Aranđelovac

2
2101

Šamar. Još jedan. I još jedan. I tako 33 puta. Uz snimanje kamerom. Uz dreku „spusti ruke“. Uz postavljanje snimka na društvene mreže. Uz povike „hoćeš psihologu da prijaviš“? Aranđelovac danas. Najružnija i najtužnija reč u srpskom jeziku. Istog dana iz istog grada još jedan snimak. Nogama. Šutiranje. Ponižavanje.

Juče možda Beograd. Prekjuče recimo Čačak. Valjevo. Kraljevo. Kruševac. Niš. Novi Pazar. Užice. Izaberite. Koji god želite grad. Samo je pitanje da li je sve snimano i postavljeno „na fejs“.

I svaki put se zgražavamo. Svaki put osuđujemo nasilje na društvenim mrežama. Krivimo ovaj ili onaj bivši sistem. Pljujemo po zapadnom poimanju pedagogije i govorimo kako to nije moglo „u ono doba“. A moglo je. Da znate, moglo je.

Osamdesetih godina u Beogradu. Sevali noževi u srednjoj školi na Voždovcu ili na Vračaru. Samo što nismo imali „pametne“ telefone i društvene mreže. Devedesetih kada su bili ratovi. Pa je takvo ponašanje moglo da bude usvojeno kao normalno. Dvehiljaditih kada su izrastale tranzicione generacije. I sada. U eri rijaliti šou programa. U eri kada je starleta najpoželjnija na bilo kojoj manifestaciji. Kada se tekstovi o tome kako je ova ili ona silikonska starleta (a nekada se to nazivalo prostije – kurva) čitaju više nego tekstovi o problemima u državi. Kada se odlazak na narodnjački koncert pominje više ili duže nego uspesi nekih klinaca koji svojim znanjem iz matematike, fizike ili bilo čega drugog

Tužno je. Grozno. Odvratno. I da se razumemo: Nije to svojstveno samo našem društvu. Toga ima i na zapadu i na istoku. Šikaniranja i ponižavanja drugara iz klupe. Takozvanog vršnjačkog nasilja. Za koje svi imaju razloge i razumevanja. I objašnjenja nadasve.

I svaki dan je sve tužnije, groznije, odvratnije.

Da Vas podsetimo:  Dinar

Neću da postavim snimak ponižavanja nekog deteta. Ženskog ili muškog. Neću jer je to dete već dovoljno trauma doživelo. Za ceo život. 

Samo ću da pitam ove govnare u skupštini (a setite se, od 26. oktobra ja poslanike vladajuće koalicije zovem bez izuzetka govnarima, a skupštinu Srbije pišem malim početnim slovom), hoćete li više, majku vam vašu, usvojiti Aleksin zakon? I ne samo usvojiti, nego i primenjivati? Jer, ne bi me čudilo da među onima koji šamaraju ili snimaju ima vaše dece, ili dece vaših rođaka. Stoko.

Aleksandar Bećić

kolumnista.com

2 KOMENTARA

  1. ЖАО МИ ЈЕ И ВАС И СЕБЕ, ПОШТОВАНИ КОМЕНТАТОРИ, ШТО ТРОШИМО ВРЕМЕ НА ЈАЛОВ ПОСАО! зАР МИСЛИМО ДА ЋЕ СЕ НЕКО ИЗ ВЛАСТИ ПОТРЕСТИ ЗБОГ НАСИЉА СВАКЕ ВРСТЕ, ПА И ВРШЊАЧКОГ. тРЕСУ СЕ ОНИ ЗБОГ СЕБЕ. дА НЕЋЕ МОЖДА ДА УКИНУ фАРМУ, пАРОВЕ ИЛИ КАКО СЕ ВЕЋ ТО ЂУБРЕ ЗОВЕ? дА НЕЋЕ МОЖДА УКИНУТИ НАЈЕЗДУ ФИЛМОВА – КРВ, ПИШТОЉ, ЗАКОЉИ, УБИ, УКРАДИ– оНДА СА НАЈВИШЕГ МЕСТА ЧУЈЕМ КАКО СУ ТО ПРИВАТНИ КАНАЛИ И МОГУ ДА ПРИКАЗУЈУ ШТА ХОЋЕ. мА НИЈЕ НЕГО…ТИ ПРОГРАМИ СУ НАЈВИШИ „ФАКУЛТЕТИ“ ЗА ИЗУЧАВАЊЕ НАСИЉА. сВЕ ЈЕ ТО ЦИЉАНО НА СРОЗАВАЊЕ ПАМЕТИ И СВИХ ВРЕДНОСТИ ДОСТОЈАНСТВА. ЗНАМО И ЗАШТО…нЕЋЕ БАШ БИТИ ДА СУ КРИВИ САМО РОДИТЕЉИ И ШКОЛА

  2. roditelj zna šta mu je zadatak.učim decu da budu pošteni ljudi,za razliku od vlasti,koja ih uči da budu kriminalci.svakoga dana ih učim da moraju biti radni i pošteni,da nikoga ne vređaju,da se podsmevaju bolesnima i da vode računa sa kime se druže,da to budu dobra deca.ali,ako bi im ovako neko nešta učinio,to više ne bi nikome,ni oni a ni roditelji,jer ih roditelji tako uče u svojoj kući.tu više nema šta da se doda.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime