz Srbije. HAZUD (paralelna insitucija sa HAZU, zvaničnom akademijom nauka i umetnosti u Zagrebu) već desetinama godina okuplja najekstremniju ustašku emigraciju iz celog sveta ali i naučnike i političare ekstremiste iz Hrvatske. Sama suština delovanja ove akademije je rehabilitacija i propagiranje ustaškog pokreta iz Drugog svetskog rata i veličanje njegovih najzloglasnijih zločinaca. Ako Ifkoviću sve to ne smeta i ako je dobrovoljno pristupio ovoj kvaziakademiji nauka, ne treba se čuditi njegovim aktuelnim izjavama. Kao član HAZUD, u direktnoj je vezi sa ustaškim pokretom i postavlja se ozbiljno pitanje da li treba dozvoliti takvom čoveku da svojim delovanjem truje hrvatsku manjinu u Srbiji.

MEĐU BUDUĆIM ZAHTEVIMA BIĆE I TERITORIJALNI

Neki umereni novinari u Hrvatskoj koje zbog blažih stavova smatraju kontroverznim, kao što je na primer Drago Hedl iz Osijeka, smatraju da je neprihvatljivo ponašanje hrvatskih političara prema Srbiji uzrokovano produženjem predizborne kampanje. Da je hrvatska vlada toliko nestabilna i da je pitanje dana kada će pasti. Pad vlade je svakodnevna tema, i to navodno u nedogled produžava atmosferu predizborne kampanje. Ova tvrdnja zvuči logično ako se zna da se u Hrvatskoj izbori dobijaju napadima na Srbe i Srbiju.

Ipak, po svemu sudeći, na sceni je nešto mnogo ozbiljnije i radikalnije. Počinje otvorena blokada Srbije na evropskom putu svim sredstvima koje Hrvatska može da preduzme. Za očekivati je da Hrvatska oslabi svoj pritisak jedino ako su njihovi potezi u koliziji sa interesima SAD, koje u potpunosti kontrolišu njihovu vlast, ali šta ako nisu i ako je to dogovoreni zajednički plan? Vodeće zemlje EU, koje u pridruživanju Srbije vide svoj interes, nemaju više na Hrvatsku presudan uticaj.

Bez obzira što se nekome može učiniti da je ovo kulminacija hrvatske drskosti i da su Hrvati dostigli maksimum u svojim zahtevima, nažalost, to nije tako. Utisak je da Hrvatska uporno traži nešto što Srbija neće moći da prihvati i da je krajnji cilj blokada. To ne bi imalo logike zato što ovi zahtevi sami po sebi ne donose Hrvatskoj neku veliku korist sem političke – a to sigurno neće biti dovoljno. Svi sadašnji zahtevi i ucene su samo priprema za one koji treba da donesu bogat plen. Šta će to stvarno biti, može da se pretpostavi, ali jedno je sigurno – među budućim zahtevima biće i teritorijalni.

Možda će da zvuči čudno, ali sva ova pometanja i ucene od strane Hrvatske imaju svoju dobru stranu. Ovo je izvanredna prilika za test – da li Hrvatska stvarno može da nas blokira u pregovorima sa EU, kao što je naprimer Grčka blokirala Makedoniju. Ako Hrvatska stvarno ima tu moć, a ne samo na papiru, onda mi Evropske unije nikada videti nećemo. Neće biti kraja hrvatskom bezobrazluku i našem poniženju i jednog trenutka ćemo morati reći dosta.

ustasenavijaci04Možda je Evropska unija vredna našeg truda, pa i ponekog poniženja, ali ne može se glavom kroz zid. Želeli mi to ili ne, ako Hrvatska ima moć da nas blokira, moramo imati alternativu. To bi bila promena strategije, a to uvek zahteva velike promene i puno vremena. Prilikom traženja alternative, Srbija ne bi smela pasti pod uticaj bilo koje svetske sile i mora po svaku cenu da sačuva samostalnost i vojnu neutralnost, zato što je to najvažnije. Uostalom, ni EU nije više tako primamljiva kao što je nekada bila. Migrantska kriza i kriza međusobnih odnosa zemalja EU je poprilično razvodnila njene prednosti. Zato ako budemo morali, pod pritiscima koji su neprihvatljivi, da biramo svoj originalni put razvoja i prosperiteta, biće to mnogo lakše i za srpski narod prihvatljivije.

Ljuban Karan

standard.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime