Bivši ratni zarobljenici traže naknadu za iživljavanje u Lori…

0
213
Foto: pixabay.com

Na splitskom Općinskom sudu održana su ročišta u slučajevima bivših ratnih zarobljenika Vojnog zatvora “Lora” Ljubiše Geruna i Vese Deretića iz Trebinja te njihova sugrađanina Vladimira Žarkovića, koji od države Hrvatske traže naknadu štete za pretrpljene boli i strahove koje su preživjeli tijekom torture.

Bivši zatvorenici koji su se u Lori našli kao ratni zarobljenici traže odštetu od oko 250 tisuća kuna po osobi, a osim njih državu je tužilo ili će tužiti još 20-ak bivših zatvorenika koje zastupa odvjetnički ured Nobilo. Ako svatko od njih tuži za po 250 tisuća kuna, to će značiti da će država morati isplatiti najmanje pet milijuna kuna kao naknadu štete.

Prije podnošenja tužbe državi je podnesen zahtjev za mirno rješenje spora, no Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u Zagrebu to je odbilo i odluku prepustilo sudu.

Kako smo doznali, na ročištima predstavnici države, odnosno ODO-a nisu osporavali tužbenu osnovu koja se temelji na pravomoćnim sudskim odlukama već je dogovoreno da se jedino vještačenjem utvrdi kolika bi bila pravična novčana naknada.

OPISI ZVJERSTAVA

Tako se Gerun i Deretić pozivaju na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu u kojoj je Tonči Vrkić kao zamjenik zapovjednika vojno istražnog centra osuđen na 10 godina, a Ante Gudić i Anđelko Botić kao stražari osuđeni na po 8 godina zatvora. U toj se presudi još spominju i Tomislav Duić kao zapovjednik i Emilio Bungur kao šef smjene stražara.

– Oni su zajedno s neutvrđenim osobama od ožujka do kolovoza 1992. godine, kad su bili zatočeni ratni zarobljenici zarobljeni kao pripadnici JNA i srpskih paravojnih formacija u oružanom sukobu s postrojbama Hrvatske vojske, a među kojima su se između 40-orice zarobljenika nalazili i Ljubiša Gerun te Veso Deretić, dopuštali da se vojne i civilne osobe, a kojima je bio dozvoljen ulaz u Loru, prema zatočenim osobama ponašaju tako da vrijeđaju njihovo ljudsko dostojanstvo i osobno ih ponižavaju, psihički i fizički muče i tjelesno kažnjavaju sve do usmrćenja.

Da Vas podsetimo:  Svjetionik narodu

Neki od njih su i sami u tome sudjelovali, pa su tako u navedenom razdoblju Tonči Vrkić i drugi, a Ante Gudić, Anđelko Botić i Emilio Bungur tijekom svibnja i lipnja zarobljenike, posebno one iz bloka C u komu su bili smješteni zarobljenici koje nisu evidentirali, svakodnevno premlaćivali.

Udarali su ih nogama, rukama, bejzbol palicama, a ranjene zarobljenike priključivali preko štipalica na ušne školjke i spolne organe na tzv. poljski telefon puštajući jake udare inducirane struje, gurali pištolj u usta i prijetili da će ih ubiti, odvozili na lažna strijeljanja, šmrkovima polijevali vodom pod velikim pritiskom ciljajući upravo u povrijeđena mjesta na tijelu, prisiljavali na bludne radnje, da jedni druge tuku, ulaze u pasje kućice i laju, kleče i kupe ustima otpatke po tlu i tako zadali teške tjelesne ozljede Ljubiši Gerunu i Vesi Deretiću – stoji među ostalim u tužbi koju je odvjetnik Nobilo podnio u Gerunovo i Deretićevo ime.

MOKRILI IM U USTA

Među detaljnim opisima zvjerstava kojima su bili izloženi navodi se i situacija kada su morali iz ćelije iznijeti mrtvo tijelo pretučenog zatvorenika Duška Jelića. Naređeno im je da iznesu mrtvo tijelo i da ga stave u sanduk od municije.

 Od ćelije do stepenica Jelićevo tijelo su vukli s dekom te su ga krajnjim naporom spustili u napravljeni sanduk. Svemu ovome su prisustvovali Duić i Gudić.

Gerun je tada imao 24 godina i u Lori je proveo 93 dana, kao i njegov vršnjak Deretić.

Koliko su “inventivni” bili zlostavljači dovoljno govori opis tortura koje su primjenjivali nad zarobljenicima, a koje se također spominju u tužbi.

Tako su mučeni dehidracijom, stajanjem na suncu, posipanjem rana solju, izgladnjivanjem, čestim izvođenjem na lažna strijeljana nakon čitanja presude, stavljane su im upaljene cigarete u nosnice.

Izvodili bi ih iz ćelije i tražili da se skinu te ih tjerali s drugim zatvorenicima na oralni seks, a zlostavljali bi i ponižavali tako da su im govorili da ih “časte pivom” nakon prebijanja. To je značilo da bi morali otvoriti usta te bi im mokrili u usta, po licu i tijelu.

Da Vas podsetimo:  Milov režim hoće da zabrani emitovanje televizija iz Srbije

– U obojicu je više puta repetiran pištolj, a jednom je netko od stražara pokušao spriječiti repetiranje u Vesu Deretića i za odmazdu je bio pretučen do nesvijesti. Nad njima i ostalim zarobljenicima često su bila organizirana zlostavljanja od žena koje bi dolazile u zatvor.

 Osim zarobljenika iz Trebinja, u Lori su bili i zarobljenici iz Crne Gore.

Znaju da su i njih zlostavljali, a njihova su zlostavljanja bila strašnija jer su im vadili oči, rezali uši, nosove tako da je strah bio neopisiv jer se uvijek očekivalo jače i veće iživljavanje.

Gerun je jednom natjeran da gazi po travi koju je morao kositi i na kojoj je primijetio željeznu kutiju, pa je pod prijetnjom pištolja, misleći da se radi o nagaznoj mini, tjeran da gazi po njoj – stoji, među ostalim, u tužbi podnesenoj protiv Hrvatske za naknadu štete.

Izvor: Veritas

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime