Borba za slobodu i ujedinjenje

0
1136

JOVAN B.DUŠANIĆ – LIPLjANSKI

„ SRBI BOSNE I HERCEGOVINE U XIX VEKU

Borba za slobodu i ujedinjavanje“

Profesora Dušanića znamo kao vrsnog ekonomistu koji je sačuvao ugled naše ekonomske struke i koji je pokazao da još uvek, na svu sreću, imamo, u vremenima zla i državne i nacionalne propasti, dostojanstvene, moralne, stručne i odvažne ljude sa integritetom, koji znaju da misle svojom glavom, koji otvoreno govore ono što misle i što im struka nalaže i koje, uprkos svemu, nijedan totalitarni politički sistem ne može da potkupi,promeni ili angažuje, za razliku od stada brljivih i brbljivih neznalica estaradnih ekonomista, blebetala i torokuša,licemera i lakeja, samozvanih analitičara i političkih poslušnika, koji su potpuno obesmislili i uništili našu ekonomsku struku.

Najveći doprinos profesora Dušanića našoj savremenoj ekonomiji, prema mome mišljenju, nalazi se u tome što je potpuno razobličio sve laži neoliberalizma i što je uništio u svojim knjigama tržišne talibane i japijevce fundamentaliste, koji su primenili u našim uslovima nametnutu, štetnu i opasnu operaciju bez anastezije i šok terapiju, koja nas je dovela do današnje državne i nacionalne propasti.

Profesor Dušanić se među prvima u našoj javnosti usprotivio divljačkoj, banditskoj i pljačkaškoj privatizaciji, nazvavši takvu rasprodaju državnih i nacionalnih dobara bećarskom ekonomijom.

O značaju njegovih knjiga sam pisao u ovom prikazu

https://www.facebook.com/branko.dragas/posts/preporuka-za-%C4%8Ditanje-httpwwwdragasbizprikaz-knjige-ekonomija-postmoderne-jovan-b/1204342502962459/

Kako od kraja osamdesetih godina prošlog veka lično poznajem profesora Dušanića, još iz vremena kada je radio u privredi, kako mogu da potvrdim da pripada onoj maloj, retkoj grupi srpskih intelektualaca koji je meni, nešto mlađem ekonomisti i bankaru, bio uzor znanja, iskustva, čestitosti i moralne vertikale, sve dok imamo takve intelektualce ova unesrećena zemlja i ovaj zavedeni narod ima nade da se spasi, onda je moja stručna, ljudska, moralna i dinarska obaveza da napišem svoje utiske i da o novoj knjizi profesora Dušanića, knjizi koja nije iz ekonomije, knjizi koja se razlikuje od svega onoga što sam čitao od njega, knjizi koja dolazi iz istorije njegovog zavičaja i kojom on kruniše, zaokružuje i sravnjuje svoj naučni doprinos angažovanog intelektualca.

Da Vas podsetimo:  ŠTO JE VAŽNIJA DRUŠTVENA ULOGA, VEĆA SU I OČEKIVANJA OD NJENOG IMAOCA...

Moja baba Draginja iz Strmice, kraj Knina je uvek govorila, kada ti Bog podari talenat, onda si za sve rođen i sve ti ide od ruke.

Tako je i profesor Dušanić ovom knjigom pokazao da je nadmašio mnoge profesionalne istoričare svojim otvorenim i realnim pristupom temi koju obrađuje, svojom erudicijom, stilom pisanja i objektivnim sagledavanjem istorijskih događaja, što, moram to da priznam, ne krasi mnoge naše istoričare, pa sam tu nedavno, kao čovek koji decenijama čita veliku istorijsku građu i koji piše istorisjke eseje, razbijajući zablude i predrasude zvanične istorije i radeći ono što naši istoričari ne rade, morao da se obračunam sa jednim estradnim istoričarem,barabom i propalicom, koji je postao udarna pesnica veleizdajničkog i konvertitskog režima.

Profesor Dušanić je u ovoj knjizi ekonomski pregledno izneo istoriju Srba u Bosni i Hercegovini u XIX veku, ali je kao dobar planer napravio strategiju pisanja takvu da nas je prvo uveo na pozornicu svetskih istorijskih dešavanja od XIII do XIX veka, računovodsveno precizno je postavio sve aktere ove bosanske drame na njihova istorijska mesta, objasnio nam kao savesni istorijski analitičar ko koju ulogu igra u toj našoj nacionalnoj tragediji, osvetlio njihove istorijske pozicije,planove i namere, pokazao nam ,bez ostrašćenosti i preterivanja , odnose između velikih sila, koje se vekovima bore oko prevlasti nad glavom našeg žrtvovanog i napaćenog naroda, navodio nam mnoge autore i citirao njihove misli kao potvrdu onoga što nam piše, bez suvišnih i zamarajućih fusnota dosadnih istorijskih moljaca,stvarajući tako razumljivo,čitljivo i interesantno štivo koje nam pokazuje da je istorija učiteljica života iz koje mi, Srbi, nažalost, ništa nismo naučili i da se naša tregedija danas nastavlja upravo zbog toga što sami sebi nismo uspeli da razjasnimo šta se to užasno dogodilo u prošlosti, zašto nam se to dogodili, ko je kriv za to što nam se dogodilo i šta nam je danas činiti da se više te nesreće i ta stradanja nikada ne ponove.

Da Vas podsetimo:  Zašto sad mrzimo Jokića zbog osobine zbog koje ga inače najviše volimo?

Ako zaista hoćemo da izbegnemo sumanuta nacionalna stradanja, koja nastaju iz naše nacionalne arogancije i potcenjivanja vekovnih neprijatelja, iz brzog zaboravljanja i opraštanja, iz naše lakovernosti i povodljivosti, iz naše traljavosti, trapavosti i potpunog odsustva discipline i reda,našeg neznanja sopstvene istorije, moramo da priznamo da o svojoj istoriji zaista ništa ne znamo, što je poražavajuće i krajnje opasno za konačno rešavanje srpskog nacionalnog pitanja na Balkanu, koje se danas, opet, nametnulo kao i u vremenu o kome profesor Dušanić piše, onda svi moramo, naročito oni koji upravljaju državom i narodom, da pažljivo pročitaju ovu dragocenu knjigu, da čitaju sa olovkom u ruci, onako kako ja čitam, da podvače, obeležavaju, iscrtavaju i uče, vraćaju se i ponavljaju,sve dok im to ne uđe u glavu, jer će na osnovu tog znanja sigurno da pronađu prava rešenja i istorijske odgovore za naše današnje nevolje.

Bez čitanja ove knjige, gospodo drugovi, ne možemo da se izbavimo naših nacionalnih zabluda i predrasuda.

Zato, knjigu u šake!

Knjigu, knjigu, jer nam samo ona daje znanje.

Nema znanja na internetu.

Na internetu dobijamo samo brze informacije.

Znanje se uči iz ovakvih knjiga.

U ovoj knjizi se nalaze objašnjenja naše nacionalne tragedije.

Nalaze se rešenja kako da se izbavimo.

I zato je morate da čitate.

Nisam napisao – pročitate, jer ovoj knjizi morate da se vraćate.

I da ponavljamo.

Zajedno!

Na glas!

Sve dok ne zapamtimo.

I ne shvatimo šta nam je činiti.

Zašto?

Zato!

Pisao sam već o tome.

Ako je nesreća kod nas doručkovala, ne mora da ruča i da večera.

Neka ide mimo nas.

Dosta smo joj mi dali.

Dosta više stradanja!

Zadatak državnika je da zaustavi dalja stradanja.

Da Vas podsetimo:  Preterana popustljivost

Napisao sam – državnika, nisam napisao političara.

Političari su, kao što to dobro znate, ološ.

Državnik mora se se odgaja, vežba i uči.

Evo mu knjiga koja će ga naučiti i naoružati svim veštinama pregovaranja.

Koja će mu pokazati koju strategiju da primeni da napravimo dobre nacionalne dogovore.

I da, napokon, u bilansu uspeha, uknjižimo realne neto nacionalne profite.

Dosta je bilo gubitaka.

I nepotrebnih žrtava nevinog i dobrog srbskog naroda.

Trebaju nam državnici koji znaju da igraju veliku igru.

Koji znaju da pobede.

I da naplate realizoavne istorijske pobede.

Na kraju knjige poslatica.

Dodak na sigurnu nacionalnu pobedu.

Etnografski zapisi.

O Pribinićima i njegovim stanovnicima, o porodičnim domaćinstvima i međuljudskim vezama, o privređivanju,zanatstvu, lovu i ribolovu, ishrani, nošnji,govoru, lečenju, običajima, o načinu kako smo slavili Božić, Vaskrs,slave,krštenje i slave, kako smo žalili na sahranama, o narodnom stvaralaštvu, pesme i igre, poslovice, izreke i zdravice, zagonetke i brzalice i o narodnim verovanjima.

Hajde, recimo, brzalice.

Ponovite sedam puta uzastopno :

„ Prokicošio si mi se, sine!“

Ajmo, jope :

„ Kamenčićem ćeš me, kamenčićem ću te!“

„ Čokanjčićem ćeš me, čokanjčićem ću te!

Profesore Dušaniću, prijatelju, kolega i zemljače – „ kneže, viteže,kad te videše, razveseliše li se?“

Branko Dragaš

dragas.biz

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime