Apel Patrijarha Pavla iz 2004. državnom vrhu Srbije

4
3373

03. oktobar, 2004

Njegovom Prevashodstvu
BORISU TADIĆU, predsedniku Republike Srbije

Njegovom Prevashodstvu
dr VOJISLAVU KOŠTUNICI, predsedniku Vlade Republike Srbije

Uvažena gospodo,

Obraćam vam se obojici kao Patrijarh srpski, u čijoj skromnoj ličnosti i apostolskoj službi zvanje Arhiepiskopa pećkog i kanonski i istorijski prethodi dostojanstvu Patrijarha srpskog. Obraćam vam se i kao episkop Srpske Pravoslavne Crkve koji je na Kosovu i u Metohiji u episkopskom cinu služio trideset i četiri godine, koji je pokrajinu mnogo puta prepešačio uzduž i popreko i koji, to slobodno mogu reći, tamošnje prilike i neprilike dobro poznaje vec vise od pola veka. Obraćam vam se, najzad, i kao čovek koji je prethodnih godina, u najboljoj nameri, i u ime Crkve i u svoje lično ime pozivao srpski narod Kosova i Metohije da učestvuje na izborima, u politickom životu i u privremenim institucijama vlasti u svojoj pokrajini, u znak dobre volje i spremnosti da zajedno sa svojim sugradjanima albanske narodnosti i zajedno sa svim ostalim etničkim zajednicama gradi temelje zajedničke budućnosti u miru, slobodi, demokratiji i ravnopravnosti. S tim u vezi, podsećam vas i na stav Srpske Pravoslavne Crkve, jednodušno i jednoglasno izražen na nedavnom zasedanju Svetog Arhijerejskog Sabora, da „Crkva nacelno podržava – svuda, pa i na Kosovu i Metohiji – demokratsko pravo ucešća na izborima“.
Sada, medjutim, posle nedavnih apela Svetog Arhijerejskog Sabora i Svetog Arhijerejskog Sinoda, apelujem na vas obojicu i lično, kao Predstojatelj Crkve, odnosno kao predsednik Sabora i Sinoda: za ime Boga, ne pozivajte ostatak progonjenog i mučeničkog srpskog naroda na Kosovu i Metohiji na izbore za organe tamosnje vlasti! Ne pozivajte ga, pa ma ko vas na to nagovarao ili prisiljavao! Jer, nas nedavni Sabor je, posle nacelnog afirmativnog stava o učešću na izborima, odmah u produžetku, svima koji zagovaraju bezuslovni izlazak Srba i manjinskih versko-etnickih zajednica na zakazane oktobarske izbore, postavio ključno pitanje: „U kojoj državi na svetu se moze zahtevati izlazak na izbore pod uslovima u kojima su ljudi liseni ne samo elementarne bezbednosti i osnovnih ljudskih prava, pa i prava na slobodu kretanja, nego i samog prava na život?“ Na to pitanje, na koje takozvana medjunarodna zajednica i njena oružana sila na Kosovu i Metohiji ne žele ili ne mogu da odgovore, Sabor, u ime hrišćanskih načela i vrednosti, odgovara ovako: „Roba treba najpre osloboditi ropskog polozaja koji mu je nametnut i izvesti ga iz tamnice da bi se on mogao slobodno ponašati i slobodno birati ili biti biran.“


Imajući u vidu žalosnu činjenicu da do ovoga časa nema nikakvih medjunarodnih institucionalnih garantija da ce izlazak Srba na izbore i njihovo kakvo-takvo ucesce u organima vlasti pružiti bezbednost srpskom narodu i ostalim nealbancima u Pokrajini, omogućiti povratak prognanima i očuvati celovitost drzavne teritorije, pitamo se: zar prethodna iskustva ne svedoče da bi krajnji ishod srpskog ućešća mogao biti dijametralno suprotan navedenim pozitivnim očekivanjima? Zar je potreban nas pristanak na nasu propast, dugoročnu ili konačnu, svejedno?

Ko to uopste ima pravo da vapijuće bezakonje proglasi za pravni poredak, status društvenih parija za normalan položaj u društvu, a teror za normalno funkcionisanje demokratskih institucija? Vi, gospodo predsednici, znate da smo ranije pozivali Srbe na izbore, a usledio je martovski pogrom. Znate koliko je Srba ubijeno, oteto i prognano od pocetka medjunarodne uprave Kosovom i Metohijom; znate koliko je domova i hramova spaljeno i poruseno. Znate za obećanja u najvišoj evropskoj i svetskoj ravni da ce makar oni u martu uništeni domovi i hramovi biti obnovljeni, a zločinci privedeni pravdi. Znate, medjutim, a znamo i svi, da domove i hramove niko ne popravlja, gotovo svi zločinci su i dalje na slobodi, a prognanici su manje-više zaboravljeni, da ne kazem otpisani. Podsećam vas usput i na to da su kosovsko-metohijski Albanci do pre samo nekoliko godina, pritom živeći u neuporedivo boljim uslovima nego njihovi srpski susedi danas, ne samo odbijali da učestvuju na izborima nego i bojkotovali sve organe vlasti, čitav drzavno-pravni poredak. Pa ipak, njih niko nije ucenjivao, a na njihove političke vodje niko nije vršio pritisak. Poredjenje i zaključci nameću se sami.

Obracam vam se, gospodo predsednici, ovim javnim apelom isključivo iz duhovno-pastirskih razloga i zbog egzistencijalnih nevolja svoje pastve, svoga naroda, svoje duhovne dece. Vas obojicu i vašu odgovornu javnu sluzbu u jednakoj meri uvažavam. Nikad nista u životu nisam tvorio ili govorio sa političkom motivacijom, a sada, sa navršenih devedeset leta, sigurno ne pocinjem da to cinim. Kada bi pravoslavni Srbi danas na Kosovu i Metohiji bili tlačiteljska većina, a Albanci obespravljena, ugrožena i ugnjetena manjina, i tada bih uputio ovakav apel. Po Svetom Pismu, Bog ne gleda ko je ko nego sve narode i sve ljude jednako ljubi i sve poziva na spasenje i večni život u zajednici ljubavi Bozje. Smemo li mi ljudi pretendovati na to da bolje od Sveblagoga Boga znamo sta je za sve i svakog najbolje ili, prosto, sta nam je svima jedino potrebno?

U ovom odsudnom trenutku, po ovom presudnom pitanju, pokažite vrhunsku odgovornost i bratsko jedinstvo, vec pokazano u Narodnoj skupštini Srbije, a pre toga u dusi vascelog pravoslavnog srpskog naroda.

Rekoh i dušu spasoh.
Bog vas blagoslovio!

Patrijarh srpski
+ Pavle

4 KOMENTARA

  1. Hm,hmm..sve je to lepo,ali „lik“ je prvi,posle sukoba 1991-1996.godine, odjezdio u posetu Trstu, svratio u Ljubljanu, i izjavio…“nove granice su realnost“..da bi, sve zacinio, ne bas „posnom zaprskom“,2005.godine, kanonizacijom u svetce, dva pravoslavna popa koljaca iz Pljevalja.kolevke Danice Draskovic..www.pop-maca

  2. Draga braćo i sestre u Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom, bojim se da je našbogoliki i hristoliki narod pravoslavni, jedino još za vreme nastojateljstva u SPC za glavnog episkopa i Patrijarha, prvog među jednakima u istoj crkvi , zadnji put imao iskonski pravog pastira i duhovnika u liku Patrijarha Pavla koji se iskonski i iz srca i duše borio za naš narod i njegovu pastvu koja mu je bila predodređena od Boga na čuvanje da je i sačuva!Naš narod nikada više u skorije vreme neće imati ni približno sličnih duhovnih dimenzija pastira i vođu duhovnog kao što je bio Patrijarh Pavle! Zato kad god čovek naiđe, mora zarad duhovne ravnoteže u sebi samom da se ovako podseća preko ovakvih sredstava informacija i preko savremene tehnologije , (naravno ko god može) i prepričava svojoj deci da se i njima usadi, pa da i oni prepričavaju dalje “ kakvog je do duhovnika sa takvim gabaritom i veličinom Srbija imala u liku Patrijarha Pavla! Koji nije mislio samo o dobru svog naroda, nego i čovečanstva uopšteno, al’ naravno na prvom mestu i o svojoj pastvi koja mu je bila od Boga podarena na duhovno čuvanje i uzgajanje!I svojim umećem znao da isti taj narod odbrani, dok svi ovi danas nemaju njegovu veličinu i ne mogu da se stave u isti duhovni gang sa njim, Blaženopočivšim Patrijarhom Pavlom! Neka mu je večna slava i hvala, na njegovom požrtvovanju i odbrani Srbskog bića i Srbske crkve!Amin

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime