Balkansko pitanje

3
1645

Posle punih 150 godina nismo uspeli da rešimo balkansko pitanje.Kada kažem – mi – mislim na sve balkanske narode koji žive na Balkanu. Dozvolili smo da nam naše probleme rešavaju velike sile. Kad one rešavaju balkansko pitanje, onda uvek rade samo u svoju korist. Balkanski narodi su na gubitku, jer sami, uz strpljivi dogovor i razumevanje, neće da urede svoje odnose. Svoje podele, nesuglasice i mržnje ne rešavaju sami.Visoka je cena koju plaćaju za uslugu posredovanja velikih sila. Balkan je kolevka prve svetske civilizacije, pismenosti, umetnosti, metalurgije i kulture, koje su baština naših zajedničkih predaka i koje ćemo, za potrebe ovog razmatarnja mogućih rešenja balkanskog pitanja, nazvati, zbog današnjih mržnji i podela, praslovenskom baštinom, mada se pojam Slovena prvi put pojavljuje tek negde oko 525.g.n.e, dok su naši drevni zajednički preci bili poznati pod zajedničkim imenom Serba, Soraba, Serbona,Sarmata ili Tračana, Rasena, Rasa, Ilira, Skita, Dalmata, Dardana, Tribala, Gota, Veneta, Venda, Pelazga i drugih imena, koja su nastajala u zavisnosti gde su ti naši preci živeli na tom ogromnom prostoru od iberijskog poluostrva do Indije i od Baltika do Krita.

Svi balkanski narodi, osim Albanaca, koji su došli tek 1043.godine, potiču iz istog, kao što ga nazvasmo, praslovesnkog, drevnog naroda, iz istog praslovenskog semena i samo su se hiljadama godina kasnije podelili po nacijama i veri, podelili tačno onako kako je Herodot opisao zlu sudbinu naših predaka, prokletu kob koja nas prati do danas i koja nam je donela toliko prokletstva, krvi, stradanja i međusobnog istrebljavanja balkanskih naroda.

„ Narod Tračana je posle Hindusa najmogobrojniji.Kada bi njima vladao jedan čovek i JEDNA MISAO ( podvukao –BD), bili bi nepobedivi i jači od svih naroda…Imena imaju mnoga i različita prema oblastima, ali su im OBIČAJI u svemu kod svih ISTI.“

Podvukao sam ovo – JEDNA MISAO, jer ovaj tekst upravo pišem zbog nedostatka te jedne misli i moj pokušaj je da nekako dođemo do te jedne, spasonosne za sve, dragocene misli, da dođemo do pameti i da, napokon, posle svega što nam se dešavalo u istoriji,posle toliko prolivene krvi i stradanja, pokušamo da izvučemo neke razumne zaključke, pokušamo da se promenimo i pronađemo način za zajednički život na Balkanu.

Ko je stradao najviše na Balkanu? Čija krv se prolivala u potocima?

Stradao je taj naš nesrećni,izmanipulisani,napaljeni,nahuškani i zavedeni narod. Stradala je ta naša beda i sirotinja koju su osvajači prezirali i koje su nemilosrdno porobljavali, jer su sebe smatrali da su viša rasa, starija i razvijenija civilizacija, napredniji i prosvećeniji narod koji ima prirodno i neotuđivo pravo da okupira te nesrećne i podeljene balkanske divljake, varvare, ubice, prostake, to ljudsko smeće, nižu rasu, stoku, raju, slovenske narode koji ne znaju da upravljaju sami sobom, koji su nesposobni da upravljaju svojim životima, koji moraju da imaju gospodare i koji jedino mogu da opstanu pod okupacijom velikih, imperijalnih sila. Nametanju tog podaničkog stava najviše je dobrinela pokvarena, licemerna, palanačka, primitivna i slugeranjska balkanske inteligencija, koja se prodavala za šaku privilegija, za državna nameštenja ili za neke svoje male, lične, materijalne interese, mekušasta inteligencija koja je prihvatala i širila germansku falsifikovanu istoriju, koja je izdala svoj narod i koja je glavni krivac za sve nesreće što su se dešavale na Balkanu.

Poslednji ratovi devedesetih godina prošlog veka su najbolji dokaz naše sumanutosti, ludila i mržnje. Ponovo su Germani gurnulo slovenske narode da se međusobno sukobljavaju i ubijaju, dok su svi oni zarađivali na našoj nesreći. Ništa se vekovima nije promenilo, jer tako su isto, podlo i pokvareno, proračunato i kalkulantski, radili Austrijanci, Mleci, Nemci, Ugari, Osmanlije i Vatikan. Zavadi pa vladaj! Pljačkaj! Otimaj! To je jedina konzistenta politika velikih sila na Balkanu. Kolonijalna politika koju prate velika i nemilosrdna pljačkanja nacionalnog blaga balkanskih naroda.

Nažalost,balkanski narodi nisu ništa naučili od istorije učiteljice života i neprekidno ponavljaju jedne te iste, kobne greške iz tragične naše zajedničke prošlosti, ponavljaju uporno uvereni da rade pravu stvar i da će samo takvim svojim ponašanjem, napokon,baš oni uspeti da pobede svoju sabraću, pored kojih vekovima žive, da će uspeti da ih porobe i da im nametnu volju svojih gospodara, imperije koja njih štiti i koja ih je gurnula u to bratsko krvoproliće i klanje.

Ništa od toga se nije dogodilo.Sva obećanja i sva nadanja su ostala samo mrtvo slovo na papiru.Osvajači su pohlepno izvlačili velike ekstra profite, čitava njihova imperijalna politika se samo i vodila zbog tih ekstra profita, domaći izdajnici su dobijali svoj deo otetog kolača, dok je većina naroda ostajala siromašna i porobljena. Razlog za to siromaštvo i porobljavanje je pravdano ponašanjem i delovanjem drugih naroda i vera, koji su prikazivani kao glavni krivci za gubitak sopstvene slobode i za to uspostavljeno endemsko siromaštvo.

Prosto je neverovatno koliko su slovenski narodi bilo povodljivi i koliko nisu imali snage da se odupru permanentnoj, zatrovanoj i agresivnoj propagandi velikih sila i opojnoj retorici nacionalne inteligencije, koja je služila interesima okupatora.

Tako su nastale sve naše nesreće.

Šta se danas promenilo?

Ništa.

Nastavljaju se i dalje podele i svađe slovenskih naroda.

Mržnja je isto tako velika kao u vreme najvećih naših tragedija.

Danas bi ponovo, kada bi došlo do sukoba, prisustvovali novoj klanici braće i sestara.

Doliva se neprekidno ulje na neugašene vatre.

Nacionalni i verski ideolozi duvaju u svoje ratničke trube.

Velike sile naoružavaju slovenske narode za nove ratove.

Škrgućemo jedni na druge zubima i oštrimo reči.

Kada izbiju sukobi, oštrićemo noževe i bajonete.

Udariće brat na brata, jer su zavedeni,opijeni i zadojeni iskonskom mržnjom.

Šta da radimo da sprečimo nove zločine?

Kako da pobedi razum?

Kako da izbegnemo nove nevolje?

Koji je put našeg spasenja?

I, na kraju, ima li nam uopšte spasa?

Pre nego što odgovorim na sva ova pitanja i ponudim moguća operativna rešenja, pogledajmo kako danas izgleda geostrateška pozicija slovenskih naroda na Balkanu.

Velike sile su se opet sukobile na Balkanu. Ponovo na Balkanu odmeravaju svoju snagu. Balkan im je izuzetno važan. Ako smo mi takvi varvari i divljaci,kako nas oni vekovima prikazuju, zašto se toliko hiljada godina bore da vladaju nama? Narodi Balkana ih nisu zvali da nam budu gospodari.Oni nama uopšte ne trebaju. U Vinčanskoj civilizaciji dve hiljade godina uopšte nije bilo rata i nije korišćeno nikakvo oružje protiv drugih ljudi. Nisu ubijani ljudi. Kada ovo znamo, onda se postavlja pitanje – ko je necivilizovani divljak? Sloveni ili Grci,Rimljani Germani, Anglosaksonci , Franci i Osmanlije?

Raspadom Otomanskog carstva, velike sile su se sukobile u drugoj polovini XIX veka oko svojih interesa na Balkanu. Večiti sukob Zapada i Istoka.Granica dve sukobljene hrišćanske civilizacije.Katolika i pravoslavaca. Vatikana i Moskve. Sukob u koga se umešao i islam. Zato je Bosna i Hercegovina postala poprište najvećeg sukoba tri različite civilizacije.Praslovenski narod se podelio na Srbe, Hrvate i Bošnjake. Mada su pripadali istom semenu, istoj, drevnoj civilizaciji koja je stvorila prvu svetsku civilizaciju, oni su zaboravili na svoje poreklo i na svoje zajedničke pretke, naseli su na manipulacije velikih sila i zaratili su katolici, pravoslavni i muslimani, braneći interese velikih sila na Balkano i satirući nemilosrdno jedni druge.

Da Vas podsetimo:  Medijska oštrica u službi vladajućeg režima

Osam vekova Vatikan pokušava da pokatoliči čitav Balkan i to mu nikako ne uspeva, jer se ti prokleti pravoslavni jeretici odupiru da kleknu pred papu i neće da mu poljube ruku, dok muslimani četri veka brane svoju veru i ne žele da budu nadvladani od katolika i pravoslavaca, pa gledaju u Carigrad kao jedini spas za svoj dalji opstanak.

Osmanlijsko carstvo je bilo smrtni bolesnik na Bosforu, sve od poraza 1683.godine pod Bečom, i istorijski je bilo potpuno jasno, posle srpske revolucije 1804 – 1815 godine, da Osmanlije više ne predstavljaju neku veliku silu na Balkanu i da balkanski narodi, predvođeni pobunjenim Srbima, žele da se oslobode okupacije, žele Srbi da obnove svoju srednjevekovnu državnost, umetnost i kulturu, koje su stradale pod naletom divljih osmanlijskih kopita,znaju Srbi da su izdani od starne proračunate i sebične Evrope, da su ostavljeni na milost i nemilost Osmanlija, koji su ih, radi ugodnijeg varenja za obilnom trpezom nabijali žive na kolac pokraj šatora, znaju Srbi dobro da su bili vekovima predstraža hrišćanske Evrope i da su ginuli za interese te iste pokvarene i podmukle Evrope, koja je, da stvar bude tragična i groteskna, prezirala te iste Srbe i pričala svakakve gadosti o njima, plašila se njihove uloga Pijemonta u oslobađanju ostalih porobljenih slovenskih naroda od okrutne Austro-Ugarske carske čizme za vratom.

Osvajač Napoleon Bonaparta je rekao da ne želi jedan metar zemlje preko Dunava da pređe rusko kopito, ponovio je samo poznate reči vatikanskih papa, koji su vekovima bili u večitom strahu da Rusi ne izađu na topla mora i koji su se odlučno borili da Balkan odbrane od ruskih imperijalnih pretenzija. Glavnu opasnost da se u tim ruskim namerama zaista i uspe, da se ostvari veliko Slovensko carstvo od Jadrana do Beringovog mora, predstavljali su pobunjeni i nepokorni Srbi, koji skoro pet vekova neguju kosovski zavet, guslaju epske pesme i veličaju srpska stradanja, koji imaju svoj hiljadama godina star kalendar, koji čuvaju drevnu tradiciju svojih prastarih bogova i čuvaju sećanja na vreme kada su njihovi drevni preci bili rasprostranjeni na velikim teritorijama, pa je Vatikan odlučio da se prvo obračuna sa tim neposlušnim jereticima Srbima, koji su 1439.godine pokvarili planove Vatikana da se prevare i pounijate Rusi na firentinskom koncilu, pa oštro satanizuje Srbe, nastoje da ih surovo kazne, istrebe i unište, samo zbog toga što je postojala velika opasnost da Srbi ne obnove, zajedno sa Rusima, svoje nekadašnje carstvo i da Srbi ne pomognu Rusima, kao svojoj pravoslavnoj braći, da postanu naslednici srušenog romejskog carstva.

Glavni igrač Vatikana na Balkanu je bila Austrija, koja je preuzela obavezu da zaštiti interese Svete stolice na Istoku i za tu svoju odansot Vatikanu dobili su pravo da 1878.godinu okupiraju Bosnu i Hercegovinu, da stvore na jadranskoj obali Albaniju, da Kosovo i Metohiju nasele Albancima i da sve katolike u Dalmaciji i Bosni i Hercegovini proglase za Hrvate, proces kroatizacije Bosne i Hercegovine je počeo tek posle 1876.godine, kako bi se na taj način stvorio čvrst katolički bedem u sukobu sa pravoslavnom Rusijom. Vatikansku politiku su podržali Engleska, Nemačka i Francuska i pružili su odlučujuću pomoć Carigradu da se, u dva odlučna navrata, godine 1877 su Rusi stigli na desetinu kilometara udaljenosti od Carigrada, pa je postojala realna opasnost da se pravoslavni svet ponovo vrati u svoj posed carski grad Konstantinopolj, da se proteraju uzurpatori i osvajači Osmanlije i da se obnovi veliko pravoslavno carstvo, što je Vatikan dovodilo do ludila, pa su pape dozvolili da se preduzmu sva sredstva da se to ne ostvari i tako su združeni evropski krstaši stali na stranu Osmanlija i pomogli im da se odbrane od ruske najezde. Hrišćanska Evropa je otvoreno stala na stranu muslimana u borbi protiv pravoslavnih hrišćana i time su pokazali da su njihovi cezaropapski intersi iznad intersa hrišćanstva. Ništa nas ovo ne treba da čudi, jer posle stvaranja 1204-1261 Latinskog carstva u Konstantinopolju, posle zločina i zverstava, pljačkanja, otimanja i uništavanja koja su krstaši uradili prema svojoj braći u veri i najprosvećenijem i najbogatijem hrišćanskom gradu, jasno je svakome pametnom čoveku bilo da će katolička korporacija, predvođena svojim izabranim menadžerima papama, sve da preduzme, neće birati sredstva, pa čak i taj pakleni savez sa Osmanlijama, samo da spreči dalje širenje Rusije i njeno konačno izbijanje na topla mora.

Figure na šahovskom polju su bile poređane ovako : na jednoj strani su bili Vatikan, katoličke zemlje, prvenstveno Austrija i Ugarska, iza kojih je stajala, nezadovoljna svetskom podelom bogatstva, agresivna Nemačka,spremna da pomogne u rešavanju Istočnog pitanja, zatim Bošnjaci,Hrvati, Osmanlije, Albanci, Englezi i Francuzi, dok su na drugoj strani bili Srbi iz Bosne i Hercegovine, Srbi iz Srbije i Rusi.

Srbi iz Bosne i Hercegovine su pokušali sami u peridodu 1804 – 1918.godina da se oslobode terora Osmanlija, hteli su da se ugledaju na svoju sabraću u Srbiji, koji su se sami oslobodili vekovnog osmanlijskog ropstva, u navedenom periodu je bilo 14 velikih srpskih seljačkih ustanaka, kako ističe profesor Milorad Ekmečić ,to je bila „ jedna permanentna agrarna revolucija“, jer su svi ovi krvavi ustanci bili praćeni izuzetnim patnjama seljaka, donje klase, koji su živeli gore nego afrički robovi i bili su primorani da se late oružja i da se tako bore za goli život. Smatra se da je u srpskom ustanku 1875-1878.godine stradalo 150.000 ljudi.

Srbi iz Srbije su mučili svoje muke i nisu mogli svojoj sabraći u Bosni i Hercegovini da pomognu, najviše zbog toga što su diplomatski odnosi velikih sila, u kojima je Rusija učestvovala i pregovarala,gledajući da u toj neravnopravnoj borbi sa evropskim državama nekako sačuva svoje nacionalne interese, najčešće bili kočnica za značajan ulazak Srbije u oslobađanje Bosne i Hercegovine od propale osmanlijske vlasti.

Rusija nije imala dovoljno snage da sama vodi borbu na svim frontovima i otuda je prihvatila odluke Berlinskog kongresa.

Tako je Austrija, predvođena generalom iz Gospića Josipom Filipovićem, koji je sa 280.000 vojnika ušao u Bosnu i Hercegovinu, uspela da do 03.oktobra 1878.godine pokori novu teritoriju i počne da sprovodi habsburšku politiku u osvojenoj zemlji.

Znači, silom krstaškog oružja i odlukom velikih sila na mirovnom kongresu u Berlinu 1878.godine uspostavljena je granica prema pravoslavnim jereticima na Drini.

Podsetio sam na osnovne tokove podele granice između Zapada i Istoka.

U ovom tekstu ne obrazlažem sve austrijske zločine koji su počinjeni, sve pod rasističkom politikom civilizovanja primitivnih slovenskih plemena, naročito ratnički buntovnih Srba, jer o tome ima mnogo dokumenta i pisanih materijala i nije predmet ove analize.

Suština je da izvučemo parelelu između onoga što se tada dešavalo i onoga što se sada dešava.

Danas je ponovo došlo do sukoba velikih sila na Balkanu.

Uspostavljanjem nove ravnoteže, jedna sila u uzdizanju, Rusija, traži od Imperije u rastrojstvu, SAD, zemlje EU su porobljene i okovane briselskim lancima,one se više niša ne pitaju, nego redovno dobijaju operativne zadatke šta moraju da urade,traži Rusija, dakle, da se izvrši podela interesnih sfera na Balkanu.

Da Vas podsetimo:  "MAHNI I TI RUKAMA, MAHNI!"

I mi danas živimo u vremenu kada se vodi otvorena borba oko podele Balkana.

Pogledajmo kakav je raspored snaga na Balkanu u ovom novom sukobu Zapada i Istoka.

SAD kao glavni predvodnik Zapadne koalicije u podeli intersa na Balkanu imaju velike unutrašnje problem, narasle unutrašnje dugove, socijalna raslojavanja i krizu koja može da dovede do građanskog rata u zemlji, tako da sve to smanjuje operativnu moć SAD da se više učvrsti u borbi za Balkan. Danas je SAD u poziciji nekadašnjeg umirućeg Osmanlijskog carstva i samo je pitanje vremena kada će naduvani finansijski balon da pukne u SAD i tako dovede do potpunog sloma države,

Evropa je bankrotirala u svako pogledu, razara je ekonomska kriza, biološki je ostarela i nema snage za privredni razvoj, nema energetske resurse, nema radnu snagu za novi privredni preporod, nalazi se pod pritiskom migranata i izgubila je evropski identitet. Narastanje desničarskih snaga je samo odgovor na nedostatak političkih ideja da se izađe iz sadašnje sitemske krize neoliberalnog kapitalizma. Prognozirao sam da još pre petnestak godina da će u Nemačkoj neminovno da dođe do narastanja neonacizma kao odgovora na ugroženost nacije, države i bele rase. To se sada potvrđuje kao tačna prognoza.Evropske zemlje su se zabavile o svom jadu i više nemaju snage da se bore na tuđim teritorijama.

Turska se pod sultanom Erdoganom preigrala, pokušala je da se na brzinu obračuna sa uspravljenim sibirskim medvedom, ali je lukavi lisac Erdogan brzo shvatio da u toj borbi nema nikakve šanse, podvio je odsečeni rep i brzo otišao u Moskvu da se izvini za načinjene prestupe i da poljubi skute novom gospodaru. SAD su izdaju pokušali da reše na klasičan kaubojski način, kako su to do sada radili u svetu,eliminisanjem neposlušnog Erdogana, hteli su da mu uzmu skalp, ali to im nije pošlo za rukom, jer je Moskva na vreme javila Erdoganu šta se sprema i tako mu spasila glavu. Putin danas drži Erdogana u šaci, a preko Erdogana drži sve muslimane na Balkanu pod kontrolom. Kako se Erdoganu ne može nikada verovati i kako on brzo može da promeni stranu, onda Putin vodi takvu igru da Erdogana što više priveže za sebe, drži ga na kratkom lancu, pomaže mu u sprečavanju rušenja nacionalne valute lire,sprečava scenario sorosovske politike spontane pobune narod, pa je sultan Erdogan shvatio da mu je Putin trenutni jedini izlaz i jedini garant da sačuva ne samo vlast, nego i glavu.

Vatikan više nema moćnu evropsku državu koja bi verno sprovodila njegove katoličke planove na Balkanu. Na svakom koraku gubi prevlast nad Balkanom, igra na kartu agresivnih Albanaca, jer je izgubio svoje verne sluge Hrvate, na koje je do sada igrao, pošto Hrvati više nemaju snage da sami reše svoje unutrašnje probleme u državi i izgubili su svaku snagu da vode naconalne borbe na nesigurnom Balkanu,

Rusija je postala imperija, uprkos svim ekonomskim poteškoćama u kojima se nalazi, spremna je da čitav Balkan stavi pod svoju kontrolu i Putin ulazi u obračun sa Zapadom uveren da on tu bitku sigurno dobija, da se više ne vodi samo bitka za Balkan, nego da mu se otvorio put da promeni Evropu, da uništi fašistički Brisel i da dovede na čelo evropskih država nacionalne politike sa kojima može da gradi sigurnu evropsku budućnost i mir. Stanje u Evropi Putinu odgovara i zato on na Balkanu vodi umerenu politiku, polako ali sigurno osvaja Balkan, potiskuje ruske vekovne neprijatelje i gradi poligon za konačno osvajanje Evrope. Glavni saveznik mu je u tome Kina, koja u stopu prati Putinove akcije u Evropi, jer želi da ostvari svoje imperijalne interese za žutu rasu u uvek zavodljivoj Evropi. Kada tom savezu dodamo i zemlje BRIKS-a, mislim da je onda potpuno jasno ko će u ovom veku da bude lider u svetu.

Srbija je potpuno izgubila moć političkog rasuđivanja jer njome upravlja jedan bolesni psihopata, koga hoće da sruše sa vlasti politički diletanti i prevaranti u opoziciji.Srbija je ekonomski potpuno uništena i bila bi teritorijalno rasparčana da Putin nije stao u odbranu Srbije.Božijom voljom, kako to kod Srba uvek biva, Srbija nije pretvorena u Beogradski pašaluk. Srbija čeka da Putin uradi sve što treba za nju. Putin čeka da se Srbija trgne, probudi i osvesti i da počne da radi na svom spasu. Dobra vest je da Srbija počinje da se budi. Pisanjem ovakvih političkih tekstova Srbi sve više počinju da shvataju šta moraju da rade.

Hrvatska je potpuno promašen slučaj, jer je uspela da etničkim čišćenjem Srba dobije svoju nezavisnu državu iz koje danas masovno beže Hrvati.Dalmatinska obala je pod kontrolom multinacionalnog kapitala i neće više pripadati Hrvatskoj, kao što nikada u povesti nije ni pripadala, Slavonija je opustela i ostarila, a predeli u kojima su nekada živeli Srbi su pustare. Hrvati su razapeti između Vatikana, u koga više ne veruju, Brisela koji ih više nervira nego nekada ugarska Pešta, te stalnog podgrejavanja mržnje prema Beogradu, koji im je opsesija i neostvarena ljubav. Hrvati ne znaju šta će sami sa sobom. U koju god državu uđu, te država se raspadne.Oni se nalaze u najgorem položaju na Balkanu, mada to pokušavaju da prikriju malograđanskim floskulama o evropskom snu. Kada se rasprši taj san u prestojećem bankrotu EU i kada dođe do bolnog buđenja, ponovo će Hrvati potražiti društvo kurčevitih i tvrdokornih Srba.

Bošnjaci pokušavaju da od podeljene Bosne i Hercegovine naprave trulu Jugoslaviju,žele da žive u braku sa Srbima i Hrvatima, ali prema odredbama Kuranu, nastoje da odbrane celovitost države koja na ovakav način ne može nikako da funkcioniše, jer je neracionalan, neefikasan i preskup način državnog organizovanja.Nemaju više čvrstu podršku iz Carigrada koju su imali dok se sultan Erdogan nije poklonio Putinu i priznao ga za svog gospodara.

Republika Srpska je iskoristila otvorenu podršku moćne Rusije,promenu snaga na Balkanu u geostarteškoj politici sučeljavanja velikih sila, shvatila je,za razliku od sluđene Srbije, sa koje strane snažan vetar duva i gde treba da se okrene da ostvari svoje nacionalne interese. Otvorenim zahtevom za razbijanje trule BiH i priključenja RS svojoj matici Srbiji, Republika Srpska namerno pojačava tenzije, diže adrenalin, povećava ulog i igra na kartu koja će joj doneti najveću dobit.
Hrvati iz Federacije su najveći gubitnici u ovoj nacionalnoj papazjaniji koja se kuva u bosanskom loncu i poslednji izbori su pokazali svu tragediju njihovog nacionalnog položaja.Ne samo da im matica Hrvatska ne može da pomogne usled sosptvene dezorijentisanosti u vremenu i prostoru, nego nisu u mogućnosti da sami izaberu svog predstavnika u Federaciji, koji će zastupati njihove, hrvatske interese, nego moraju da prepuste Bošnjacima da odluče umesto njih.

Alabanci su doživeli vrhunac u svojoj ekspanzivističkoj politici prema susedima, zahvaljujući poslušnom služenju Briselu i Vašingtonu, dodvoravali su se i puzali pred Administracijom Imperije, podizali spomenike američkim političkim kretenima i cirksuantima, plaćali i ljubili ruke, uvereni da je to jedini put da dobiju sve što su zamislili, ali su se previše zaneli, jer nemaju biološkog potencijala i nacionalne energije da pojedu ono što svariti ne mogu, može im se desiti, kao halapljivoj kravi kada uđe u sočnu detelinu, da se opasno prejedu, suviše su se vezali za gubitničku Zapadnu stranu i sada imaju veliki problem kako da zatvore ta svoja širom otvorena usta. Nastojanje Pentagona da ih naoruža je poguban put za Albance. Tim putem ne smeju da krenu, jer mogu da nastradaju. Sučeljavanje sa realnošću, spuštanje tenzija, smirivanje svojih uznemirenih i preplašenih suseda, odustajanje od nerealnih zahteva, sve to Albanci moraju da urade u što kraćem vremenskom roku, jer postoji velika opasnost da se podignuto klatno, koje je mnogo daleko otišlo od njih, sada vrati na drugu stranu, da se odjednom obruši direktno na njih i da, posle tolike njihove uspaljenosti i isključivosti, posle prevelike samouverenosti i sigurnosti da moraju da dobiju sve što su naumili,sruši sve njihove snove i planove, da ih poruši kao kulu od karata i da izgube čak i ono što misle da je sigurno njihovo, jer ako se Rusija opredeli da na Balkanu ujedini pravoslavne narode kao protitvtežu muslimanima i katolicima, onda se otvara jedno potpuno novo poglavlje u modernoj istoriji Balkana.

Da Vas podsetimo:  "REHABILITACIJA FAŠIZMA", ILI NEŽELJENA POSLEDICA ŽELJENOG?

Uzeo sam u razmatranje samo one igrače koji mogu da učestvuju u predstojećoj utakmici oko nadigravanja za podelu interesnih sfera na Balkanu.

Pošto je u ovoj utakmici, za razliku od 1878.godine, mnogo jača strana na Istoku , gde su se dve imperije, Rusija i Kina, udružile u svom zajedničkom osvajanju Balkana i Evrope, pošto je danas svakom politički pismenom čoveku jasno da će u finalu plej ofa nabujali Istok sigurno pobediti dekadentni i bankrotirani Zapad ,ako i dođe do pravog rata, onda je ta brza pobeda zagarantovana. Potpuno je izvesno da će saveznici Istoka ostvariti značajne dobitke u ovoj odlučujućoj utakmici kada se uspostavlja novi poredak na Balkanu.

Premda Srbija sve ovo, što sam ovde izneo, uopšte ne razume, ponaša se potpuno suprotno njenim nacionalnim interesima,radi sve protiv sebe, što bi moglo da dovede do toga da ne dobije ništa od onoga što joj, prema istorijskom pravu pripada,zahvaljujući Putinovom strpljenju i razumevanju, ne, dakle, nekoj srpskoj političkoj pameti, jer pameti nikakve nema,nego samo političko ludilo diletanata i luzera, Srbija će dobiti veliki prostor da može da se oporavi, izbavi i konačno reši srpsko nacionalno pitanje.

Trebaju nam novi srpski političari koji će da razumeju i sprovedu u političku realnost sve ovo o čemu pišem.

Državnici koji će biti vizionari i koji će se posvetiti nacionalnoj borbi za spas države i naroda.

Kada se sve ovo zna, onda možemo da zaključimo da nema nikakve potrebe da Srbi srljaju u priznavanju lažne države Kosovo, nego da sve te pregovore treba prekinuti i sačekati da se velike sile dogovore oko dalje sudbine Balkana.

Uspostavljanje ravnoteže velikih sila nad Balkanom odgovara srpskim nacionalnim intersima.

Istovremeno, Srbija mora dobro da se naoruža, da stvori Srpsku Armiju (SA) od 100.000 redovne vojske i Teritorijalnu Odbranu (TO) od 1,5 miliona ljudi, radi odbrane svojih nacionalnih intersa, jer istorijsko iskustvo nas uči da moramo da budemo oprezni i mudri. Kako bi pametni srpski narod rekao, koga su zmije ujedale i guštera se plaši.

Moraće, dakle, prema mome mišljenju, da se održi nova konferencija o Balkanu na kojoj će prisustvovati velike sile Istoka i Zapada, ali uz prisustvo svih aktera koje sam ovde naveo, kako bi se konačno rešila sporna pitanja na Balkanu.

Bolje da se ta mirovna konferencija održi pre mogućeg izbijanja rata na Balkanu, nego posle novih krvoprolića, kada će nastaradali balkanski narodi morati, opet, da sednu za sto i da razgovaraju o svojoj daljoj sudbini.

Nakon održanih poslednjih izboda u Bosni i Hercegovini, potpuno je jasno da ovakav oblik države više ne može da opstane i zato je potrebna mirovna konferencija o BiH, što pre, kako bi se pomoglo narodima BiH da pronađu adekvatnu državnu formu u kojoj mogu da ostvare svoje nacionalne, građanske i verske interese.

Mislim da je najbolja forma za BiH da država bude uređena po principima Švajcaske i da se na taj način obezbedi narodima da mogu da odbrane svoj nacionalni i verski identitet, kako bi se zajednička država okrenula ekonomskom razvoju i spašavanju svih naroda od ogromnog siromaštva.

Uprkos svim nagomilanim problemima koje pritiska balkanske narode, nemogućnosti da se postigne dogovor o načinu suživota, novim eskalacijama mržnje i neposrednoj ratnoj opasnosti u kojoj se svi nalazimo, što naročito podgrejava administracija Zapada, mišljenja sam da sami balkanski narodi moraju da dođu do svesti o značaju Balkana i da sami moraju da se izbore za sebe.

Koje su najveće pretnje balkanskim narodima?

Siromaštvo, iseljavanje i migranti.

Usled velikog siromaštva, jer nema privrednog razvoja, Balkan se danas brzo prazni i postoji velika opasnost da proračunati Zapadni manipulatori, predvođeni gmizavcem Sorošem, isprazne Balkan njegovim autohtonim narodom i da ga nasele migrantima iz Azije i Afrike. To je pakleni rasistički Karnegijev plan iz 1922.godine, kojim se potiru evropski narodi i bela rasa.

Prvi na udaru velikih i planiranih migracija, kojima će milioni ljudi iz Azije i Afrike da se preseli prema Evropi, biće balkanski narodi.

Hoće li ova zajednička opasnost da ujedini balkanske narode?

Teško da će se to dogoditi sa sadašnjom političkom strukturom koja vlada na Balkanu, jer oni ne vode pomirljivu balkansku politiku, nego politiku u interesu Brisela i Vašingtona.

Prvi zadatak prosvećenih ljudi na Balkanu je da sruše ratnohuškačke političke oligarhije u svojim državama i da zamene totalitarni parlamentarni politički sistem neposrednom, direktnom demokratijom.

Drugi zadatak, obrazovanje i učenje slovenskih naroda da su oni autohtoni narodi na Balkanu, da su oni stvorili prvu svetsku civilizaciju i da je njihov danas zadatak da ponovo spase civilizaciju od propasti, jer neoliberalni kapitalizam vodi ka unišatavnju naroda i država.

Treći zadatak, pravljenje zajedničke političke platforme balkanskih naroda da se na konfederalan način, svako brani svoje interese i usaglašavanje zajedničkih interesa, povežu svi balkanski narodi u borbi za stvaranje jedinstvenog političkog prostora, koji će biti oslonjen na izvorne principe naroda na Balkanu i koji će omogućiti balkanskim narodima da imaju svoju, sopstvenu, balkansku politiku i neće zavisti od posvađanih interesa velikih sila.

Četvrti zadatak, pravljene jedinstvenog ekonomskog tržišta Balkanske unije, koji će omogućiti udruživanje balkanskih ekonomija u brzom privrednom razvoju, ubrzanom zapošljavanju, iskorenjivanju nezaposlenosti i siromaštva, te povratku svih onih koji su otišli sa Balkana i stvaranju ekonomskih uslova za ispunjen i celovit život građana Balkana.

Peto, stvaranje jedinstvenog umetničkog i kulturnog prostora Balkana, koji će predstaviti svetu Balkan u potpuno novom svetlu, koji će pokazati novu, pravu istoriju slovenskih naroda na Balkanu i koji će omogućiti svim nacijama i svim verama da se ostvare u celosti.

Komparativna prednost Balkana je drevna istorija i različitost balkanskih naroda.

To treba da bude zajednička osnova za razvoj Balkana i izlazak balkanskih naroda iz siromaštva i bede.

Sve je na nama.

Svako treba da sredi svoju kuću.

I da naučimo da radimo zajedno.

Poštujući i čuvajući različitosti.

Balkan balkanskim narodima!

Branko Dragaš
Izvor: dragas.biz

3 KOMENTARA

  1. Ово су приче за малу децу…Балканско питање се решава пред нашим очима (Македонија, Црна Гора, Косово…), али углавном на нашу штету, стварањем нових држава на територијама које су 1918-е биле део Србије.

  2. Globalna moć u svetu je nakon Velikog rata na Zapadu (SAD i njegovi saveznici).
    Balkan je u čvrstom „zagrljaju“ Zapada (SAD, EU i NATO) nakon pada Berlinskog zida.
    Nakon ulaska Ruminije i Bugarska u NATO i EU, svima je valjda postalo jasno šta je sudbina ostalih država na Balkanu, pa i Rusiji.

    Za Zapad je trenutno najveći problem rastući uticaj Kine u svetu.
    Kina se „otela“ kontroli i preti da ugrozi postojići svetski poredak pre svega u globalnoj ekonomiji.

    Rusija u Evropi prodaje samo svoje enegrente. Nakon sukoba sa Ukrainom, Zapad čini sve da se energetska zavisnost Evrope od Ruskih isporuka smanji na najmanju moguću meru. Putin je toga svestan, pa zato pokušava da podigne svoj ulog na stolu, a Srbija se sama nudi…

    U ovoj globalnoj igri Srbija, Kosovo, BiH i ceo Balkan imaju trećerazredni značaj.
    Srbija sa svojom „neutralnom“ politikom ne može da da očekuje da će imati naklonost Zapada.
    Nova „igra“ oko KiM koju vodi Zapad i Rusija u poslednjih godinu dana, na kraju će se Srbima obiti ponovo o glavu.

    Srbija mora hitno da promeni svoj strateški kurs u vođenju spoljne politike, ako misli da očuva svoj narod od novog stradanja i poniženja.

    „Balkan balkanskim narodima“ – biće još dugo godina samo utopija, jer nacionalne elite koje vode balkanske narode nisu dorasle ovom plemenitom cilju.

    • Da mi je tvoj mozak jedan dan da odmorim dusu.
      Znas sta je zapad, trulo jaje ono u kojem se nikad pile nece zametnuti zapad je trulez na izdisaju, crkotina, strvina.
      Srbiji se uvek razbilo o glavu kad je pravila dil sa zapadom prosto ne idu voda i ulje zajedno. Ne brini ti za Srbiju prezivela je Srbija otomansko, austrougarsko, treci rajh pa i pre svega toga cak i rimsko carstvo zasto nebi prezivela i ovo zapadno EU i NATO zlo koje se izdiglo neznajuci da ce im se sve sto nama cine kao bumerang vratiti duplo jace.
      Balkanski problem je sto je zapad od starosedeoca napravio 4 nove izmisljene nacije koje nisu autohtone. Srbima cinite sto ste cinili americkim Indijancima jer, Boze moj dzaba ekonomska sila i nadmoc nemackom narodu ako smo mi Srbi najstariji i treba nas nekako slomiti istrebiti zatvoriti u rezervate.
      Da se vas hrvate, siptare i nemce pita nas Srba vise nebi ni bilo. Sreca pa se vas nista ne pita, to je samo privid sto se danas desava, uslovljavanja, pretnje pregovori, pristupni pregovori, sve je trosenje para i vremena jer niko nezna sta nam nosi sutra a kamoli 2025. Eto koliko dugo EU turke vuce za nos sa pristupnim uslovljavanjem da su turci shvatili da im je bolje sa Putinom i digli ruke od te banditske tvorevine koja te najpre bombarduje razrusi pa u mrvicama nudi kao fol neku pomoc a stetu nikad nije isplatila.
      I sta je dobrog Ukrajinski narod dobio sto su im politicari pristupili i priklonili glave zapadu?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime