Boris i Čeda

Crveni karton od žutih

2
1885

1f52a21a033fd1c5695ed564778f3ac8_LKrivica Tadića i Koštunice?

Ko je najodgovorniji za propast politike promovisane oktobra 2000. godine, nakon pada Miloševićeve vlasti? Odgovor nije težak. Direktnu odgovornost snose DS i Boris Tadić i DSS u vreme vlasti dr Vojislava Koštunice. Ove dve partije u međusobnim borbama za vlast i organizovanoj korupciji i tzv. reformskim i tranzicionim privatizacijama, izvršili su dodatnu nacionalnu pljačku i osiromašili naciju. Zbog toga je DS 2012. godine pala s vlasti, a DSS otišao u vanparlamentarnu opoziciju.

Nekadašnji predsednik Srbije i DS-a, Boris Tadić, od 2004. do 2012. godine prvo je svojim stilom autoritarnog političkog vođe u partiji razorio i korumiprao DS, a kao šef države više je radio na svom autoritetu u svetu, nego na široj promociji Srbije. Sa druge strane, nekadašnji predsednik SRJ i premijer Srbije od 2004. do 2008. Godine, dr Vojislav Koštunica, vodeći autističnu državnu politiku, izgubio je na državno-nacionalnom planu, a tolerisao je organizovanu pljačku nacionalne ekonomije od strane Dinkićeve političke sekte. Tako su „godine koje su pojeli skakavci“ bile u režiji vrha DS-a i DSS-a.

Zbog toga su ove dve partije danas u prilici da se ponovo bore međusobno, jedna kao levica, a druga kao politička desnica. DS je sebe ugruvala i potrošila i sada nije u stanju da se sama presabere, a kamoli da bude predvodnik opozicije protiv SNS-a.

Razočarani mali princ, Boris Tadić

Boris Tadić je kao razočarani mali princ napustio DS, koju je vodio kao Cezar i onda je stradao od svog Bruta, Dragana Đilasa, a Đilas od svog Bruta, Bojana Pajtića. Potom je preko male partije Zelenih Srbije dobio priliku da se registruje i presabere i dobije status parlamentarne stranke, koja je ponovo vodila ličnu politiku, uz slabo uvažavanje DS-a. Sebe je obezbedio kao član UO „Telenora“ za jugoistočnu Evropu i član UO „Aleksandrijske biblioteke“ u Kairu. Zadržao je neke međunarodne kontakte, ali je u istim okvirima vidno marginalizovan. Boris Tadić je u pripremi za prevremene izbore, da u zajedničkoj koaliciji SDS-DS-LDP ponovo sebe izdigne kao vođu, iako je uništio i napustio DS, koji je osam godina vodio. Ponovo je sebe, a na političke ciljeve, izdigao na pijedestal.

Da Vas podsetimo:  Srbskim evropejcima i njihovim sledbenicima

Tadić podseća da je njegova stranka svih prethodnih meseci, kada je započela ujedinjavanje, upućivala pozive DS-u da im se pridruži, ali da je „nažalost DS donela odluku da se na predstojećim izborima ne ide u jednoj koloni“. Lider SDS-a kaže da neće napadati druge stranke opozicije u kampanji, jer je njihova meta „isključivo nesposobna vlast“. Politički vrh DS-a, svestan jednokratne političke namere Borisa Tadića, odbija zajednički nastup na izborima. Predsednik Demokratske stranke Bojan Pajtić izjavio je da ta partija neće izaći na predstojeće parlamentarne izbore u koaliciji sa SDS-om i LDP-om. Pajtić kaže da će DS na izborima nastupiti sa onim partijama sa kojima su demokrate sarađivale u prethodne dve godine, a „u borbi protiv režima“. On zna da, kada bi Borisu Tadiću dopustio da idu na jednoj politčkoj listi, da bi bio politički i liderski skrajnut. Pajtić zna da bi se Tadić borio da „usisa“ veći deo DS-a u sebe i možda ponovo bude lider modifikivane DS.

Interesna politika Tadića i Jovanovića

Boris Tadić je svojevremeno, 2004. godine, imao ključni uticaj u izbacivanju odnosno izlasku Čedomira Jovanovića iz DS-a, iako je Jovanović od 1996. do 2004. bio daleko značajniji u političkom delovanju DS-a od Borisa Tadića. Jovanović je formirao LDP i bio u parlamentu Srbije jedno vreme, a onda je LDP postala vanparlamentarna stranka. On zna da bi za ulazak LDP-a u parlament bila potrebna koalicija. Tako su Tadić i Jovanović došli do interesne koalicije za predstojeće izbore. DS je procenila da bi sa Tadićem i Jovanovićem politički vrh oko Bojana Pajtića brzo bio eleminisan.

Lider LDP-a kaže: „Razočaran sam, ali ne i ljut zbog odustajanja demokrata nakon postignutog i potpisanog dogovora o raspodeli mandata, jer sam učinio sve kako bih građanima omogućio da se, glasajući za našu jedinstvenu listu, najefikasnije suprotstavimo koaliciji Aleksandra Vučića. Moraćemo više da radimo, jer i bez Demokratske stranke taj cilj i dalje ostaje isti.“ Sve ovo govori o bolesti vlasti u političkim partijama i želje za dominacijom, iako se želi zaboraviti sunovrat politike koju su ove vođe svojim činjenjem ili nečinjenjem proizvele od oktobra 2000. do danas.

Da Vas podsetimo:  Nije tačno da nas je NATO porazio

Tandem Tadić-Jovanović se bori za svojih pet odsto, kao i DS za svojih pet odsto. Sve ovo je odraz jedne politike koja je potrošila vreme i nade građana Srbije, koji su očekivali bolji život nakon oktobra 2000. godine. Biračko telo DS-a suštinski je raspolućeno, a mnogi iz DS-a su prešli u SNS ili SPS.

Izvesno je da će Boris Tadić napadati više Dačića i SPS, nego SNS i Vučića, a da će Jovanović više udarati na Vučića i SNS. S druge strane, DSS će udarati i na SNS i DS, a SRS će voditi kampanju protiv DS-a, SDS-a i SPS-a i umerenu prema SNS-u.

Tomislav Kresović

Vidovdan

2 KOMENTARA

  1. „Biračko telo DS-a suštinski je raspolućeno, a mnogi iz DS-a su prešli u SNS ili SPS.“ Ova konstatacija jednostavno nije tačna. Biračko telo DS nije raspolućeno već se sastoji od onih koji su politički opredeljeni za demokratiju i njene sadržaje za koje vode političku borbu i onaj deo koji ne prihvata nikakvu ideologiju već vlast bez ikakve ideologije. Ovakvih članova ima mnogo u svim političkim strankama nažalost, a zovu ih „preletači“.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime