Brinu o ugledu vojske, a srpski heroji za njih su „budale“

5
2234
Foto: fsk

Izbacivanje dvojice pripadnika Vojske Srbije početkom novembra, iz ugostitelјskog objekta u Požarevcu, privuklo je priličnu pažnju javnosti. Događaj je provučen kroz ustalјenu šemu izveštavanja po kojoj se već na početku „zna“ ko je kriv a ko krivac. Principom nepogrešivosti pripadnika vojske čitav slučaj je okarakterisan kao bahatost vlasnika lokala i povređivanje dostojanstva vojnika u srpskim uniformama, to je sve.

Vojni sindikat Srbije je povodom ovog događaja izdao više nego ostrašćeno saopštenje1, između ostalog, navodeći da „dvojica pripadnika Vojske Srbije, dana 01. novembra 2017. u kafiću „Kasper“ u Požarevcu nisu bili usluženi samo zato što su nosili uniformu Vojske Srbije. Prema raspoloživim podacima do kojih je došao Vojni sindikat Srbije, razlog je to što vlasnik ovog ugostitelјskog objekta ne voli vojsku i kako kaže, on u svom kafiću određuje pravila i da srpski vojnici tu nisu dobrodošli“.

Vojni sindikat, po svemu sudeći, svesno deformiše pa čak i izmišlјa okolnosti u kojima se događaj zbio pa tako navodi reči vlasnika lokala ali tek „prema raspoloživim podacima“. Ovo uveliko podseća na način na koji su Zapadni mediji implicirali krivicu srpskim generalima i oficirima iz poslednjih odbrambenih ratova i pre samog početka suđenja, uprkos pretpostavci da je svako nevin dok Sud ne dokaže drugačije, tražeći što strožije kazne za njih.

Svedoci smo toga da je upravo najpoštovaniji živi srpski general Ratko Mladić, posle decenija progona obavlјao najteže fizičke poslove kako bi prežieo, bio uhapšen, predat NATO Sudu u Hagu i osuđen na doživotnu robiju bez počinjene krivice. Sa druge strane hrvatski, muslimanski i šiptarski „oficiri“, dokazani ratni zločinci koji su poput koalicionog partnera srpskog režima Ramuša Haradinaja i sami pisali o ubistvima i zločinima koje su počinili i to objavlјivali, redom se nalaze na slobodi. Vojni sindikat Srbije bi to morao da ima na umu kada na isti način prilazi svom „protivniku“ iz svog naroda.

Iz ostatka saopštenja jasno se da zaklјučiti da su predstavnici jedino vapili za „pravdom“, bolјe rečeno za odmazdom nad vlasnikom lokala, na šta upućuje snažan govor mržnje sa jasno izraženim elementima poziva na linč:

„Obzirom da se radi o najgoroj vrsti diskriminacije, ali i uvrede simbola Vojske Srbije i same države Srbije i grube povrede lјudskih prava zagarantovanim Ustavom, pozivamo sve nadležne inspekcije i institucije da reaguju i preispitaju rad ovog objekta. Ne zaboravimo da su se slične stvari dešavale u Hrvatskoj i Sloveniji devedesetih godina i da su tako krenuli nemili događaji. Doživeli smo da u Srbiji srpski vojnik ovakvim postupcima bude građani drugog reda, a i potpuno je nenormalno da nekome u Srbiji, smeta srpska uniforma, iako mu je u toj državi omogućeno da radi i zaradi kroz ugostitelјsku delatnost“ navodi se u saopštenju Vojnog sindikata prosleđenog medijima koje je na ovaj način i samo prekršilo nekoliko zakona na koje se tobož poziva.

Sa druge strane lokalni info-portal iz Požarevca stupio je u kontakt sa vlasnikom lokala koji im je potvrdio da se on tog dana nije tamo nalazio i da ne može ni da negira niti da potvrdi da se to dogodilo.

Na insistiranje da kaže zašto tvrde da on ne voli vojnike, odgovorio je:

„ Kažu da ja ne volim vojsku, pa ekvivalent tome je i da vojska ne voli mene. Najbolјe je da ti što mene optužuju provere moj vojni karton i vide mobilizaciju, dva ratišta, pa neka zaklјuče da li ja volim ili ne volim vojsku“.2

Vojni sindikat nije pozivao, barem ne javno, na proveru vojnog kartona vlasnika lokala koga je, kao dvostukog ratnog veterana, doveo u položaj građanina drugog reda što ne predstavlјadosledno insistiranje na očuvanju vojničkog dostojanstva pripadnika Vojske Srbije.

Poredeći incident u Požarevcu sa terorističkim napadima sepratista u delovima bivše Jugoslavije koji su za sobom ostavili lјudske žrtve, stradanja u višegodišnjem krvavom sukobu i milionski zbir prognanih i raselјenih, je neoprezno, neozbilјno, potpuno nerazumno i u najmanju ruku sramno.

Ipak, izostavićemo činioce ovog konkretnog događaja i iz njega istrgnuti opšte karakteristike ove pojave, za sada potpuno usamlјene. Ova primer će poslužiti tek kao povod za razmišlјanje o današnjem pripadniku Vojske Srbije i njegovoj doslednosti onome što je srpski vojnik kroz istoriju bio. Zato je neophodno udalјiti se od uvreženih shvatanja zanimanja i napraviti rezime u kome će sa jedne strane naći pripadnik transformisane Vojske Srbije i položaj odnosno, bezbednost države i njenih građana za koje je on zadužen.

Da Vas podsetimo:  Gde god nadješ zgodno mesto -radnu grupu posadi

Prestanak otvorenih oružanih sukoba na teritoriji Srbije (izuzev perioda terorističkih akcija na području Preševa, Bujanovca i Medveđe tokom 2001. godine) predstavlјa povlačenje srpske vojske i policije sa Kosova i Metohije što je posledica je primirja potpisanog juna 1999. u Kumanovu. Tada je prekinuta varvarska agresija NATO pakta a započela njegova okupacija Kosova i Metohije pod čijim patronatom je usledio progon i stradanje srskog naroda. Proterano je oko 360.000 lјudi, od čega Srba oko 280.000, porušeno preko 150 crkava i manastira, uništeno oko 10.000 nadgorbnih spomenika, na desetine hilјada domova spalјeno ili uzurpirano.

Oktobra 2000. godine u Srbiji dolazi do masovnih protesta u kojima je vlast svrgnuta u onome što je po prvi put nazvano „obojena revolucija“. Svega dve nedelјe kasnije „Politika“ je citirala „anonimnog predstavnika NATO-a“ koji tvrdi da bi Alijansa pozdravila pristupanje Jugoslavije toj alijansi a svega šest meseci kasnije3 Ministarstvo odbrane zatražilo je da pristupi partnerstvu za mir, a ideju je podržao čak i Generalštab.

„Reforma“ vojske započeta je 2003. godine kadaje rapidno smanjen broj aktivnih pripadnikasa tendencijom dalјeg pada po zamisli NATO komande do broja koji je predvidela da Srbija ima. Enormno je smanjen broj tenkova, oklopnih vozila i protivavionskih sistema. Činovi i oznake na uniformama pripadnika vojske Srbije su takođe „reformisani“ po NATO standardima. Najsramnije od svega je što tada NATO počinje obuku oficira Vojske Srbije, odnosno poraženi počinje da obučava vojsku koju nije uspeo da porazi u ratu nekoliko godina ranije!

Istovremeno, pripadnici NATO snaga u okviru jedinica KFOR-a na Kosovui Metohiji logistički ali i vojno, organizuju i pomažu terorističke akcije kosovskih separatista uperenih protiv srpskog naroda, poput onog u Livadicama kod Podujeva ili Pogroma godinu dana po početku „reformi“, 17. marta 2004. godine izazvanog namerno plasiranim lažnim vestima o udavlјenim albanskim dečacima. Za samo tri dana, koliko je nasilјe trajalo,proterano je preko 5000 uglavnom Srba, uništeno na hilјade srpskih domova, škola i drugih javnih zgrada, uništeno i spalјeno preko 35 crkava, manastira i veliki broj pravoslavnih grobalјa. U više navrata su pripadnici KFOR-a i dugi eksperti potvrdili da se radilo o organizovanom a ne spontanom nasilјu. NATO jedinice na terenu nisu učinile ništa da nasilјe zaustave iako imaju i kapacitet i mandat za to. Naprotiv, u više navrata oni su direktno učestvovali i sprovodili raselјavanje Srba.

Vojska Srbije je navodno prišla administrativnoj linija KiM sa ostatkom Srbije i tu čekala dalјa naređenja. Ono koje je dobila bilo je povlačenje u kasarne.

„Partnerstvu za mir“ kao najznačajnijoj inicijativi NATO-a, kako tvrde u Ministarstvu odbrane, Vojska Srbije će pristupiti 2006. godine. 4

Tek što se stanje delimično smirilo dolazi do iznošenja pred javnost ideje o učlanjenju u NATO pakt ali lukavo, kroz one ličnosti za koje se i očekivalo da će biti protiv toga. „Mi jesmo za ulazak u EU, ali smo protiv članstva u NATO. Tražimo da se o tom pitanju izjasni narod na referendumu, a mi ćemo poštovati svaku narodnu volјu“ rekao je Ivica Dačić 2007.godine a preneo Glas javnosti koji septembra iste godine donosi još jednu Dačićevu izjavu:“I ne možete očekivati da vas Rusija brani i da idete u NATO. Pa, to je direktno zabadanje prsta u oko Moskvi“.

U tom periodu se uveliko pripremalo samoproglašenje „nezavisnosti“ Kosova i Metohije u krugovima šiptarskih separatista.

Tadašnji ministar odbrane Dragan Šutanovac izjavio je da „vojska nikako neće ući u sukob sa Kforom (pa čak) ako bi Albanci krenuli u napad u severnom delu Kosovske Mitrovice: „U sklopu svih scenarija, jedini koji nije logičan i koji nije primenjiv jeste ulazak Vojske na Kosovo i sukob sa Kforom. Sukob sa Kforom bio bi ponovo sukob sa međunarodnom zajednicom“5, onom Međunarodnom zajednicom koja je u tom trenutku pripremala otimanje teritorije. Samo ova izjava dovolјna je da mu se sudi za izdaju ali i izazivanje opasnosti i ugrožavanje stanovništa jer najavom pasivnog odnosa vojske prema eventualnom napadu zapravo je dodatno podsticao da do njega i dođe. Što se i dogodilo ali tek 2011. godine, kada je Šutanovac ponovio da je „snažan diplomatski odgovor sada standardni stav Vlade Srbije”. U to vreme pripadnici Vojske Srbije spremali su se da se uklјuče u operaciju EUAtalanta – misiju za borbu protiv piraterije u Somaliji. Ne, tamo nisu išle diplomate, tamo su išli dobro istrenirai i naoružani vojnici.

Da Vas podsetimo:  U "ekonomskom tigru" Vučić se zadužuje da bi kupio glasove sirotinje

Šiptarski separatisti, u organizaciji SAD i EU proglasiće“nezavisnost“ 2008. godine.Zbog grubog kršenja Rezolucije 1244 Srbija je imala puno prava da, kako smo već rekli primirje potpisano u Kumanovu smatra nevažećim i pokrene se na očuvanje državnog integriteta i zaštitu svog naroda. Umesto toga državni vrh Srbije, koji su činiliPredsednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica, predsednik Republike Boris Tadić i zamenik predsednika SRS-a Tomislav Nikolić, „oštro osuđuju“ odluku separatista a Tadićtraži od UNMIK-a i KFOR-a najviši stepen bezbednosti za Srbe u Pokrajini. Automatski su isklјučeni svi legalani i legitmni instrumenti države Srbije za akciju na koju je imala pravo ali je bila i njena obaveza po Ustavu. Da ne bude zabune ovo nije huškanje na jer prinuđenost na odbranu nije i ne može da bude poziv na rat.

Ovaj trenutak je prelomni i u postepenom iskazivanju nedostatka želјe srpskih vlasti da se od Rusije zatraži pomoć u diplomatskom rešenju državnog pitanja a koji je ona obilno nudila. Tako dolazi do postepenog hlađenja odnosa sa Rusijom a nalozi sa Zapada se u Srbiji izvršavaju bespogovorno.

Decembra 2010. godine, usvajanjem izmena Zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi u Skupštini Srbije, ukinuto je obavezno služenje vojnog roka u Srbiji.

U Briselu marta 2011. godine otpočinje dijalog o Kosovu i Metohiji sa jasno izraženom namerom da južna srpska pokrajina tokom tog procesa bude predata u ruke separatistima koji nisu uspeli da je osvoje ratom jer među prvim temama našle su se katastarske knjige, predsedavanje CEFTA organizacijom i carinski pečati.

Srbi sa severa KiM počinju svoj otpor javno i u širokom talasu. Nakon napada šiptarskih oružanih jedinica „ROSU“, u leto 2011., Srbi podižu barikade i blokiraju puteve na onim pravcima odakle su mogli da uslede napadi. U nekoliko navrata tokom 2012. godine nemački i američki NATO vojnici napali su goloruke Srbe otvarajući na njih vatru iz više različitih vrsti naoružanja. Ranjeno je nekoliko lјudi, više njih pretučeno i završilo u bolnici sa težim i lakšim povredama. Srbi su pružali otpor jer nisu želeli da ih zadesi genocid kakav je sproveden nad njihovim narodom južno od Ibra. Umesto podrške počinje njihova kriminalizacija od srpskih medija jer je pro-zapadna vlast u Srbiji je odluku već donela. Antiustavni dokument, koji će to ipak omogućiti i praktično, potpisao je, odnosno parafirao, Ivica Dačić 2013. godine u svojstvu ministra unutrašnjih poslova a sa predstavnici separatista, Hašimom Tačijem, pravosnažno osuđenom na 10 godina robije zbog ubistva srpskih policajaca.

Za sve to vreme Vojska Srbije, kao i njeni pripadnici pojedinačno, ničim se nisu oglasili iako su napadnuti i država i narod a čiju odbranu predstavlјa bit te organizacije.Naprotiv, već su uveliko trajali redovni i sve češći susreti srpskih i NATO vojnika.

U srpskim medijima odnos Srbije prema Rusiji postaje „opasnost“ jer se ona nalazi pod sankcijama Brisela koji je na isti način kao i petooktobarsku revoluciju u Srbiji, izazvao nemire na Majdanu a zatim i ugurao Ukrajinu u rat da bi napadnuto sopstveno stanovništvo ruskog porekla prinudili da se brani a posle nekoliko dana užasnih zločina nad njim, nazvali ih „separatistima“. Inače, Ukrajina je država u kojoj je neo-nacistički pokret najizraženiji u Evropi i javno se promoviše. Srpske dobrovolјce koji tamo učestvuju u borbama na strani ugroženog ruskog naroda, domaća vlast je nazvala „psima rata“. A pripadnike Vojske Srbije, isklјučivo motivisane zaradom, koji odlaze u misije širom sveta gde je vojnom silom NATO uspostavio kontrolu, „profesionalnim vojnicima“.

Pristup NATO paktu izvodi se laganim puzanjem ali bez prekida. Tako je, na primer, samo u 2016. prema podacima iz Ministarstva odbrane, srpska vojska realizovala čak šest vojni vežbi sa NATO snagama a dve sa ruskom vojskom.6 Za to vreme traje problem sa ruskim humanitarnom centom u Nišu čiji članovi ne mogu da dobiju diplomatski status koga ima svaki vojnik NATO pakta u Srbiji i to obezbeđen kroz nekoliko najvažnijih sporazuma potpisanih bez ikakvog negodovanja.

Statistika je prosta i neumolјiva. Vidimo da to našoj državi ništa dobro ne donosi, a da li donosi pripadnicima vojske? Teško… Ovu službu godišnje napušta preko 1000 njenih pripadnika, dnevno u proseku njih šestoro, usled krajnje nepovolјnog položaja u kome se nalaze, bukvalno na ivici bede, sa najmanjim primanjima u regionu od čega čak 81 odsto njih ima platu manju od prosečne u Srbiji.7

Čak šta više, oni su jedini državni organ koji nema kolektivno osiguranje, iako je svaki poslodavac je dužan, po Zakonu o radu, da osigura svog zaposlenog. U slučaju povrede na radu pripadnici Vojske Srbije prinuđeni su da tuže državu kako bi u postupku parnice ostvarili naknadu štete. U međuvremenu svako zdravstvenu sulugu morali bi sami da plaćaju od svoje plate.

Da Vas podsetimo:  Mila Popović: Koliki je bio rok za izgradnju dečije bolnice “Tiršove 2?”

A kako to oni podnose? S vremena na vreme sindikati započnu talase protesta koji vrlo brzo budu proglašeni za neprijatelјske i izdajničke. Osim pomenutog napuštanja službe drugih vidova protesta nema. Zapravo, većina aktivnih i pripadnika po ugovoru, svoju šansu vidi u takozvanim „mirovnim misijama“ odnosno u snagama NATO pakta koje su okupirale neku od ekonomsko isplativih zemalјa širom sveta. Tako da umesto da se na neki način bore za oslobađanje sopstvene teritorije, srpski vojnici teže angažmanu u sličnim okupacionim misijama.

Tokom jednog slučajnog susreta sa oficirom Vojske Srbije M. B., rođenim u Istoku na Kosovu i Metohiji a u vosjci angažovanim od druge polovine osamdesetih, poveo se zanimlјiv razgovor. Oficir nije krio oduševlјenje organizacijom i materijalnim stanjem NATO snaga u Srbiji a kukao je na položaj pripadnika VS. Upitan zašto to ne reše sami usledilo je odgovor:

„Pa kako, šta mi možemo“?

„Zar vojska nije oružana formacija čija je obaveza po Ustavu i zakonu da sprečava izdaju, štiti i brani državne granice i slobodu? Vama to nalažu zakoni, zbog toga i postojite.“

„Ma, jeste ali tu se ništa ne može, mnogo je teško stanje“

„Mnogo je teže bilo Apisu, Gavrilu Principu, Obiliću, pa su i te kako uspeli da pronađu rešenje“, konstatovao je sagovornik oficira, inače civil. Podsećanje je imalo nameru da podstakne rodolјubivi osećaj i vojnički ponos u njemu.

„Ma, oni su bili budale“ kratko i odsečno je odgovorio oficir Vojske Srbije.

Razgovor se vodio u ugostitelјskom objektu u Kosovskoj Mitrovici koji se, eto, zove baš„Moskva“. Ostali za stolom su ćutali. Sagovornik oficira nije rekao više ništa, ustao jeodmah i bez reči otišao.

Da li je neko osećao potrebu da događaj proglasi za incident i skandal kakvi su se dešavali neposredno pred rat u Sloveniji i Hrvatskoj? Teško da bi tako nešto moglo da na taj način bude predstavlјeno u javnosti.

Čak, ovaj slučaj ne možemo da nazovemo izolovanim jer Vojska Srbije hlebom i solјu dočekuje u goste predstavnike NATO pakta a koji su izvršili još uvek nekažnjene ratne zločine nad Srbijom. Do tog susreta je došlo u Batajnici istog meseca kada se dogodio i incident u Požarevcu, ovom prilikom se Vojni Sindikat nije oglasio.

I da na kaju donesemo trezveni zaklјučak, za omamlјene lažnim mitom o vojsci i paradnim vežbama njenih promotera, verovatno i bolan.

Srpski vojnik danas, reformisan po standardima NATO-a, više nije srpski vojnik već pripadnik Vojske Srbije podjarmlјene interesima NATO pakta i okrenute protiv interesa srpskog naroda i države. Takvog vojnika koji nosi na sebi uniformu skrojenu po NATO modelu, ne možemo postovetiti sa srpskim vojnikom koji je kroz čitavu istoriju upravo svojim životom bio bedem pred nasrtajima te vrste.

Srpski narod danas našao se na poziciji neprijatelјa sopstvene vlade i nosioca vlasti. Na svojoj strani nema ni obrazovanje, ni kulturu, ni medije i sve je jasnije da ni policija ni vojska nisu više njegovi zaštitnici već strogo kontrolisana institucija u rukama vlastodržaca koji ga putem raznih vidova represije uvode u stanje okupacije. Zbog toga je prunuđen da pokušajima izazivanja griže savesti proba da učini što više može kako bi osvestio one koji su zaduženi da čuvaju njegovu slobodu i državu od višestruko dokazanog neprijatelјa Srbije, NATO pakta. Saradnja sa njim, nema sumnje, put je u apsolutnu propast koja predstavlјa proces u već poodmakloj fazi.

Postupke javnog i otvorenog ukazivanja nepoželјnog prisustva NATO-vojnika, domaćih ili starnih, treba da učesta, omasovi pa čak i radikalizuje sve do granica prihvatlјivog protesta u okviru zakona.

Stoga, ne samo da se odbijanje pružanja usluga vojnicima aktivnim po NATO propisima ne može smatrati prekršajem već bi se, u cilјu otrežnjenja tih kolaboracionista zaduženih za očuvanje svoje države i naroda a ne interesa multinacionalnih vojnih korporacija, trebalo podsticati.

Ivan Maksimović

fsksrb.ru

____________________

www.srbijadanas.net/pozarevac-u-kaficu-kasper-odbio-da-posluzi-vojnike-zato-sto-su-nosili-uniformu-vojske-srbije/

tpknewss.altervista.org/oglasio-se-gradonacelnik-pozarevca/

3 AIM, Beograd, 1. 4. 2001. „SRJ i NATO: Vojska traži saradnju“

www.mfa.gov.rs/sr/index.php/spoljna-politika/sbp/partnerstvo-za-mir?lang=cyr

www.blic.rs/vesti/politika/sutanovac-vojska-srbije-nece-uci-na-kosovo/le22214

www.blic.rs/vesti/politika/izmedju-nato-i-rusije-vojska-srbije-u-2016-dvaput-vezbala-sa-rusima-a-cak-pet-puta-sa/xrlgcmr

www.slobodnaevropa.org/a/vojska-srbija-osiguranje-uslovi-rada/28330676.html

 

5 KOMENTARA

  1. Hm,hmm…po,Marksu,tvrdio je,da samo Komunisti mogu da,izvedu revoluciju.Komunisti, Rusije,Jugoslavije,Kine,Severne Koreje,su izveli narod,iz feudalizma,okrutnog oblika kapitalizma,podari li mu skole,bolnice,univerzitete,uveli nove tehnologije,,stedeli,i osim Jugoslavije,okrenuli se trzistu, bez nacionalizma i nacizma,kako ih je Marks ucio. To,tvoje misljenje,kako mali djokica ratuje,ispaljuje prangije na svadbama,ipak zadrzi za sebe. Intermagazin/rusi objavili gubitke NATO 1.999 godine u SRJ

  2. prvo,da se da mogućnost vlasniku objekta da kaže šta misli a ne rekla kazala.nije lepo da se nekom vojniku kaže da nije dobro došao,ali su im mogli reći da drugi put dođu bez uniforme.e sad glavno,ovde nema potpisnika teksta ali je napisao da su SAD i nato okupirali kosovo kao varvari.nisu li staljinovi komunisti na njihovim tenkovima okupirali srbiju,kao staljinove paravojne formacije,zar to nije bila klasična nasilna okupacija uz saglasnost engleske i one nakaze čerčila.nisu li komunisti sa titom poklonili kosovo arnautima,a petar stambolić im pride dao i leposavić.nisu li šiptari postali većinski narod na kosovu,posle zabrane povratka srba izbeglih sa kosova za vreme rata od arnauta,a komunisti im zabrane 1946 povratak na kosovo.na osnovu čega je general mladić ili neki drugi titovac naj omiljeniji general kod srba,što nije tačno.tačno je da su ti titovci sve ratove izgubili i da tamo gde su oni ratovali tu srba više nema.to su činjenice,ne propaganda.nemojte porediti srpke oficire sa ovim što ih vode titovi omladinci.drugo,da se ne zaboravi,ovi na vlasti su deca i unuci titovaca,što ništa ne menja od 1946 godine,kontinuitet.tako da kod nas srba okupacija traje od 1941 godine i danas dan.

    • Imali su i Rusi komunizam pa su danas ruska vojska ne tudja, sta se desilo Srpskom vojniku, coveku, seljaku, radniku?
      Ili su u nasoj vojsci dana oficiri gradska gospoda i NATO janicari kad tako ponizavaju svoj narod i drzavu.
      Brinu o udobnosti zlocinackih vojnika NATO pakta, a narod Srbije ih placa.
      Ko god progovori o nepravdi bude smenjen a da ne pominjem heroje gradjanskog rata.
      Sedam izdajnika visoko pozicioniranih u komandnom kadru bivse JNA unistilo je i vojsku i drzavu i narod.
      Zbog njih koji nemaju duse, obraza, stida i srama danas posteni borci i heroji gniju po kazamatima ili zive na rubu egzistence ali se zato otrovnice poput Natase, Sonje i Milicke sire u svojoj mrzosti po celom narodu pljuju i sipaju otrov.
      Zar su za takvu Srbiju ginuli Solunci?
      Srbiju su uvek branili i odbranili seljaci a njih danas i nema vise. Svaki Srbin koji ima seosko imanje moli Boga da rata ne bude jer je iz gradjanskog 1991-1999 izvukao pouku.
      Gospoda se nadmudrivala sa binija i skupova a oni ginuli na kraju nit ostadose u svojoj drzavi nit im danas ova (Srbija) majka.
      Dokle god nasi istoricari i politicari uce decu da su albanci (izmisljena nacija koju su stvorili austrougari i otomani) starosedeoci a hrvatske banovine do Zemuna i Drine bili hrvatska zemlja, BiH muslimanska nama nema spasa.
      Mi smo po tom pitanju najludji narod jer sebi dozvolimo da igramo kako dusmani sviraju.
      Dacic rece da rec balkan znaci prevedeno sa turskog bal-veselje kan-krv.
      A da pitam sve, koji narod je stariji? Srbi smo imali kraljevine i carstvo dok otomani nisu ni postojali, pa kako onda mi od turaka da nesto naucismo a dve trecine danasnjih turaka vuku Srpski koren, to su bili sinovi Srpskih oceva, oteti kao deca poturceni i danas mnogi nisu ni svesni koliko su u rodu sa nama.
      Krvava bajka tek ceka balkan i evropu jer je zlo toliko akumulirano u narodu da zemlja puca pod njim.

      Za sve sto sledi, krivi smo mi, ljudi ne Bog!

    • Hm,hmm..uporan si i „BEZOBRAZA“, radilo se,o privremenoj zabrani povratka,ta tema je,vise puta “ onavljana iz kuhinje BEZOBRAZA“, uporno,po ucenju Gebelsa i Ljoticevaca, da,sto puta ponovljena laz,postaje istina,i sam vidis,da to ipak nije moguca,jer,lazimacse sere po Srbiji i Srbima.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime