Biračima u RS: Srebrenica je lakmus test

0
983

karganovic-stefanOd svog postanka Republika Srpska je, slično Izraelu, predmet neprestanog osporavanja. Kao Izrael, Republika Srpska je više od političke tvorevine. U prvom redu, ona je egzistencijalna nužnost i pribežište naroda čije ime nosi. Od trenutka osnivanja, podjednako kao Izrael, ona je predmet sporova i mržnje, i to u novozavetnom smislu, kao „znak protiv koga će se govoriti“ (Lk. 2, 34).

Republika Srpska je trn u oku zato što je, da pozajmimo Davutogluov izraz, uspešna srpska priča koja je nastala iz sukoba devedesetih godina. Žilavost sa kojom je narod posle Dejtona branio svoju tekovinu prenerazila je zapadne „mirotvorce.“ Ričard Holbruk je u svojim memoarima priznao da je zamisao njegovih šefova bila da dejtonski aranžman sa dva posebna entiteta ne potraje duže od tri godine i da se retrospektivno kaje što je tokom pregovora uopšte pristao na etnički određeni naziv „Republika Srpska.“ Razrada šema za podrivanje decentralizovanog entitetskog sistema koji trenutno odgovara srpskom narodu, i njegovu zamenu vertikalnom strukturom pod kontrolom Sarajeva, počela je nedugo posle prekida vojnih dejstava i uspostavljanja prividnog mira.

Republika Srpska je na nišanu zato što su njeno postojanje i konsolidacija ubedljiv dokaz, bez obzira na sve gubitke i promašaje, da su masovne žrtve i patnje devedesetih godina ovenčane jednim nepobitnim srpskim uspehom. Sa stanovišta stranog faktora, Dejton je samo kratko vojno primirje a ne trajan politički ugovoren mir. Serija institucionalnih napada na Republiku Srpsku usledila je neposredno posle prekida sukoba, izmišljanjem „Bonskih ovlašćenja,“ dekretiranjem neustavno povećanih nadležnosti centralnih vlasti u Sarajevu, paralelnim prenošenjem ovlašćenja srpskog entiteta, ukidanjem VRS i uništenjem nezavisnog odbranbenog kapaciteta Republike Srpske, između ostalog. Uporedo sa procesom političkog razgrađivanja, ubrzo i predvidljivo stiglo je naređenje da se izvrši moralno samoubistvo. Republici Srpskoj je 2003. i 2004. godine ispostavljeno očekivanje da samoinicijativno prizna „genocid u Srebrenici“ i da i na taj način utre put u sopstvenu likvidaciju.

Da Vas podsetimo:  Nemačku i sigurne poslove zamenili za život u Krnjeuvama

Tadašnja vlada RS je tom očekivanju izašla u susret. Posledica je bio „Izveštaj Komisije o Srebrenici“ 2004. godine. Vlada je nekritički i zvanično prihvatila sve osnovne tačke propagandne konstrukcije događaja u julu 1995. godine kojima se Republika Srpska teško tereti za najgnusniji zločin koji postoji u međunarodnom pravu. Pozornica je bila postavljena za skoru samolikvidaciju „genocidne tvorevine,“ za koju je 30,000 dečaka položilo svoje živote a stotine hiljada građana prošlo kroz neviđene patnje i razaranja.

Sticajem neočekivanih političkih okolnosti planirano ukidanje Republike Srpske moralo je biti odloženo osam godina. Pojavio se, i uzeo maha, snažan otpor razgrađivanju bezbedne kuće srpskog naroda. Postignuti su značajni uspesi u zaustavljanju procesa urušavanja. Centralna tačka lažne moralne optužnice, kojom se osporava pravo Republike Srpske na postojanje – neutemeljeni propagandni narativ o „genocidu“ u Srebrenici – najzad je uspešno i sa naučnom preciznošću stavljena pod lupu.

Međutim, poslovični „đavo“ zaista ne spava. On je delimično uspeo da stvari vrati skoro na polaznu tačku. Veštom manipulacijom ljudima, njihovim ambicijama i strastima, projekcijom opsena, on ponovo nameće svoju prvobitnu agendu. Formirao je ekipu koja je spremna da u tome sarađuje. Republika Srpska opet je potencijalno pod upitnikom preko zavodljivih šema „ustavne reforme,“ integracija i „funkcionalne države.“ Krajnja posledica primene tih šema je ili njen nestanak ili svođenje na praznu ljušturu u okviru centralizovane Bosne i Hercegovine, koja će biti pod kontrolom drugih.

Srebrenica ima jasno određenu ulogu u sprovođenju tog programa. Kooperativnim saradnicima u samouništenju Republike Srpske ona je neophodna kao alibi za nepočinstva koja su se obavezali da sprovedu. Nagodba sa đavolom je ozbiljna stvar. Kao što se Faust na svoju propast uverio, nečastivi je ugovorna strana koja svojim saradnicima nikada ne prašta neispunjavanje preuzetih obaveza.

Da Vas podsetimo:  Ozbiljna i jasna pretnja Zapada: Od Srbije zahtevaju kapitulaciju, a od Prištine – kozmetiku

Svaki svoj potez na rušenju Republike Srpske oni će elokventno pravdati izgovorom da „moraju.“ Bacaće prašinu u oči da je „međunarodna zajednica utvrdila da smo u Srebrenici počinili genocid, za koji sada moramo da se iskupimo“ – udovoljavanjem svim ispostavljenim zahtevima. Srebrenica će biti lajtmotiv njihove destruktivne politike. Zato im je sada od kritične važnosti da se lažni narativ po svaku cenu sačuva od komprimitacije i održi u izvornom obliku. Svako ko tu lažnu priču ruši za njih je najopasniji neprijatelj. Tek tada, ako se oni domognu vlasti, lažna konstrukcija Srebrenice doći će do punog izražaja. Sve što ste videli do sada sasvim je bledo u poređenju sa onim što dolazi.

Dezavuišite đavola i njegove bedne šegrte. Tražite od svih kandidata na predstojećim izborima, za bilo koji položaj, da se jasno izjasne u odnosu na Srebrenicu. Zahtevajte da javno i bez dvosmislenosti odgovore na dva pitanja:

1. Da li smatrate da je dokazano da je Republika Srpska u julu 1995. godine u Srebrenici izvršila genocid?

2. Da li je, po vašem mišljenju, dokazano da su snage pod kontrolom Republike Srpske po prekom postupku streljale sedam do osam hiljada ratnih zarobljenika?

Na predizbornim zborovima, preko medija, svuda na javnim mestima i u prisustvu što više ljudi, stavite ih na vruće sedište i postavite im ova dva jednostavna pitanja. Ona su ubitačna jer na njih nema drugih odgovora osim „da“ ili „ne.“ Ne dopustite im da vrdaju. Ako počnu da vam pričaju šarene laže odmah će vam biti jasno sa kime imate posla. Šegrti su u paničnom strahu od svoga okrutnog i neumoljivog gazde. Ako bi na ova pitanja javno i nedvosmisleno odgovorili sa „ne,“ oni dobro znaju šta ih čeka.

Da Vas podsetimo:  Nadgrobnici – jedini „javni“ prostor za ćirilicu i nacionalne zasluge

Ako ne postupite kao odgovorni građani u odbrani Republike Srpske dok za to još uvek imate priliku, znate li šta čeka vas? Sudbina vaših sunarodnika iz Krajine neka vam bude opomena.

Stefan Karganović

srpskikulturniklub

PODELI
Prethodni tekstMediji
Sledeći tekstVesićev zakonik

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime