Borba protiv prijema Kosova u UNESKO

0
1044

unesco-1Svi u borbu protiv prijema Kosova u Unesko“, glasi poklič ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Dačića.[i] „Nije ovo pitanje samo za Ministarstvo spoljnih poslova ili za Vladu Srbije, već za celu Srbiju“, naglašava Dačić, koji je već uputio odgovarajuće pismo Generalnom sekretaru UN Ban Kimunu.[ii]

Naravno, institucije poput Srpske Pravoslavne Crkve[iii] i SANU[iv] su se već odazvale, uz predloge da se u akciju uključe i druge kompetentne institucije i pojedinci.

No, ipak glavnu reč mora da vodi država, odnosno njene institucije. Da li ona čini sve što je do nje, da li šalje tu poruku?

Ulazeći u proces „normalizacije odnosa“ sa lažnom državom „Kosovo“ i potpisujući „Prvi sporazum o principima koji regulišu normalizaciju odnosa“ (između Republike Srbije i „Kosova“), tzv. Briselski sporazum u aprilu 2013. rukovodstvo Srbije je krenulo putem legitimisanja lažne države uspostavljene na sopstvenom tlu, otvorivši pri tome, put za njen prijem u razne međunarodne institucije, što se u protekle dve godine i desilo. To je svakako ohrabrilo glavne sponzore lažne države da pokušaju i sa prijemom svoje tvorevine u Unesko, i olakšalo im put. Kada je pregovaran i potpisivan tzv. Briselski sporazum, Dačić, Vučić i kompanija nisu tražili ničije stručno mišljenje. Naprotiv. Stručna mišljenja su ignorisana, kao uostalom i izvorni stav Crkve po tom pitanju, u vidu oštrog saopštenja Svetog Sinoda od 22.4.2013. svega tri dana posle čuvenog Dačićevog parafa u Briselu.[v] Ustavni sud, ućutkan i uškopljen, smogao je jedino snage da proceni da je reč o „političkom dokumentu“ – iako on sa sobom očigledno nosi pravne posledice. Ceo ustavno-pravni sistem je razvaljen zbog nasilne primene „političkog dokumenta“ zvanog Briselski sporazum. I sada odjednom – braćo Srbi, pomagajte…

Oduvek je važilo – Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi. U protivnom, uspeh se ne može očekivati. Da vidimo koliko sada možemo da pomognemo sami sebi. Da li smo spremni da unapred najavimo da je svaki prijem „Kosova“ u Unesko za Srbiju neprihvatljiv, i da se ne može priznati? Da li smo spremni da, kao država, kažemo da bi to apsolutno onemogućilo bilo kakve dalje razgovore o „Kosovu“? Da li smo spremni da javno, unapred kažemo da je to naša „crvena linija“? Jer, ako nismo – to znači da smo odustali upravo od načela UN koji nam omogućavaju da se i dalje pozivamo na međunarodno pravo kada je reč o KiM. A to posredno znači da smo odustali i od Kosova.

Da Vas podsetimo:  Oteta crkvica u Rakitnici

Prema kriterijumima za prijem u Unesko, u tu organizaciju mogu biti primljene: 1. države-članice UN, 2. države koje nisu članice UN, po preporuci Izvršnog komiteta, dvotrećinskom podrškom Generalne konferencije Unesko, 3. teritorije „koje nisu odgovorne za vođenje sopstvenih spoljnih odnosa“, u svojstvu Pridruženih članica, ako dve trećine prisutnih članica Generalne konferencije Unesko glasa za njih, na osnovu kandidature koje je u njihovo ime podnela članica ili druga institicuja vlasti koja je zadužena na njihove spoljne odnose.[vi]

Sponzori lažne države „Kosovo“ mogu da probaju da je proguraju u članstvo u Unesko samo na osnovu pravila pod tačkama 2. i 3. Ako bi probali u skladu sa tačkom 2. to bi predstavljalo nedvosmisleno gaženje Rezolucije SB UN 1244, i najotvorenije rušenje UN kao institucije u celini. S obzirom kakva su vremena, ništa nije nemoguće. Moramo da budemo spremni na taj scenario. Verovatno bi jedan od nosećih argumenata, po tom scenariju, bio da je „Kosovo“ već priznalo preko 100 država, i da je primljeno u brojne međunarodne političke i sportske organizacije, itd. Tada bi Srbija morala da iznese kontra-argumente, od kojih bi glavni bio da je Rezolucija 1244 još uvek važeća, da prema njoj „Kosovo“ nije država i da, u skladu s njom, Generalni sekretar UN i dalje podnosi šestomesečne izveštaje o stanju u južnoj srpskoj pokrajini.[vii] Ako bi, uprkos tome, Generalna konferencija Uneska ipak izglasala prijem „Kosova“ u svoje redove na osnovu tačke 2. to bi značilo da je jedno telo UN pogazilo pravila na kojima same UN počivaju, i to bi, praktično, označilo fatalni udarac od kog se UN više ne bi oporavile, nešto kao Liga naroda posle ulaska Hitlerovih trupa u Rajnsku oblast. Srbija u svakom slučaju u tome ne bi smela da saučestvuje, niti da da legitimitet takvom jednom vandalskom činu. Jer, to bi faktički označilo njeno odricanje od Rezolucije 1244, prema kojoj „Kosovo“ nije država, već sastavni deo Srbije.

Ako bi, pak, sponzori „Kosova“ pokušali da izdejstvuju članstvo u Unesko u skladu sa tačkom 3, to bi neminovno značilo da bi zahtev za prijem morao da ide kroz Unmik. Jer, prema Ustavnom okviru za privremeno samoupravljanje na Kosovu, a prema tumačenju Međunarodnog suda pravde (MSP), „sva pitanja vezana za rukovođenje spoljnih odnosa Kosova su bila pod isključivom ingerencijom Specijalnog predstavnika Generalnog sekretara UN“.[viii]

No, i ovde bi imali nepremostivu pravnu protivrečnost. Naime, opet prema mišljenju MSP (član 106), „autori deklaracije (o nezavisnosti „Kosova“ – prim. aut.) preduzeli (su) da ispunjavaju međunarodne obaveze Kosova, posebno one koje je za Kosovo kreirao UNMIK (stav 9), i izričito i svečano objavili obaveze Kosova prema trećim Državama u skladu sa obavezama navedenim u deklaraciji“. Drugim rečima, sadašnje „kosovske“ institucije su uzurpirale nadležnosti koje pripadaju režimu UN. Ili, po rečima MSP (član 109 mišljenja): „Sud zaključuje da autori deklaracije o nezavisnosti od 17. februara 2008. nisu delovali u svojstvu jedne od Privremenih institucija samouprave u sklopu Ustavnog poretka, nego kao lica koja su delovala kao predstavnici naroda Kosova izvan okvira privremene administracije“. Sam Generalni sekretar UN je, u svom izveštaju od 24.11.2008. konstatovao da „Skupština Kosova nastavlja da izglasava zakone, koji se sada usvajaju bez pozivanja na ovlašćenja mog Specijalnog predstavnika u skladu sa Rezolucijom 1244 (1999) ili Ustavnim okvirom“.[ix]

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili 25 godina od pogroma

Ako bi „kosovske“ vlasti uputile svoj zahtev za prijem u članstvo Unesko preko Unmika, one bi se tim činom faktički vratile pod pravni okvir UN, iz kog su same jednostrano izašle. I to bi onda značilo da bi mogli da budu dovedeni u pitanje svi akti koje su one donele izvan okvira Privremene administracije UN, od proglašenja „nezavisnosti“ u februaru 2008. do danas. Da ne govorimo da bi to faktički značilo gaženje sopstvene jednostrano proglašene „nezavisnosti“. Na toj tački bi Srbija imala pravo da insistira, i da u skladu sa tom činjenicom deluje. Sam Dačić je već konstatovao „da se u prvom koraku može očekivati da Unmik neće preporučiti Unesku, odnosno da će UN odbiti zahtev Prištine da preporuče i pošalju Unesku zahtev za prijem Kosova u tu organizaciju“.[x] Ipak, sve dok ne dobijemo zvaničnu potvrdu da je Unmik odbio da bude „poštar“ lažne države, moramo da budemo na oprezu. Ako se, kojim slučajem, taj skandal ipak desi – naša reakcija mora da bude odlučna, u koordinaciji sa drugim državama koje i dalje podržavaju UN i nisu priznale „kosovsku nezavisnost“, na prvom mestu Rusijom.

Ono što svakako ne smemo da radimo je da ostavljamo i najmanju mogućnost da ćemo se „pomiriti“ sa razbojničkim aktom prijema „Kosova“ u Unesko. Nažalost, takvu mogućnost nekog novog „mirenja sa realnošću“ je nagovestio sadašnji ambasador Srbije pri Unesko, Darko Tanasković. „Moralo bi se obezbediti da naše nasleđe dobije zaštitu, za šta bi garancije morala da daje međunarodna zajednica i nužno je da bi se, u takvom neželjenom slučaju, vrlo precizno u Komitetu za svetsku baštinu i Unesku moralo naglasiti da je reč o srpskoj pravoslavnoj kulturnoj baštini na Kosovu, a nikakvo baštini Kosova“, rekao je Tanasković agenciji Beta krajem jula.[xi] Ako do sada iz iskustva nismo naučili da se ništa što nije pod našom formalno-pravnom ingerencijom ne može zaštititi, i da „garancije međunarodne zajednice“ nemaju vrednost ni lista papira na kojoj su napisane – onda nismo ništa naučili. Ovo je stav koji može samo da nam naudi. Jednom kada damo legitimitet ovakvom bezakonju – sve naše preostale domine će same početi da padaju, jedna po jedna.

Da Vas podsetimo:  Srpska je odraz vitalne nacionalne snage čije vreme dolazi – zato mirni dočekajmo 2024.

Kao što je već istaknuto u prošlogodišnjem članku, „Zašto se Srbija ne poziva na mišljenje MSP?“, nema ničega u međunarodnom pravu, kako ga je protumačio MSP, što obavezuje i jednog aktera na KiM da se podredi poretku samoproklamovanih vlasti u Prištini,[xii] pa tako ni njihovom eventualnom, skandaloznom članstvu u Unesko. To znači da, u slučaju prijema u Unesko, Srbija više ne bi smela da učestvuje u sprovođenju tzv. Briselskog sporazuma, koji faktički tretira „Kosovo“ kao državu. I to treba da objavi urbi et orbi, baš kao što je predložio Živojin Rakočević iz Gračanice na nedavnom gostovanju na RTS-u. Naravno, Srbija uopšte nije trebalo ni da potpisuje ni da sprovodi tzv. Briselski sporazum, i tome se više puta ovde pisalo. No, ovde je reč o tome šta treba uraditi u sadašnjem datom stanju – ne odričuću se, pri tome, principijelnog stava da je tzv. Briselski sporazum protivustavan i štetan, i da je samo urušio našu poziciju i na KiM, i u Srbiji uopšte, i u našim međunarodnim odnosima.

Ako bi, dakle, kojim slučajem, svi napori Crkve, SANU i ostalih koji bi se u borbu protiv prijema „Kosova“ u Unesko uključili, propali – i zahtev za članstvo ipak došao pred Generalnu konferenciju ove organizacije, a vlasti Srbije jasno i glasno ne povuku crvenu liniju – to će značiti samo jedno (a mnogi su do tog zaključka već odavno došli): da su se odrekli Kosova.

Stvar je u ovom slučaju baš crno-bela.

Aleksandar Pavić

Fond strateške kulture

__________________________________________

[i] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=08&dd=01&nav_id=1022301
[ii] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/1988289/%D0%94%D0%B0%D1%87%D0%B8%D1%9B+%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%B0%D0%BE+%D0%91%D0%B0%D0%BD%D1%83%3A+%D0%9A%D0%BE%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%BE+%D0%BD%D0%B5+%D0%BC%D0%BE%D0%B6%D0%B5+%D0%B1%D0%B8%D1%82%D0%B8+%D1%87%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0+%D0%A3%D0%BD%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%B0.html
[iii] http://www.spc.rs/sr/episkop_bachki_irinej_ponovo_o_eventualnom_prijemu_lazhne_drzhave_kosova_u_unesko
[iv] http://www.nspm.rs/hronika/sanu-ce-narednih-dana-uputitipismo-nacionalnim-akademijama-sirom-sveta-povodom-kosovskog-zahteva-za-prijem-u-unesko.html
[v] http://www.sapkim.org/skupstina-autonomne-pokrajine-kosovo-i-metohija/dokumenti/saopstenje-za-javnost-svetog-arhijerejskog-sinoda-srpske-pravoslavne-crkve/
[vi] Ustav Unesko, član II, stav 1-3, http://unesdoc.unesco.org/images/0021/002161/216192e.pdf
[vii] http://www.unmikonline.org/Pages/UNMIK%20Key%20documents.aspx
[viii] Član 106 mišljenja MSP povodom jednostranog proglašenja kosovske nezavisnosti, http://www.icj-cij.org/docket/files/141/15987.pdf
[ix] http://www.unmikonline.org/SGReports/S-2008-692.pdf
[x] http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=161956
[xi] http://fakti.org/serbian-point/okolo-gladac/i-tanaskovicevo-drzanje-pokazuje-da-vucic-nece-ni-pokusati-sa-stavom-kosovo-je-srbija
[xii] http://srb.fondsk.ru/news/2014/04/02/zashto-se-srbiia-ne-poziva-na-mishlene-msp.html

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime