Borba za istinu

Ćutanje je znak odobravanja

0
1741

Burn-Serbian-flagPolovinom decembra prošle godine objavljena je vest u našim i stranim medijima da su u kamenolomu u okolini Raške pronađene kosti i odeća za koje se veruje da pripadaju kosovskim Albancima ubijenim tokom rata na Kosmetu. Ta vest je obišla svet,  navodno, nađeni su posmrtni ostaci  dve osobe. Naravno, kad god bi s negde našle ljudske kosti, odmah se znalo i tvrdilo da to nikako ne mogu biti kosti ubijenih Srba, već da to moraju biti Šiptari, muslimani, Hrvati.  Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine je povodom toga izjavilo da će već „sledećeg dana“ javnost biti detaljno upoznata o pravom stanju stvari u Rudnici. Međutim, nakon toga Tužilaštvo je zaćutalo, a srpski mediji se takvom temom nadalje nisu bavili.

Slične stvari ponavljaju se u različitim vremenskim periodima. Kao da je nekome bitno da samo na kratko podseti javnost na „genocidnu“ srpsku prirodu, time što će proturiti vest o postojanju masovnih grobnica. Nakon toga nastaje zatišje, odnosno, muk u kome srpska strana uopšte ne pokušava da do kraja razjasni stvar. Naime, ako zločin postoji i ako postoje ostaci žrtava, tada bi se o tome javnost morala izvestiti, ali, isto tako, ukoliko je vest o srpskim „zločinima“ zlonamerno plasirana, tada bi vlasti bile dužne da takvu dezinformaciju raskrinkaju.

Setimo se one novogodišnje emisije „Teška reč“, kada je prvi potpredsednik srpske vlade izjavio da nema dokaza da su Albanski teroristi pucali i ubili srpsku decu 1998. godine u kafiću „Panda“ u Peći. Šta je s tim? Da li u Srbiji postoji medij, koji bi želeo da se ta priča dovede do kraja? Zdrava logika nam govori da, ukoliko neko zna sigurno da šiptarski teroristi nisu ubili tu srpsku decu, tada on mora znati ko je to uradio. Kakva god bila, istina je bolja od insinuacija koje su ostale nakon pomenutih „pretpostavki“ Aleksandra Vučića. Ipak, i pored takvih teških reči, prošlo je tri meseca, a javnost je ostala uskraćena za odgovor koji joj ondašnji PPV, a budući premijer Srbije, duguje.

Da Vas podsetimo:  Srbi ubeđeni da na Zapadu sve valja, a kod nas ništa ne valja!

Od završetka rata, reklo bi se, ništa u Srbiji u vezi istraživanja zločina nije rađena na jedan jasan način, koji ne bi ostavljao prostora svakojakim spekulacijama. I to uglavnom onih koji idu na štetu ugleda srpske države i srpskog naroda. Teško je oteti se utisku da se sve to namerno radi, samo da bi se „potkrepila“ predstava o Srbima kao „dokazanim zlotvorima, nacistima, fašistima i genocidnim ubicama“.

Setimo se samo kako se godinama razvlačila ona priča o šiptarskim leševima, koji su „razvoženi“ širom Srbije, da bi bili zakopani u neke masovne grobnice, kakva je ona navodna u Batajnici. Slabo se ko u Srbiji upuštao u jednu ozbiljniju analizu takvih neobičnih i nelogičnih događaja. Zašto bi neko  odvlačio leševe stotinama kilometara od mesta gde se nalaze ubijeni, da bi ih sahranjivao oko Beograda? Ko god da se odlučivao na takav korak imao je samo dva razloga za takav čin: jedan je da je ta osoba mentalno poremećena, a drugi je da je sve to radila po nečijem planu. Naravno, prva pretpostavka je malo verovatno, tako da ostaje samo jedno objašnjenje: to se uradilo samo da bi se posle rata opravdala varvarska (divljačka) agresija NATO alijanse na Srbiju.

Nažalost, u Srbiji, izgleda, niko ne radi (ili ne sme da radi) svoj posao. Ozbiljna država bi odavno ispitala sve detalje oko prevoženja leševa izginulih Šiptara,tako da bi se danas tačno znalo ko je to naređivao i iz kojih razloga. Zamislimo, neko vozi hladnjaču sa Kosmeta punu leševa da bi, na kraju, i tu hladnjaču i leševe gurnuo u hladni Dunav. Srbija bi morala da bude svesna da svaki detalj u vezi navodnih zločina, koji ostane nedovoljno istražen, nedorečen i nerazjašnjen, ide samo u prilog srpskim neprijateljima.

Da Vas podsetimo:  NA BLAGOVIJESTI VELIKI SKUP U BEOGRADU I POTPISIVANjE PETICIJE O GENOCIDU NAD SRBIMA

Srpski neprijatelji svaku ljudsku kost stavljaju na dušu Srbima. Danas nismo do kraja sigurni da li su ikakve ljudske kosti pronađene u pomenutoj Rudnici. Da li je to bio samo jedan u nizu osmišljenih medijskih manevara (trikova), kojima se održava napetost u arealu onoga što srpski neprijatelji proglašavaju „srpskim genocidom“? Svetski mediji su odmah preneli vest da se u Rudnici nalazi od 250 do 400pokopanih Šiptara! A posle takve vesti, nema ni potrebe da se bilo šta dalje dodatno objašnjava, zar ne? Kad je reč o „zlim Srbima“, više uopšte nije važno šta je istina.

Ovih dana takozvani premijer paradržave Kosovo Hašim Tači izjavljuje za medije da su „Srbi na Kosovu počinili genocid“. Povod za takvu izjavu bila je sahrana nekoliko desetina Šiptara u Suvoj Reci i Maloj Kruši, čiji ostaci su, eto čuda, pronađeni u Batajnici. Tači je dodao da će EU uskoro usvojiti rezoluciju kojom će se zahtevati od Srbije „da proveri sva mesta za koja se sumnja da su u njima posmrtni ostaci kosovskih Albanaca“. I više je nego sigurno da će u Evropskoj uniji – onoj istoj ka kojoj Srbija nekritički (kao sumanuta) srlja – takva rezolucija biti donesena. A biće donesena ne zato što Srbija nešto ometa u istrazi „masovnih grobnica“, nego zato da se stvori utisak kako „nacifikovani Srbi“ pokušavaju da sakriju istinu o svojim „strašnim zločinima“ i „genocidnim“ radnjama.

Kako da opstane država i narod koji, reklo bi se, nimalo ne brine o lažima koje se o toj državi i narodu šire decenijama; država i narod koji ni ne pokušava da neutrališe propagandnu aktivnost srpskih neprijatelja. Zar neko u Srbiji zaista veruje da će istina isplivati na videlo sama po sebi?  Pa tako nešto se nikada nije dogodilo u ljudskoj istoriji, a neće se nikada dogoditi ni u budućnosti. Istine ima onoliko koliko neko uspe da se za tu (svoju) istinu izbori, jer istina nikada nije ono što se zaista dogodilo, već je istina ono oko čega se većina sveta dogovori da se dogodilo.

Da Vas podsetimo:  Mikica Ilić: Kada će otići?

Za www.koreni.rs

T. Rajić

like-button.net here

wordpress-themes.org here

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime