Beogradski izbori: moguća repriza onih iz 2014. godine?

2
1647
Propagandna mašinerija SNS-a / Foto: skrinšot Youtube

U martu 2014.g. održani su vanredni lokalni izbori za Skupštinu grada Beograda na kojima je izborna koalicija SNS-SDPS-NS-SPO-PS dobila 351.183 glasa ili 43,62 odsto glasova izašlih birača. No, osvojili su nesrazmerno više odborničkih mandata – čak 63 ili 57,30 odsto odnosno apsolutnu većinu! Kako je i zašto nastao takav i toliki nesrazmer između broja dobijenih glasova i broja osvojenih mandata, a izborni sistem je srazmerni?

Taj i toliki kvantitatvni nesrazmer nastao je primarno zbog visokog izbornog cenzusa od 5 odsto dobijenih glasova pa su ga prešle samo četiri izborne liste, a veliki broj glasova se rasturio na mnogobrojne ostale liste te koje su i zbog toga indirektno ostale ispod izbornog cenzusa te nisu mogle da sudeluju u raspodeli odborničkih mandata a glasovi njihovih birača su izgubljeni. Potom dolazi i treći faktor koji može da utiče na uvećanje kvantitativne nesrazmernosti između broj dobijenih glasova i broja osvojenih mandata, a to je Dontov sistem preračunavanja glasova birača u odborničke/poslaničke mandate u predstavničkom telu.

Dontov sistem može u uslovima visokog izbornog cenzusa i velikog broja izbornih listi koje nisu prešle cenzus te posledično velikog broja izgubljenih glasova, da dâ nesrazmerno veći broj mandata listi koja je dobila najveći broj glasova u odnosu na sve ostale liste u izbornoj jedinici. Ali, uz uslov da je dobila značajno veći broj glasova u odnosu na drugu, treću, četvrtu te ponekad i petu listu; te da veliki broj listi ostane ispod cenzusa te da zbog toga ne sudeluje u raspodeli mandata zbog čega listama koje su prešle cenzus ostaje za raspodelu veći broj mandata nego šta bi to bio da je veći broj listi prešao izborni cenzus i mogao da sudeluje u podeli mandata.

DOBIJENI GLASOVI I OSVOJENI MANDATI POJEDINIH IZBORNIL LISTA

Izborna lista SNS-ove koalicije dobila je 351.183 ili 43,62 odsto glasova izašlih birača te osvojila 63 ili 57,30 odsto od ukupnog broja odborničkih mandata, DS-ova lista dobila je 126.429 ili 15,70 odsto glasova te osvojila 22 ili 20,00 odsto mandata, lista SPS-PUPS-JS dobila je 92.530 ili 11,49 odsto glasova i osvojila 16 ili 14,54 odsto mandata, i poslednja izborna lista koja je prešla izborni prag bila je DSS-ova koja je dobila 51.435 ili 6,39 odsto glasova birača i osvojila 9 ili 8,18 odsto odborničkih mandata. Kao šta se to može da vidi iz prethodno navedenih podataka o izbornom rezultatima i kvantitativnom odnosu između procenta dobijenih glasova birača i procenta osvojenih odborničkih mandata, Dontov sistem je u postupku preračunavanja glasova u mandate najviše „nagradio“ listu koja je dobila najveći broj glasova a to je izborna lista SNS-ove koalicije koja je osvojila 13,68 odsto više mandata nego šta je dobila glasova.

Da Vas podsetimo:  Dodik više ne može da računa na Vučića

Lista DS osvojila je 5,70 odsto više mandata nego što je dobila glasova, lista SPS-ove koalicije osvojila je 3,05 odsto više mandata nego šta je dobila glasova, te na kraju DSS-ova lista osvojila je 1,79 odsto više mandata nego šta je dobila glasova. No, ta nesrazmernost i „nepravednost“ srazmernog izbornog sistema nije njemu autohtona i inherentna, nego je posledica politički i legislativno ugrađene „greške“ u obliku „prirodne“ i „veštačke“ prepreke za osvajanje mandata a to je odnos između broja mandata u izbornoj jedinici i visine izbornog cenzusa. Šta je broj mandata veći a cenzus niži , sistem je srazmerniji i „pravedniji“ u preračunavanju glasova birača u mandate. I logično, obrnuto, šta je cenzus viši a broj mandata manji to je sistem manje srazmeran!

Srazmerni sistem bio bi apsolutno srazmeran i „pravedan“ ako uopšte ne bi imao izborni cenzus. To bi omogućilo da u predstavničko telo uđu predstavnici svih političkih stranaka, društvenih grupa, udruženja itd. koji su sudelovali na izborima; a šta bi uvećalo i stabilnost društva jer bi se rešavanje svih društvenih antagonizama i sporova institucionalizovalo u predstavničkom telu odnosno parlamentu. No, sa druge strane, to bi u tolikoj meri fragmentovalo odnosno rascepkalo parlament da bi bilo teško formirati vladu odnosno izvršnu vlast, a još i teže postići da vlada bude stabilna i funkcionalna kao šta je to bilo na dobro poznatom primeru iz istorije parlamentarne demokratije u Vajmarskoj Republici u godinama posle Prvog svetskog rata.

Zbog toga se u istinski demokratskim državama traže tzv. „srednja“ rešenja koja će moći da „pomire“ taj antagonizam između reprezentativnosti parlamenta u odnosu na biračko telo, te potrebe za stabilnom i efikasnom vladom. Upravo se zbog toga u nemačkom saveznom parlamentu Bundestagu srazmernim izbornim sistemom uz izborni cenzus od 5 odsto dobijenih glasova bira polovina njegova poslaničkoga sastava, a to je u proseku uvek oko 350 poslanika! I izborni sistem kojim se uz cenzus od 5 odsto bira 350 poslanika u Bendestagu, i izborni sistem kojim se uz cenzus od 5 odsto bira 110 odbornika u Skupštinu grada Beograda su srazmerni izborni sistemi.

Ali oni su samo po svom nazivu potpuno isti, jer nemaju i istu „srazmernost“ i ciljnu predstavu koja može da omogući demokratiji primerenu predstavljenost savremenog heterogenog društva i njegovog pluralizma interesa u predstavničkom telu . Srazmerni izborni sistem po kojem se sprovode lokalni i parlamentarni izbori u Republici Srbiji visokim izbornim cenzusom u odnosu na broj odbornika/poslanika koji se biraju, „diskriminiše“ izborne liste tzv. „malih“ i „srednjih“ političkih stranaka, te raznih društvenih grupa, pokreta, nevladinih i alternativnih organizacija i udruženja i tome slično odnosno manjina u korist „velikih“ stranaka.

Da Vas podsetimo:  SLAVKO (Trivin sin) IVKOVIĆ – ZVEZDA kladionica, PINK potkrovlja i INFORMER suterena!

A to se u izbornome procesu manifestuje kao šta je to u prethodnome delu teksta i pokazano time, da izborna lista „velike“ stranke ili koalicije stranaka suprotno principu kvantitativne srazmernosti u opisanim konkretnim uslovima osvoji znatno veći broj mandata nego šta je dobila glasova; a liste „malih“ i „srednjih“ stranaka/duštvenih grupa u postupku preračunavanja Dontovim sistemom osvoje manje mandata nego šta bi to prema principu kvantitativne srazmernosti i ciljne predstave srazmernog izbornog sistema trebale da osvoje u odnosu na broj glasova koje su dobile!

ŠTA MOŽE DA SE OČEKUJE NA IZBORIMA U BEOGRADU?

Prof. dr Vesna Rakić Vodinelić na lokalnim izborima u Beogradu nosilac je Liste „Da oslobodimo Beograd“ izborne koalicije Demokratske stranke. Krajem januara 2018.g. dala je intervju Novom magazinu i u njemu istaknula a to je i u njegovu naslovu: „Moramo sprečiti rasipanje glasova“. No, kao šta se to danas zna, istinska opozicija ide na izbore sa 6-7 izbornih lista, šta znači da taj imperativ politički racionalne i društveno odgovorne izborne strategije među strankama nije usaglašen i prihvaćen, pa je stoga očigledno i logično da se rasipanje glasova birača istinske opozicije ne može sprečiti!

Upravo zbog toga i već navedenih valjanih i relevantnih činjenica konkretnog srazmernog izbornog sistema a to su visoki izborni cenzus i u odnosu na njega mali broj odborničkih mandata, postojanja stranke „hegemona“ SNS u simbiozi sa državom i njenom (zlo)upotrebom, netransparentnog spiska birača, mogućeg „veštačkog“ povećanja broja birača, neregularne i antidemikratske izborne kampanje SNS-a i satelitskih stranaka, velikog broja od čak 24 prijavljene izborne liste, nedemokratskog pa i neregularnog izbornog procesa, zatvorenosti medija javnog informisanja za istinsku opoziciju te uopšte nepostojanja i minimalnih uslova za ravnopravno izborno nadmetanje; istinska opozicija bukvalno je morala da se dogovori i na izbore izađe sa najviše dve izborne liste! Kako to nije urađeno, šta može da se očekuje od rezultata izbora?

Jedna je od vrlo verovatnih mogućnosti da se okvirno odnosno približno ponove rezultati vanrednih lokalnih izbora iz 2014. godine. Tada je kao šta je to već navedeno, lista koalicije SNS-a dobila 43,62 odsto glasova i osvojila 57,30 odsto odborničkih mandata! No, ako na predstojećim izborima 4. marta 2018.g. SNS i ne ponovi taj rezultat i ne osvoji apsolutnu većinu odborničkih mandata, ima u izbornim listama „Ivica Dačić-SPS-DMP-JS“, „M. Jovanović-DSS“, „Dr V. Šešelj-SRS“ i „Lj. P. Beli-ZŠV Belovgrad“ ako one pređu izborni cenzus a jedna ili dve verovatno hoće; potencijalne postizborne koalicione partnere koji će im da omoguće odborničku natpolovičnu većinu i dalje vladanje (a ne upravljanje – kako bi to bilo primereno demokratskom političkom i društvenom poretku!)) Beogradom!

Da Vas podsetimo:  Milovan Brkić

A šta će demokratija te grad Beograd kao i društvo uopšte te Srbija u celini da imaju od toga, šta će verovatno na primer Lista „Da oslobodimo Beograd-DS-SDS-NS-ZEP“, Lista „DJB-Dveri“, Lista „Inicijativa Ne davimo Beograd-ŽP-ČG, Lista GG „Šta radite bre-Marko Bastać“ da dobiju 7-8 odsto glasova i osvoje po 2-3 mandata i uđu u gradsku Skupštinu, kad kao manjina odnosno opozicija u toj istoj Skupštini neće moći ništa pozitivno da urade, reformišu, promene na bolje, demokratskije, humanije!

Ako čak dobiju i više glasova te osvoje i nešto više mandata, a Lista „Dragan Đilas-Beograd odlučuje, ljudi pobeđuju“ i Lista „Aleksandar Šapić-Gradonačelnik“ osvoje respektabilan broj odborničkih mandata ali sve zajedno ne bude dovoljno za skupštinsku većinu i osvajanje vlasti, kakve će konkretne koristi društvo od toga moći da ima? Istina, uzak krug funkcionera stranaka imaće neke sitne lične koristi, privilegije i sinekure, zaposliće se neki član stranke, prijatelj, rođak; dobiće se mogućnost minikorupcije uticajem, stranke će da dobiju neka finansijska sredstva te i politički (pseudo)alibi za daljnje postojanje/vegetiranje na političkoj sceni; ali po cenu velike i trajne štete po demokratiju, društvo i kulturu u gradu Beogradu, ali i u celoj Srbiji!

Zbog toga ne može da bude te i nema racionalnog i društveno i moralno prihvatljivog izgovora, alibija i opravdanja; za to i takvo herostratsko, politički i društveno neodgovorno i destruktivno ponašanje i delovanje koje je onemogućilo da se istinska opozicija dogovori o optimalnoj izbornoj strategiji, a ta je da na izbore izađe sa najviše – dve izborne liste! Aut Caesar aut nihil, šta znači ili pobeda na izborima i osvajanje skupštinske većine, formiranje izvršne vlasti te mogućnosti demokratskog, racionalnog i nekoruptivnog upravljanja (a ne vladanja!) Gradom, sprovođenja reformi, pozitivnih promena i društveni progres. Ili – ništa, a u ovom primeru autodestrukcija odnosno politički „autogol“ istinske opozicije jer je dala legalnost neregularnim izborima i demokratski legitimitet nedemokratskim pobednicima i njihovoj budućoj izvršnoj vlasti, te nastavak Beograda i Srbije „pod vodom“ i disanja demokratije na – škrge!

Branko V. Nikolić

2 KOMENTARA

  1. Aleksandar Vucic je zgrabio skoro sve pozicije i institucije u Srbiji
    I Skupstinu i Sud i policiju i vojsku i sva ministarstva.
    I bezbroj gradjana koje je uplasio il ucenio.
    Ne smemo mu dati Beograd

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime