Bojkot

7
1430

2016-12-21_041552Za koga da glasamo na prolećnim izborima? Kako stvari stoje na srpskoj političkoj sceni imaćemo politički cirkus. Svi se sa svima dogovarju i pregovaraju. Politička prostitucija je u toku. Dele se buduća poslanička mesta, funkcije i oteti novac. Politički ološ nastoji da što više izvuče novca iz predstojećih izbora. Njih ne zanimaju ni država niti narod. Nemaju nikakve istorijske odgovornosti.

Sve što govore je politička propaganda za naivne i ucenjene birače. Režim traži još nekoliko godina da se strpimo, dok propadamo. Posle će biti mnogo bolje. I tako lažu petu godinu. I vladaju.

Parlamentarna opozicija kritikuje režim da bi se dodvorili biračima. Oštre reči i napadi na vlast su sastavni deo političke prevare. Kandiduju se da postanu kalif umesto kalifa. To ih samo interesuje. Otimaju se za funkcije, jer žele da vladaju.

Vlast donosi moć i privilegije. Totalitarni sistem im uopšte ne smeta, samo ako oni budu na vlasti. Politički pokreti i organizacije izvan parlamenta su podeljeni. Neorganizovani. Svaka šuša sebe vidi kao lidera pokreta. Vođu i firera. Bolesne sujete uništavaju naš politički život na samom početku. Pokušaj ujedinjavanja ovih pokreta i organizacija je sada nemoguć. Ne samo da je kratko vreme za to, nego je kratka i pamet lokalnih egomanijaka.

Građani žive sve bednije i vide da u obolelom društvu nema perspektive. Umesto da se pobune i organizuju, da uzmu stvari u svoje ruke, oni se povlače. Čekaju da neko drugi, umesto njih, reši nagomilane društvene probleme. Taj drugi se sam nameće, ali za to svoje angažovanje traži da porobi građane. Zašto bi taj radio u interesu građana? Njegovi lični interesi su iznad svega.

Apatija i beznađe je zahvatilo društvo. I to stanje ravnodušnosti se širi. Nemamo poverenja ni u koga, jer su nas svi odavno izdali i prodali. Sada hoće ponovo, po ko zna koji put, da nas prevare. Biramo između manjeg i većeg zla. Glasamo za manje zlo. Koje postaje veće zlo. Posle se, opet, kajemo. Zašto smo dozvolili da nas prevare? Zato ne treba da glasamo za manje zlo, jer je to, ipak, zlo.

Ako nemamo za koga da glasamo, zašto bismo glasali? Zbog manjeg zla? Možemo da odbijemo da uopšte glasamo za zlo. Bilo da je veće ili manje. Zašto da nas ponižavaju politički prevaranti? Zašto da nas vuku za nos? Jedini način našeg spasa je da prestanemo da glasamo za politički ološ. Svi su političari potpuno isti. Zli. Izašli su iz istog totalitarnog šinjela. Svi političari su krvoločni vampiri koji sisaju krv naivnim građanima. Ako im građani dobrovoljno daju svoju krv, onda građani hrane samo zlo. Zašto bismo to radili? Jedini način spasa je da se pobedi političko zlo. To se može uraditi ako se pobunimo i odbijemo da budemo žrtveno jagnje. Ako ne pristanemo da budemo topovsko meso totalitarnog sistema vlasti.

Da Vas podsetimo:  ŠTA ĆE VAM BESPLATNI UDŽBENICI? DOBILI STE KEBU I STADION?!

Uzmimo primer da je većina građana došla do ove spoznaje i da se ne plaše. Pošto nemaju za koga da glasaju, građani odbijaju da budu izmanipulisani. Odbijaju da učestvuju u političkom cirkusu i da izigravaju klovnove. Većina građana, shodno dosegnutoj spoznaji, odbija da izađe na izbore. Tako se direktno urušava legitimitet totalitarne vlasti. Većina građana svojim neizlaskom na izbore pokazuju svoj politički stav. To je dobar početak za ozdravljenje naše današnje politike.

Pošto politički akteri nisu uspeli da izvedu većinu građana na izbore, oni moraju da napuste političku scenu, jer im većina građana ne veruje. Pošto taj politički ološ to neće da uradi, građani će početi da se organizuju. To je drugi korak, koji počinje odmah nakon završetka izbora, gde su građani odneli prvu pobedu nad političkim prevarantima.

Kako da se građani posle toga organizuju? Ako se budu organizovali kao postojeće političke stranke i pokreti, onda je to ponavljanje istih političkih grešaka. Ponovo ćemo dobiti nove političke prevarante u totalitarnom političkom sistemu. Zato je važno da odmah otpočne rušenje iz temelja totalitarnog sistema. Cilj političkog delovanja nezadovoljnih građana, koji su sada većina, mora da bude izgradnja jednog potpunog drugog političkog sistema. Taj novi politički sistem sam nazvao – HUMANIZAM.

U humanizmu ćemo imati direktnu demokratiju, umesto špekulantske posredničke parlamentarne demokratije. U humanizmu neće biti plaćenih političara i plaćenih poslanika, jer će svi punoletni građani, koji imaju državljanstvo, činiti Narodnu Skupštinu. U humanizmu nećemo imati političke lidere, vođe i predsednike, nego će građani odlučivati o svim društveno značajnim i važnim pitanjem za zajednicu.

U humanizmu će se planirati razvoj društvene zajednice u narednih sto godina i misleći ljudi, sa znanjem i iskustvom, vodiće projekte našeg razvoja. U humanizmu će se obnoviti moralne vrednosti zajednice i proteraće se iz politike profesionalni političari, prevaranti i mešetari.

To je društvo kome stremimo. Kako se nalazimo u sveopštoj civilizacijskoj krizi identiteta, možemo baš mi, Srbi, da ponudimo spas umornom i razočaranom čovečanstvu. Imamo rešenja. Zašto da mi to ne uradimo? Zar naši drevni preci nisu prvi dali pismenost i kulturu, jednu novu civilizaciju, ostalim narodima? Zašto mi da ne budemo danas dostojni naslednici tih naših predaka?

Da Vas podsetimo:  Novi Sad na šarenoj laži

Ako već posedujemo kvantni um, zašto da ga ne stavimo u službu čovečanstva? Ukoliko ovako postavimo stvari, onda čitava naša pobuna dobija smisao. Ne borimo se samo da neko dođe na vlast, da Kurta zameni Murtu, nego da sitemski promenimo društvenu zajednicu. Ukidamo i Kurtu i Murtu, jer nam zaista više, u elektronskom dobu, nisu potrebni. Prevaziđeni su i zastareli.

Nudimo nešto potpuno novo. Nešto što će spasiti ne samo nas, nego i zabludelo čovečanstvo. Za tu veliku istorisjku ulogu srpski narod ima svoj veliki drevni kapacitet. Istovremeno, ta velika istorijska uloga, koja mora da se odigra, pomoćiće i nama samima da vratimo samopouzanje i da se ponovo duhovno uzdignemo. Srbi su jedini evropski narod koji ima te uzvišene epske trenutke.

Sva nesreća koja nas je zadesila je samo Božije iskušavanje drevnog naroda. To je priprema za nešto uzvišeno koje mora da se dogodi. Osobina drevnog naroda je da ima strpljenje i razumevanje. Otuda kod nas ne postoji mržnja i brzo opraštamo našim krvnicima. Sve ovo mora da zna srpska duhovna elita i njen zadatak je da radi samo na ovoj istorijskoj misiji. Sve ostalo je potpuno nevažno. Odlazi u zaborav. Traćenje je vremena. Nestaje u prolaznoj banalnosti svakodnevnice.

Naši potomci neće imati pojma koja je bitanga i izdajnik bio na vlasti, jer su svi isti. Beznačajni. Ljudski život teži uzvišenosti i svetlosti. Nagomilavanje materijalnih dobara i vlasti ne može da ispuni praznu ljudsku dušu, koja tavori u mraku sebičnosti. Ljudski život traži viši smisao u žrtvovanju za dobrobit zajednice. Živimo na prelasku u jedno – Novo doba. Mada toga nismo ni svesni.

Ne primećujemo šta se događa oko nas. Samo vidimo da nije dobro i ne znamo uzrok tome. Zadatak duhovne elite je da prosvetli svoj narod. Svojim idejam i ličnim primerom. Svojim životom pokazuju kakvom društvu stremimo. Tako se kuje poverenje i brani zajednica od političkog zla. Tako se oslobađa čovek od ropstva i ponovo uči da slobodno živi u zajednici.

Svi istorijski uslovi su se stvorili za našu titansku borbu protiv totalitarizma i za rađanje tenove civilizacije -HUMANIZMA. Nikada nije bilo bolje vreme za ideju Humanizma, nego što je to danas, kada se čovek potpuno otuđio, povukao i razočarao u društvo.

U bolesnom društvu, svi se bolesno osećamo. Borba za zdravo društvo je borba za slobodnog i mislećeg čoveka zajednice. Šta smo mi uradili u ovoj istorijskoj borbi? To svako neka kaže sam za sebe. Uveče kada legne i kada glavu stavi na jastuk. Tada neka se preispita i neka sam sebi odgovori. Svako zna šta je istina. Šta sam ja lično uradio? Ne možemo da tražimo od drugih ono što sami nismo spremni da učinimo. Polazim od sebe, jer onda mogu da pišem i o drugima. Nekoliko decenija traje moja borba protiv totalitarizma. Traje borba za slobodu i ljudsko dostojanstvo. Za pravdu i istinu. U toj borbi sam do sada bio uvek poražen, jer su sile zla jače bile.

Da Vas podsetimo:  SMEH JE DOBAR LEK, I ZA POLITIČKE BOLJKE...

Ali, nisam se predao niti sam se razočarao.Smatram da je pobuna sastavni deo našeg života. Borba se nastavlja u novim istorijskim olonostima. Govorim i pišem. Tumačim i objašnjavam. Šta je cilj naše borbe? Ako to ne znamo, čemu onda naša borba? Kada budemo shvatili šta želimo da dostignemo, onda ćemo lakše da menjamo društvo. Posle tolikog rada i zalaganja, sve više ljudi se budi. Shvataju. Podržavaju. Počinju da se povezuju. Poverenje se izgubljeno stiče. Svakoga dana sve nas je više. I to me iskreno raduje. To mi daje snagu da istrajem. I da nastavim. Moj rad ima smisla.

Nije sve izgubljeno. Postoje ljudi koji su umni, moralni, dosledni i koje ne možete da kupite. Postoje ljudi koji imaju svoje dostojanstvo i principe. Takvi ljudi bude nadu da možemo da uspemo. Zašto bi to dobijeno poverenje bacili pod noge nekom političkom ološu? Bitangi i nitkovu. Šibicaru i jajari. Koji nas prezire i govori za nas da smo stoka. Koji sve radi u svom ličnom interesu. Koji hoće da nas uvuče u politički cirkus. I da nas pretvori u klovnove. I da nam se smeje. Zato što smo pristali. Zato što nas je prevario. Zato što mu služimo da ga zabavljamo. I nasedamo na njegove manipulacije.

Moramo da budemo odlučni u odbrani svojih ljudskih principa. I uspostavljenih političkih ideja. Cilj izgradlje novog društva – HUMANIZAM, zahteva i humanistička sredstva za ostvarivanje postavljenog cilja. Ne prihvatajte nove političke prevare. Ostanite verni svojim principima. Nema manjeg i većeg zla. Zlo je uvek i samo – zlo. Pozivam sve vas, koji pratite moj rad, da bojkotujemo sve političare. Njihove političke kampanje, izbore, programe, podmićivanja i obećanja. Recite svim političarima – MARŠ! Nemojte da ih slušate! Nemojte da glasate za njih! BOJKOT! Neka ostanu bez vašeg glasa! Neka propadne njihova politika! Što pre bude propala, to ćemo se pre spasiti. Ako ne na ovim izborima, onda na nekim posle njih.

Propast sigurno dolazi! Loši ljudi vode lošu politiku. Totalitarni sistem moramo srušiti. Ako hoćemo da izgradimo – HUMANIZAM!

BOJKOT!

Naš odgovor na njihov bezobrazluk.

branko-dragaš

Branko Dragaš

www.dragas.biz

7 KOMENTARA

  1. upravo tako,da svi koji razmišljaju a hoće na izbore znaju da imaju samo stamatovića,i nikog više,ili da potpuno svi bojkotuju izbore,treće opcije nema.pored vučića su potpuno isti jeremić i janković.svi iz iste kuhinje.obradović je sebe izbacio,za uvek jer je podržao jeremića,za nas srbe isto kao da je podržao tita ili vučića.

  2. Верујем да ни Драгаш не мисли да би бојкот успео већ на првим следећим изборима. Оно што он назива хуманизам је нешто чему треба да се окренемо, о чему треба да мислимо и што треба да покушамо да изградимо у догледној будућности. Можда хуманизам није најбољи назив, јер је добро исто тако људско као и лоше, али у основи је то систем у ком би одлучивао општи интерес, а не интерес малих, привилегованих група. На први поглед, наравно, после свих неуспеха да се то постигне у људској историји, вришти „Утопија!“, али да ли заиста имамо бољи избор до да покушамо још једном? И још једном…

  3. Nisam sigurna da bojkotovanje izbora može dati očekivane rezultate. Bar poznajući Vučićeve metode. Iskoristiće svaki listić pa vi dokažite da niste glasali. Ako uopšte budete i znali da su vaši podaci zloupotrebljeni. Moja je pretpostavka da će za SNS i njihove kandidate da glasaju i “ mrtve duše“ kao i „migranti“. A slažem se da smo i sada u poziciji da od dva zla biramo manje. Pod uslovom da možemo da procenimo. Vlast je mnoge promenila na gore. Ali pitanje je zašto Srbija nema patriotske snage i gde su se „zagubile“ patriote?

    • Они су ту, бар тако изгледају: Српски препород, Заветници, изворне Двери… сви некомпромитовани, заговарајући народни интерес, и шта су добили? Бедних +/- један посто гласова, Двери само мало боље. Одговор на питање „зашто?“ објашњава све.

      • Loša procena političkih mogućnosti koja je rezultat sujete i ambicije pojedinaca dovela je do 1%. Zaboravilo se na opšti interes i na ono Samo Sloga Srbina Spasava.

        • Не мислим да је то главни разлог. Да су се удружили, добили би 5-6% и можда би се провукли кроз цензус. У условима кад је већ сасвим јасно бар половини људи у Србији ко су напредњаци, главно питње је зашто је половина гласача одлучила да нема довољно добар разлог да протегне ноге до гласачког места. Управо та половина – или више – која је требало да гласа за Србију.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime