Alijine mudrosti i plagijati uklesani u kamenu po Sarajevu

0
315
Nenad KECMANOVIĆ / Foto: printscreen(Media Centar)

RAHMETLI Muhamed Tunjo Filipović se među muslimanima proslavio člankom o „Bosanskom duhu u književnosti“ i tu crno na bijelo napisao šta je bosanski duh, uključiv i to da je najveći dindušmanin tog duha bio nobelovac Ivo Andrić.

Ali, postoji i „sarajevski duh“ za koji se nikad nije znalo šta tačno znači. Za starije je to bio merak i sevdah uz jemeke i mezetluke. Za ljude sa strane – glupi vicevi o Muji i Hasi. Mlađi su taj duh vezivali za Top listu nadrealista i Audiciju.

Danas ga, svi izuzev Sarajlija, poistovjećuju s orijentalnim imidžom grada u kome žive gotovo isključivo muslimani različitog etničkog porijekla.

Možda je „sarajevski duh“ najbliži tradicionalnoj sklonosti sarajevskog svijeta, koji se uprkos promjenama ne mijenja, da se šegači sa svim i svačim, pa i sam sa sobom.

Teško je naći neki zajednički imenitelj za sva ova određenja „sarajevskog duha“, ali „Alijine misli uklesane u kamenu“, onomad osvanule po sarajevskim trgovima, spadaju u posljednje od navedenih određenja sarajevskog duha.

Uprava grada koju, „bezbeli“, drži SDA, odlučila je da u okviru kampanje za lokalne izbore svoje muslimanske sugrađane počasti edukativnim mudrostima rahmetli Alije Izetbegovića.

Prvi se na udaru našao „prvi u SDA“ i sin „prvog u Bošnjaka“, uz komentar da nije bio u stanju ništa sam smisliti, pa je u babe potražio pamet. Ali, prava sprdnja je nastala kada se ispostavilo da je partijski trust mozgova znanja i pameti Aliji pripisao tuđe umotvorine.

Indirektno, nije pošteđen ni rahmetlija, jer je incident ukazao da se, citirajući velike misli svjetskih filozofa, naučnika i umjetnika, nije ni usmeno pozivao na autore, niti u pisanim tekstovima stavljao navodnike.

Sve u svemu: kombinacija plagijata i neznanja.

„Savjet mudraca“ SDA za ovaj cirkus objektivno snosi manju krivicu nego njihov osnivač i prvi predsjednik. Međutim, barem oni još uvijek partijski aktivni iz „robijaške halke“, poput Hasana Čengića, mogli su da prepoznaju da misao „Nauka otkriva, umjetnost stvara“, koja izvorno pripada britanskom slikaru iz 18. vijeka, nije bila ni bitna ni karakteristična za jednog mladomuslimanskog islamistu, kakav je bio Alija Izetbegović.

Da Vas podsetimo:  Dok se Vučić sprema za pregovore, Agnela Merkel naoružava Kosovsku vojsku

Čovjek koji je sa 16 godina pristupio organizaciji Mladi muslimani, koja je bila ispostava Muslimanske braće, koji je za islam odležao 10 godina robije, koji je napisao Islamsku deklaraciju, ipak sa 65 godina, kada je ušao u politiku, nije mogao da postane nešto drugo.

Ako su u Sarajevu htjeli da u kamenu za vječnopst sačuvaju nešto autentično njegovo – onda je trebalo da uklešu misli iz te njegove knjige koju je SDA usvojila kao programski dokument. Recimo:

„Ne može postojati ni mir ni suživot između islamske religije i neislamskih društvenih i političkih institucija… Islamski pokret bi trebao i može početi preuzimati vlast čim je moralno i brojčano dovoljno jak da može oboriti ne samo postojeću neislamsku vlast, nego i izgraditi novu islamsku vlast…“

U BiH je lončiće polupala jedina supersila, a to je u ono vrijeme značilo i vazalna Evropa, kada je stavila na znanje da neće podržati Muslimane da u dijelu BiH prave islamsku fildžan–državu. Odnosno da će, u skladu sa američkim vrijednostima, podržati samo jedinstvenu, mutikulturnu, građansku državu, Alija je napravio zakret.

Umjesto da Islamsku državu pravi na „samo onoliko Bosne koliko muslimani mogu prosperetitetno kontrolisati“, praviće je, kao rastuća većina u cijeloj BiH.

Umjesto malog rješenja ići će na veliko rješenje. Umjesto manje, a odmah, dobiće više, ali sa zadrškom!

Zato se Alija odlučio za ketman, koji je već bio usavršio u socijalizmu.

Samo prividno, taktički, prekinuo je 50 godišnji kontinuitet svoga islamističkog djelovanja i počeo da simulira prozapadno orijentisanog demokratskog političara i predsjednika svih građana BiH. Svoju nacionalno-vjersku stranku proglasio multietničkom. Muslimansku vojsku nazavao je ABiH, međunarodno legalizovanu fikciju BiH – građanskom državom“.

Da su sarajevski gradski oci to sve uklesali, granitne ploče po Sarajevu skakale bi jedna drugoj u usta. Ali, mogli su da izbjegnu kontradikcije tako što bi napravili jednu građanističku i jednu islamističku postavku Alijinih misli pa ih mijenjali.

Da Vas podsetimo:  Hiljade stranica iznose na videlo istinu o KiM

Za dana – za zapadne turiste – onu prvu, a kad padne mrak, za domaću upotrebu, ovu drugu.

Kako svjedoči Adil Zulfikarpašić, Alija je naizmjenice putovao: na orijent u Rijad, Teheran i „Stambol“ i domaćinima pričao da u Bosni gradi islamsku državu, odnosno na okcident te tamošnjim političarima pričao kako gradi građansku demokratiju.

Alija je tek kod kuće svaki čas pravio dogovore pa odsutajao, potpisivao pa povlačio potpis, mijenjao stavove, varao i lagao…

Njegov bošnjački saborac Nijaz Duraković: „Ja sam se kao član Predsjedništva BiH uvjerio da je Alija mogao da slaže, a da ne trepne“.

Njegov omiljeni novinar među Srbima Gojko Berić: „Lakše je baviti se hvatanjem jegulja golim rukama na ušću Neretve nego se baviti političkim i intelektualnim profilom Alije Izetbegovića. Na naivno pitanje sarajevskog novinara, dao je legendarni odgovor: „Pa eto, prijepodne mi se čini da je bolje onako, a popodne – ovako“, a drugi put: „I život je takav, sav sazdan od kontradikcija“. Elem, govorio je sve i svašta tako da ga po tome, čovjek ne bi mogao uhvatiti „ni za glavu ni za rep“.

Možda je bilo najbolje da su gradske opštine podijelile Alijin ketman.

Pošto je Nedžad Ajnadžić postavio tobožnje Alijine univerzalno huamističke misli u parku pored Druge gimnazije u opštini Centar, njegov kolega Ibrahim Hadžibajrić u Starom gradu mogao je one zaista njegove islamističke misli da postavi u parku pored Gazihusrefove medrese.

Recimo: „Islam je vjera, ali istovremeno i jedna filozofija, jedan moral, jedan poredak stvari, jedan stil, jedna atmosfera, jednom rečju, jedan integralan način života“… “Islam je suma činjenica i istina, religije i nauke, jedne i druge stvarnosti, ali on nije prosti, matematički zbir. To je tkanje na kome se šavovi ne vide“.

Da Vas podsetimo:  Zašto je na novu adresu u Podgorici stigla posebna poruka iz EU...

Na Zapadu se o Aliji sve znalo i pratilo, ali oni su mu tu ulogu nametnuli, a on je kako gdje već treba i glumio, đah ovo đah ono.

O njegovom u dobro uvježbanom ketmanu piše lord Lord Oven koji je sa njim često pregovrao: „Vrlo malo ljudi s sigurnošću može da tvrdi da je Izetbegović fundamentalista, on to skriva i samodisciplinovano se prikazuje kao sekularani političar, što je naučio svaki disident u Titovoj Jugoslaviji“. Zapad je sa njim izvodio igru laže i paralaže, koju su shvatili i prihvatili i njegovi sljedbenici, te i danas prate njen ritam“.

Nasmijanim kritičarima sarajevskim granitnih ploča sa uklesanim Alijinim ketmanskim i tuđim mislima odgovorila je Koordinacija boračkih udruženja opštine Centar: “Zar rahmetli predsjednika i ono što je govorio trebamo zaboraviti? Zar je loše prenijeti rečenice u kojima je opisan smisao života svih bića na svijetu, bez obzira na to od koga su potekle? I na kraju, zar vam smeta što u navedenoj ulici više nije poligon za parkiranje vozila nego šetališno-edukativna zona u kojoj se nalazi škola koju je nekad pohađao rahmetli Izetbegović”.

Po ovome, „bez obzira od koga su potekle“, što će reći „k’o da je važno čije su misli“, vidi se da su pravi Alijini saborci.

„Bosanski duh“, „Sarajevski duh“, baš kao i „Dejtonski duh“ pušteni su iz boce i neuhvatljivi lebde nad Bosnom. Zato i jeste ovakva kakva je.

Nenad KECMANOVIĆ
Izvor: Iskra / sveosrpskoj.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime