B. Dragaš: Vanredno stanje

1
1105

417718_052202c11_fRežim nas konstantno drži u atmosferi vanrednog stanja.
Zabrana medija i progoni mislećih ljudi. Haranga protiv svih koji ne prihvataju kult ličnosti. Širenje apatije, beznađa i haosa. Obesmišljavanje demokratije i rasprodaja preostalih državnih resursa.

Prebijanje premijerovog brata i brata gradonačelnika Beograda od strane žandarmerije je zastrašujuća poruka građanima. Ako su premijerovom bratu i gradonačelnikovom bratu to uradili, šta će tek da urade nama?

Premijer nedeljno saziva vanredne konferencije za štampu.
Zašto vanredne konferencije?
Šta se dešava tako važno da premijer hitno mora da obavesti javnost?

Poslednja konfrencija je sazvana da nas obavesti da dolazi najveća nemačka kompanija za gajenje svinja, preradu mesa i izvoz. Odlučila je da investira u Srbiji.

Lepo.
Radujemo se svakoj investiciji u proizvodnji.
Samo kada se to zaista dogodi.
Kada investitori nisu FIAT ili US STEEL. Koji ne investiraju, nego izvlače kapital iz osiromašene Srbije. Tako postajemo još siromašniji.

To investiranje je potpomognuto od strane opljačkanih poreskih obveznika Srbije. Siromašni građani Srbije finansiraju bogate strane kompanije da postanu još bogatije.

Vanredna konferencija je suvišna da bi se obavestila javnost da stiže velika nemačka kompanija. Zašto to premijer radi? Pa, to je njegov posao. On je postavljen na to premijersko mesto da to najbolje radi. Premijer je državni činovnik koji polaže račune Narodnoj skupštini. A Narodna skupština polaže svoje račune građanima.

Premijer, dakle, obavlja svoju profesionalnu obavezu za koju je plaćen.
Zamislite, da svi koji profesionalno rade svoj posao sazivaju konferencije za štampu da bi javnost obavestili šta rade. Nastao bi pravi haos. Sve bi se obesmislilo.

Zašto premijer siluje javnost?

Potreba da se bude stalno u javnosti je dokaz infantilnosti ličnosti.
Milošević nije imao tu potrebu. Uspevao je da zadrži državničko dostojanstvo. Većina političara posle njega je medijski zloupotrebljavala svoju javnu funkciju. Današnji premijer je najgori od svih.

Da Vas podsetimo:  Podsećanje na zaboravljenu komunističku istoriju nedeljnika NIN

Interesantno je da ništa nije naučio od svojih prethodnika.
Svi su gubili izbore, jer su se smučili građanima.
Sve od komunističke heroine Babe Jule do manekenske beznačajnosti Borisa Tadića.

Uprkos spinovanjima medija, nameštenim istraživanjima, popularnost premijera je u padu. Građani ne mogu da žive u atmosferi vanrednog stanja.

Afere smenjuju afere. Svakoga dana se javljaju nove afere. Tabloidni mediji naduvavaju nestrpljenje građana. Afere se razlikuju samo po visini pljačke i imenima bandita koji pljačkaju. Svi koji su na vlasti – kradu! I levi i desni su bitange. Politika im je omogućila da postanu gangsteri.

Da li je neka afera doevdena do kraja?
Da li je nekome presuđeno?
Da li je nekome oduzeta imovina?

Nšta od toga.
Samo nove afere.
Novo spinovanje javnosti.

Naš premijer je majstor izrežiranog haosa. To je njegova matrica za vladanje. U njegovim nastupima ima Miloševićeve nadmenosti, Šešeljeve ludosti, Đinđićeve lukavosti i Tadićeve banalnosti. Sve zajedno, to je siguran recept za našu propast.

Naš premijer ne razume novo doba.
Kultom ličnosti se ne može vladati u elektronskom dobu.
Ne može se vladati bez pokazanih rezultata.
Uprkos velikoj priči i obećanjima, rezultata nema.
A dragoceno vreme ubrzano protiče.

Problemi u društvu se nagomilavaju.
Geometrijskom progresijom raste bes građana.
Građani ne mogu ovo više da izdrže.
Jednosatvno, nemaju više sredstava za život.

Pošto premijer vodi politiku koja ne rešava narasle probleme građana, očekujem da će u jednom trenutku prirodno doći do direktnog sukoba premijera i građana. Taj trenutak je jako opasan po premijera. Opasan je jer će ga svi ostaviti na cedilu, zato što je preuzeo sve nevolje na sebe, pa će on morati da plati cenu tolike svoje nepromišljenosti.

Da Vas podsetimo:  Novinari NIN-a pokreću novi nedeljnik: Ovo su članovi redakcije koji su dali otkaze

Kolika će ta cena da bude?
Zavisi od toga u kom trenutku je došlo do sukoba građana i premijera.
A kada očekujem taj sukob?
Ne mogu da procenim.
Teško je proceniti.
Zavisi od toga kolika je elastičnost strpljenja građana Srbije.
To mi je velika nepoznanica.

Uglavnom, sukob je izvestan.

Što se kasnije taj sukob desi, to će biti teži po sve aktere u sukobu.

Kako će se završiti taj sukob?
Svi odgovori su u istoriji.
Premijer će izgubiti u tom ratu.
Građani će pobediti.
Cena će biti jako velika.
To je sigurno.

Premijer može zvanično da uvede i vanredno stanje.
Zbog neposlušnosti građana. Zbog propasti njegovih reformi. Zbog represije žandarmerije. Zbog toga što ga građani kritikuju po kafanama.
Razlog uvođenja vanrednog stanja je nebitan u totalitarnom režimu.

Gospodo drugovi,

Iskren da budem, nalazimo se u velikim problemima.
Mislim da je premijer spreman na sve. Namazan je svim bojama. Teret izdaje Šešelja i Kosmeta mu vise nad glavom. Odavno je prešao Rubikon. U vremenu pred nama, pokazaće svoju pravu nasilničku prirodu.
Građani moraju biti spremni na otpor izdajničkom i nasilnom režimu premijera.

Plakanje jedne razmažene, nevaspitane, arogantne malograđanke, što je izgubila svoju dosadnu emisiju, ne može da pokrene Srbiju.

Vanredno stanje je okovalo Srbiju.
Tako se brzo propada.
Samo slobodni građani mogu spasiti Srbiju propasti.
Borba je počela.

Branko Dragaš

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime