Bilten za gluve

1
1035

hrvatskasrbigrafit03SNV i Pupovac sačinili su bilten, u kome su pokazali govor mržnje i nasilje prema Srbima u Hrvatskoj. Šta je problem s tim biltenom

Ovih dana predsednik Srpskog narodnog vijeća i jedan od tri predstavnika Srba u hrvatskom Saboru Milorad Pupovac posebno je politički aktivan. Ipak, njegovo angažovanje više liči na isterivača đavola koji pokušava da ga obuzda čitajući mu šta je sve loše učinio. Naravno da tu nikakvih pozitivnih rezultata neće biti jer je nemoguće obuzdati đavola i privoleti ga da ubuduće ne čini zlo.

SNV i Pupovac sačinili su bilten u kome su precizno i dokumentovano prikazali događaje koji predstavljaju govor mržnje i nasilje prema Srbima u Hrvatskoj u 2015. godini. Bilten su predstavili premijeru Hrvatske Tihomiru Oreškoviću i Evropskom parlamentu. Zašto samo njima? Zato što će u tom slučaju to ostati bilten za gluve. Hrvatskoj vladi je sve to dobro poznato, pa se ipak trude da perfidno i postepeno rehabilituje i ozakoni ustaški pokret a Evropski parlament to ne inteesuje – suviše su okupirani migrantskom krizom, koja destabilizuje EU.

Postoje li druge institucije i politički faktori na ovom svetu, oni koji bi događaje iz ovog biltena stvarno mogli realno da procene i osude aktere terora i pritisaka na preostali deo srpske manjine u Hrvatskoj. Zašto ovaj bilten nije dostavljen nadležnom organu Ujedinjenih nacija? Zašto nije dostavljen stalnim članicama saveta bezbednosti UN (SAD, Rusiji, Kini, Francuskoj i Velikoj Britaniji). Zašto nije dostavljen ostalim članicama Saveta bezbednosti UN?

Zašto bilten nije zvanično dostavljen nama, prijateljskim zemljama od kojih se može očekivati nekakva osuda ponašanja Hrvatske i bar simbolična zaštita i pomoć umesto što je dostavljen gluvima? Zašto ga ne dostaviti najpoznatijim i najjačim svetskim humanitarnim organizacijama? Za tako nešto ima previše razloga jer su Srbi u Hrvatskoj, pored onih na Kosmetu, postali najugroženija etnička zajednica u Evropi sa stanovišta lične bezbednosti, bezbednosti imovine i materijalne egzistencije. Oni su danas zajednica koja doživljava stalni pritisak i pretnje, šikaniranja, neopravdane optužbe za najteže zločine i poniženja. Svi pokazatelji govore da Srbi više nisu ravnopravni stanovnici Hrvatske.

Razlog zašto je bilten zvanično dostavljen na samo dve adrese može samo da se nasluti jer se SNV finansira iz budžeta Hrvatske. Tako moraju da vode računa i o tome šta će na njihove poteze reći Vlada Hrvatske, jer su ionako jaki pritisci da se ovo finansiranje prekine. Čini se da zaštitu mogu da traže samo od Hrvatske i Evropskog parlamenta i nikog više, i da se mogu požaliti samo Srbiji. Ako preteraju, nema finansiranja, bez obzira što je to garantovano Erdutskim sporazumom. Uostalom šta je sve tim sporazumom garantovano, pa nije ispunjeno i nikom ništa. Nije to nikakva novina, to se događalo i za mandata prethodnih vlada – čim SNV, prema proceni vlade, pretera, počnu priče kako ne bi trebalo da se finansira iz budžeta. Problem je u tome što svaka hrvatska vlada svaku pritužbu ugroženih Srba doživljava kao napad na državu, bez obzira koliko je pritužba opravdana.

ŠTA TO BILTEN PRIKAZUJE, A ŠTA NE

Bilten prikazuje verbalno i fizičko nasilje prema Srbima u Hrvatskoj samo u prošloj godini (2015) i cilj mu je da jasno prikaže pogoršanje sveukupne bezbednosne situacije za srpsku manjinu usled fašističko-ustaških trendova, koji narastaju do neslućenih granica. Bilten jasno prikazuje i nebrigu i neodgovornost države, pa i prikrivenu solidarnost sa izgrednicima.

Iz biltena se jasno vidi dramatičan porast kaznenih dela motivisanih etničkom mržnjom i slučajeva diskriminacije u 2015. godini. Samo ono što je medijski obrađeno odnosi se na 82 slučaja u 2014. prema 189 u 2015. godini. Znači, za samo godinu dana izgredi su povećani više nego duplo. Sve to je u biltenu podeljeno u pet tematskih celina:

1. Elementi govora mržnje ili širenja etičke netrpeljivosti u javnom prostoru;

2. Elementi govora mržnje ili širenja etičke netrpeljivosti u izjavama i postupcima javnih ličnosti;

Da Vas podsetimo:  „Loših 100 čine Srbiji zlo...“ (2)

3. Verbalne pretnje i fizičko nasilje;

4. Oštećenje i uništenje imovine;

5. Otpor prema ćiriličnom pismu.

Svaka celina je prepuna konkretnih primera, gde su navedeni vreme i mesto kaznenog dela sa detaljnim objašnjenjem šta se dogodilo i kakve su posledice. Ovde bi trebalo imati u vidu da je bilo slučajeva koji nisu prijavljeni policiji zbog nepoverenja Srba u nju. Ono što je karakteristično za govor mržnje u prošloj pa i ovoj godini jeste što takve izjave sve više daju neke od ključnih ličnosti u državnom aparatu, upravo oni koji bi trebalo svojim delovanjem da ih sprečavaju.

Posebno su obrađeni slučajevi obijanja, pljačke i skrnavljenja pravoslavnih crkava. Kod oštećenja imovine najčešći je nasrtaj na motorna vozila Srba. Kod povratnika – nasilničko ponašanje, otimanje imovine i paljevina. Pretnje i uvrede grafitima su toliko brojne da u Zagrebu razmišljaju o formiranju posebne ekipe koja bi ih uklanjala i brisala. Sve je to sasvim dobro prikazano.

Šta je to što ovaj bilten ne prikazuje? Iz njega se ne vidi kontinuitet stradanja u proteklih 25 godina kad je reč o novoj hrvatskoj državi. Ne vide se pogromi, stratišta i etničko čišćenje. Ne vidi se smišljen i precizno razrađen plan etničkog čišćenja Hrvatske, koji se dešavao naočigled celog sveta. Neko će reći da to i nije bio cilj ovog jednogodišnjeg biltena. Ali tako se može steći pogrešna slika u očima onog ko situaciju u Hrvatskoj ne poznaje dovoljno dobro, a takvih je mnogo zbog medijske i svake druge zaštite novostvorenog režima u Hrvatskoj, kad je Zapad u pitanju.

Može li ovaj bilten, koji je namenjen da informiše, u nekom stepenu i da dezinformiše evropsku i svetsku javnost? Itekako. Možda sam prestrog, ali, čitajući bilten, imao sam utisak da SNV i Pupovac stvari prikazuju tako kao da je maltene za vreme vlade Zorana Milanovića bilo sve u redu po pitanju srpske manjine i da se sve naglo pogoršale dolaskom HDZ na vlast. Razlog za takvo prikazivanje stvari je dnevnopolitički, jer je Pupovac podržao Milanovića i na ovim izborima. Naravno da to nije tako, jer su se pritisci na Srbe i gaženje njihovih prava dešavali i za vreme prošle vlade, samo perfidnije i skrivenije, ali ništa menje efikasno u pogledu etničkog čišćenja.

Dakle, sledeća izjava Pupovca za medije ne stoji: „Hrvatska danas više ne može reći da je funkcionalna pravna država. Hrvatska nikada ne bi bila deo evropske kuće da je sadašnja situacija u društvu bila u godinama koje su prethodile ulasku u EU“. Prema ovoj izjavi, ispada da je Hrvatska nekad bila funkcionalna i pravna država, a ona to nikada nije bila što se tiče srpske manjine. Ispada i to da EU ne bi primila Hrvatsku da je bilo gaženja prava srpske manjine, a ni to nije tačno jer ih je i u vreme prijema Hrvatske u EU itekako bilo.

Sve je veći pritisak da se ukine Zakon o amnestiji i nije isključeno da će se to dogoditi. Izbor proustaški nastrojenih ministara otvara takvu mogućnost. U tom slučaju svaki Srbin mogao bi da se sudski procesuira ako je učestvovao u nekoj vrsti otpora prema novoj hrvatskoj vlasti, bez obzira da li je nosio pušku. Mnogi Srbi u Hrvatskoj danas veruju da im se to može dogoditi i polako pakuju kofere. Neki koji su nameravali da se vrate na svoja imanja odustali su jer neće da žive pod latentnom pretnjom. Takve stvari koje direktno podstiču iseljavanje i učvršćuju etničko čišćenje bilten ne objašnjava u dovoljnoj meri.

O perfidnim i podmuklim aktivnostima koje prema srpskoj manjini provode državne institucije Hrvatske, pre svega preko službi bezbednosti, nema ni reči u biltenu. Zašto nema ni reči o hrvatskom špijunu Mirku Raškoviću kao produktu planskog podrivanja organizacije i političkog delovanja srpske manjine? Normalno bi bilo da Hrvatska srpskoj manjini pomogne da se organizuje, kao i svakoj drugoj, a ne da ih minira i sabotira preko izdajnika. Zašto SNV ne insistira da se raščisti pitanje ko to i u čijem interesu predstavlja Srbe u Saboru, nego ćuti kako bi prikrila sopstvenu odgovornost?

Da Vas podsetimo:  Srbi sa severa Kosova najviše veruju KFOR-u

hrvatskasrbigrafit01Pupovac deluje usamljeno i nemoćno u toj borbi. Kakve su šanse da se bilo šta promeni ako je sve spalo na njega i kako se može očekivati nešto u borbi „sam protiv svih“? Najveća odgovornost zašto nema drugih političkih ličnosti i mlađih kadrova u toj političkoj borbi srpske manjine je njegova. On je taj koji je morao da stvori i odškoluje nove ljude za sve te godine koliko je na hrvatskoj političkoj sceni.

ŠTA JE PUPOVAC SHVATIO, A ŠTA NE

Ne može se reći da se Pupovčevo delovanje nije osetilo sve ove godine, ali je tačno i to da je prave razmere katastrofe, kad su Srbi u Hrvatskoj u pitanju, shvatio tek kada je i sam postao krajnje ponižen i ugrožen u onoj meri u kojoj su sve vreme poniženi i ugroženi obični Srbi širom Hrvatske. Stvar je u tome da Pupovac nije verovao da će se na kraju to i njemu dogoditi. Nije verovao da će se naći neko – ne običan nacionalistički i proustaški dripac, nego jedna od vodećih ličnosti vladajuće stranke i kandidat za ministra u novoj vladi – koji će i njemu pokazati put Srbije. Miljan Brkić (na slici ispod), kandidat za ministra branitelja je u izjavi za medije rekao: „Mislim da ne treba kontaminirati hrvatsku javnost nekom paranojom straha. Mislim da u Hrvatskoj niko nije ugrožen, pa ni gospodin Pupovac. Ako je, neka ode tamo gde neće biti ugrožen“. Problem je što su to ljudi takvog mentalnog sklopa da ne znaju i nikad nisu znali šta je dobro, a šta je loše. Zato im je skoro svaka izjava problematična i sporna. A šta će tek biti sa njihovim ministarskim delovanjem i uticajem?

hrvatskasrbigrafit01Kad bi bilo moguće obuzdati đavola, Hrvatska bi mogla da učini nešto što bi joj u trenutnoj konstelaciji snaga najviše odgovaralo – pošto su etnički počistili Srbe, da preostali Srbi u Hrvatskoj žive kao bubreg u loju. To bi stvarno bio najviši interes Hrvatske u ovom trenutku da tako zamagli i zataška ono najgore što je učinjeno i svima ko ponešto upita kaže: „Pa pogledajte kako Srbi dobro žive u Hrvatskoj i kako su zadovoljni“.

Ali đavo se ne da zauzdati i zato im se dešava da smenjuju tek postavljenog ministra zbog proustaškog delovanja (iako su to prikazali kao materijalnu malverzaciju), a drugi koji tek treba da bude postavljen na to mesto proustaški istupa i pre nego su ga postavili. Koga postaviti kad su svi slični. I drugi ministri nisu bolji, na primer, Hasanbegović, kontroverzni i proustaški nastrojen ministar kulture. I sama predsednica Kolinda Grabar-Kitarović perfidno istupa u istom pravcu. Jedan od prvih političkih istupa joj je bio da Srbe u Hrvatskoj nazove Hrvatima (što se navodi u ovom biltenu). Zašto se đavo ne da zauzdati? Zato što to nije ni politika ni diplomatija koje se mogu menjati, nego ustaški pokret koji funkcioniše na osnovu direktiva i zadataka starih sto godina. Ko od aktuelnih HDZ-ovaca sme to da menja a da preživi?

Milorad Pupovac bi danas morao javno da prizna da su mu procene s početka njegovog političkog angažmana u Hrvatkoj bile apsolutno pogrešne, a da je velika većina njegovog naroda, koja je ubijena ili proterana, bila u pravu. Bio je među retkim koji su mislili da lojalnost novoj proustaškoj Hrvatskoj donosi mir i nomalan život Srbima u Hrvatskoj. Odbio je da prihvati kao neminovnost odbranu statusa, imovine i golih života oružjem. Nije shvatio da je etničko čišćenje odavno postavljen zadatak i smišljen plan, koji uopšte nije zavisio od toga kako će se Srbi ponašati. Nisu Srbi etnički počišćeni zato što nisu bili lojalni, nego zato što su bili Srbi. Ima i drugih manjina koje nisu lojalne, pa i nelojalnih Hrvata, pa nisu nigde proterani.

Da Vas podsetimo:  Protest Srba u Kosovskoj Mitrovici: Ukidanje dinara znači ukidanje života

Vreme je da Pupovac to shvati, jer, eto, on je sve vreme bio lojalan i kooperativan sa hrvatskim vlastima, pa mu ipak pokazuju put Srbije. Treba pohvaliti sadašnje držanje Pupovca i političku snagu i hrabrost sa kojom se suprostavlja proustaškom režimu. Izložen je velikom pritisku i velikoj opasnosti. Ne bi me čudilo da izdrži sve pritiske i ostane u Zagrebu, ali me isto tako ne bi čudilo da i on na kraju završi u Srbiji na začelju kolone preostalih Srba.

Treba da podvuče crtu i shvati svoje greške, pre svega da je zbog loših političkih procena u davnim godinama više služio hrvatskoj vlasti, davajući joj legitimitet, nego što je služio srpskoj manjini. Tada su ga sve hrvatske vlade redom čuvale kao dragocenost, bez obzira šta je govorio i šta je radio, jer je bilo veoma važno da se nađe i neki Srbin koji podržava osamostaljenje Hrvatske. Bio im je potreban jer su u jeku najžešćih etničkih čišćenja mogli da kažu – eto vidite kako mirno žive i rade Srbi koji su nam lojalni – oni koje mi ubijamo i proganjamo su banditi i četnici, mi ne diramo mirne i lojalne ljude. I šta sad? Odjednom je i Pupovac četnik usred Zagreba, četnici su i sveštenici SPC, četnici su i svi preostali Srbi.

Pupovca bi trebalo podržati zato što njega trenutno nema ko da zameni. To je shvatila i Vlada Srbije, sa kojom povremeno komunicira i od koje ima punu podršku u svom političkom delovanju u cilju zaštite srpske manjine. Nažalost, ta relacija je za sada jedina vrsta političkog pritiska na Vladu Hrvatske. Pupovac pre svega mora sam sebe da menja i svoja stara politička gledišta kako bi bolje znao planirati buduću politiku. I stvarno je vreme da aktivira još nekog ko će da mu pomaže u toj borbi, a ne da bude usamljeni ratnik. Jer to jeste rat, rat neborbenim sredstvima, presudan za opstanak srpske manjine.

Gde su druga dva predstavnika Srba u Saboru? Jedan se pokrio ušima i ćuti (Rašković), a dugi se ne meša u svoj posao (Horvat) kako bi mogao mirno da dolazi na sednice, a da ga niko ne ugrozi. Neće da doživi sudbinu Vojislava Stanimirovića, koji kao saborski zastupnik nije smeo da dođe u Sabor. Nije dobro što su Srbi na Raškovića zaboravili, pa i da ga stave kao primer u bilten. Spominju ga samo Hrvati u Saboru kao primer prljave političke igre i korupcije. Tako se Stipe Petrina žali da će Šibensko-kninska županija potrošiti dva milona kuna za izbore novog dožupana te da će tako taj jedan Raškovićev mandat kojim je podržao HDZ biti veoma skup.

Bilten koji su uradili Pupovac i SNV je dobra stvar, ali bi ga trebalo dopuniti tako da daje pravu sliku stradanja i progona Srba u Hrvatskoj i trebalo bi ga dostaviti na mnogo više adresa. Zašto ne, ponovbiću, svim članicama UN. Bezbednost Srba u Hrvatskoj već je bila međunarodni problem. Snage UN su nekada bile raspoređene na nekim delovima Hrvatske, pa zašto ne insistirati da se to učini ponovo ako Hrvatska nije ispunila svoje obaveze i nije omogućila povratak izbeglica, miran život, slobodu i uslove za prosperitet srpskog stanovništva na teritorijama gde vekovima žive. Ne tvrdim da se to može desiti, ali već samo insistiranje na tome nekom će probuditi pažnju da je hrvatska vlast defektna. Očekivanje da će hrvatska vlada rešiti problem je suludo, a da će ga rešiti Evropski parlament nije realno. Nema tamo nikog ko bi razumeo probleme ugroženih Srba.

Ljuban Karan

Novi standard

1 KOMENTAR

  1. Prvo, nije da EU „ne interesuje“ neoustastvo u Hrvatskoj. Ono je planski uvedeno kao bitan – verovatno najbitniji, iako ne otvoreno – sastojak Tudjmanovog separatistickog pokreta. Razlog je vrlo jednostavan: ono je seme razdora izmedju dve najvece grupe juznoslovenskih naroda, kao garancija podele i nestabilnosti u ovom regionu. Da li je to u interesu hrvatskog naroda? Naravno da nije. Zato nema svrhe gledati na to sta je interes hrvatskog naroda, jer postoji interes iznad tog interesa – interes transatlantskih centara moci i Vatikana – i to je onaj koji se pita. I dok je ovaj interes prisutan i dominantan, iluzorno je ocekivati ista bolje. Pupovac, kao i preostali Srbi u tvorevini Hrvatskoj, je zaista u nezavidnoj situaciji, jer su i same UN jos uvek pod dominacijom zapada. Prvi i najvazniji korak, koji bi im bar omogucio nekakvu podrsku, bio bi da se sama Srbija izvuce iz njihovih kandzi.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime