Bojkot i stranački interesi

0
795
Foto: pixabay.com

Tokom poslednjih nedelja u opozicionim krugovima puno se priča i diskutuje o eventualnom bojkotu sledećih parlamentarnih izbora pošto vlast nema nameru da ublaži svoju kontrolu medija i izbornog procesa. Neki su skloni bojkotu, neki nisu. Razlozi i za bojkot i protiv njega su manje-više uverljivi, a pominju se interesi Srbije, odbrana demokratije, ravnopravnost učesnika, pravda, interesi opozicionih glasača i slično, ali se njima nećemo ovde baviti. Ovde želim da istaknem još jedan motiv, koji se javno uopšte ne pominje: poseban interes opozicionih stranaka i pojedinaca.

Naime, za mnoge od njih je ova odluka možda presudna za opstanak ili propast. Rizik je veliki. Sa jedne strane, mnogi politički i moralni razlozi govore u prilog bojkota, tu nema dileme. Ali, za nekoliko važnijih opozicionih stranaka nije prihvatljivo da, posle učešća u bojkotu, ostanu verovatno sledeće četiri godine van parlamenta, a time i van glavne političke platforme u Srbiji.

Lako je moguće da neke od njih (na primer, SSP, DS i DSS) nestanu tokom te četiri godine, pošto ni sada ne pucaju od zdravlja i snage. Njihov rejting je i sada ispod cenzusa, a za 4-5 godina mogu biti zaboravljene (seća li se neko G-17?) ili postati besperspektivne olupine kao LDP. Tome bi svoj doprinos dala i finansijska strana: biti van parlamenta znači gubitak veoma važne sume koju država daje za osnovno finansiranje stranke. A dodatne pare ne bi došle od finansijera koji ih ne daju ukoliko procene da stranka nema šanse da dođe na vlast u doglednoj budućnosti.

Pošto je egzistencija u pitanju, stranački nagon za samoodržanjem nalaže da se odluka o bojkotu donese pametno, bez strasti ali i bez gubitka rejtinga. Zato dogovaranje o bojkotu ide tako teško: neki ga hoće, a neki se premišljaju, ali ničiji stav ne mora biti iskren. Potpuno je moguće da neki od njih nemaju nameru da se pridruže bojkotu, ali neće to sada da kažu već se i dalje „bore“ za bojkot postavljajući uslove za svoje učešće koji verovatno ne mogu biti ispunjeni. A drugi se zaklinju u bojkot, a znaju da ima još pola godine do izbora i da mogu promeniti odluku zbog „novih“ okolnosti.

Da Vas podsetimo:  Obračun kod Rio Tinta

Poseban problem za stvarni bojkot predstavlja povelika grupa profesionalnih političara i političarki po strankama kojima egzistencija neposredno zavisi od poslaničkog mandata. Šta bi radili i od čega bi živeli da ne primaju lepu poslaničku platu? Već decenijama su političari/političarke, a odavno su zaboravili ono za šta su se u davnim vremenima školovali. Za penziju još nisu. Oni, naravno, nikada neće izaći u javnost i zalagati se za učešće na izborima, ali će zato u svojim strankama uporno raditi na miniranju bojkota.

I tako, o bojkotu se puno priča ne bi li se popunila letnja praznina i medijima, a stvarna odluka će biti doneta tek za nekoliko meseci. Na nju će podosta uticati lični i stranački interesi, a oni govore protiv bojkota.

Boško Mijatović
Izvor: Srbijasvet

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime