U nizu apsurdnih, i za svakog pojedinca koji se bavi naukom o jeziku, uvredljivim pisanijama, a nazvanim normativnom gramatikom tzv. crnogorskog jezika, susrećemo se sa još jednim primjerom koji se odnosi na grane lingvistike: fonetiku, fonologiju i morfonologiju
U nizu apsurdnih, i za svakog pojedinca koji se bavi naukom o jeziku, uvredljivim pisanijama, a nazvanim normativnom gramatikom tzv. crnogorskog jezika, susrećemo se sa još jednim primjerom koji se odnosi na grane lingvistike: fonetiku, fonologiju i morfonologiju.
Primjer koji pokazuje elementarno neznanje kreatora te gramatike, te nasilno odnošenje prema jeziku u cilju stvaranja novog – politički adekvatnog i samo politički.
U osnovi gramatičkih proučavanja nekog jezika je, prije svega, utvrđivanje opisivanje i objašnjavanje onoga što je u nekom jeziku obavezno i pravilno.
Kreatori i vodeći lingvisti koji se bave proučavanjem tzv. crnogorskog jezika doktorirali su ,,obaveznost“ – elem, pod obaveznim se podrazumijeva da odgovara svemu – samo ne naučnoj istini! O ,,pravilnosti“, razumije se, onda nema ni potrebe govoriti.
Objavljena je Gramatika, ali tek nakon objavljivanja Pravopisa! Ovaj je ,,jezik“ preskočio sve što se preskočiti može, jer koga briga za jezičko planiranje, normiranje i standardizaciju?! A njegov se nastanak može objasniti dvjema strujama:
Jedna koja unosi ,,novine“ (dijalekatske forme srpskog jezika) u standard srpskog jezika uz preimenovanje;
I druga, koju najbolje opisuju riječi bivšeg ministra prosvjete i nauke Slobodana Backovića: „Crnogorci imaju taj vaš srpski jezik, kojim vi govorite, da ga zovu crnogorskim… i kraj priče“, dakle, prosto (bespravno i neosnovano) preimenovanje srpskog jezika u „crnogorski“.
Kreatorima je očigledno nepoznat pojam ,,minimalnih parova“ kojim se određuje vrijednost foneme.
Jednostavnije i prosto predstavljeno:
Tehnikom minimalnih parova određuje se da li fonema (najmanja jezička jedinica koja nema značenje) ima distinktivnu funkciju, tj. da li unosi razliku u značenju riječi. Tako će u paru dan – san, značenje biti promijenjeno dok će sjekira i s’ekira imati isto značenje.
U konkretnom se primjeru (priložena fotografija) naglašava da u toponimina i u antroponimima glasovi s’ i z’ nisu nastali jotacijom već da imaju vrijednost foneme.
Samo pogledom na datu tabelu, salva smijeha ili salva muke, prelije svakog pismenog čovjeka.
Koz’a planina je toponim i nije u suodnosu sa Kozja planina. Kreatori vjerovatno pod ovim toponimom (Koz’a planina) podrazumijevaju značenje mjesta na kojem rastu divlje jagode. Dok Koz’a greda i Koz’a glavica označavaju nešto što se apsolutno ne podudara sa značenjem koje bi Kozja glavica predstavljala. U ovom slučaju je obratno – Kozja glavica označava mjesto na kojem rastu divlje kruške.
Još je i više nebulozno uzimanje vlastitih imena (tačnije, nadimaka) kao dokaz da neki glas ima vrijednost foneme.
Da bi neki glas imao vrijednost foneme mora postojati najmanje pet minimalnih parova koji potvrđuju razlikovnu funkciju foneme.
A tri su relevantna kriterijuma za određivanje identiteta nekog jezika. Od toga su dva čisto lingvistička: strukturni i genetski, a jedan je sociolingvistički: komunikativni.
Ti kriterijumi nedvosmisleno pokazuju da je „crnogorski“ jezik samo varijanta srpskog jezika. Gramatička struktura im je, kao i genetska osnovica – ista, a razumljivost je među govornicima stoprocentna.
Dalje, ništa se na jezičkom planu ne završava na granicama današnje Crne Gore. U Crnoj Gori postoji veliki broj dijalekata, ali nijedan od njih nije samo „crnogorski“.
Još je i Vuk Karadžić govorio da glasovi s’, z’, i ѕ nisu ,,književni glasovi“, misleći na foneme.
Ipak, očigledno je u pitanju neka nova, nad-nauka koju mi, obični smrtnici, nismo u stanju da razumijemo – niti njene osobenosti, niti domete a ni genijalnost. Za bavljenje takvom naukom moramo preskočiti nivo magistra i odmah doktorirati. Npr., imati doktorsku disertaciju o govoru muslimana u Podgorici ili, npr., ako nam se odbije magistarska teza na istu temu (recimo, na fakultetu u Nikšiću) doktoriramo u Hrvatskoj.
*Za one koje interesuje pitanje tzv. crnogorskog jezika preporučujemo knjige lingvista Miloša Kovačevića i Jelice Stojanović.
