Budimir Budimir, otišao iz Prijedora i pronašao svoj put

0
1013

budimir-budimi-prijedor-online-magazin3-660x366Prijedor online magazin:Kako ste se zainteresovali za dizajn i front end programiranje?

Iskreno, od malih nogu sam bio zainteresovan za računare i programiranje, iako se moje, kao i IT iskustvo čitavih generacija ovog podneblja, svodilo na SF filmove.
Bilo je tu mnogo lutanja izmedju oblasti, što je ujedno i jedina stvar zbog koje žalim.
Elem, programiranje me je privuklo pri prvom susretu, dok je dizajn dosao neplanski, putem različitih web zajednica.
Logičan naredni korak je bio objedinjenje te dvije oblasti u front-end.

Prijedor online magazin:Na koji način ste došli do znanja koje posedujete?

Gotovo sve što znam sam naučio sam i ne smatram to tako neobičnim, jer sam upoznao mnogo ljudi koji su uradili isto.
Lično sam imao manje eksperimente sa programiranjem još od srednjoškolskih dana u Mašinskoj skoli, ali prava (upotrebljiva) znanja sam krenuo da stičem kada sam krenuo da ‘guglam’ lekcije i otkrivam servise poput KhanAcademy, Laracasts ili ScotchIO.

Takodje, veliki uticaj na mene je imao kurs “Computer Science 101”, koji je ništa do jedan predmet sa američkog univerziteta Harvard, postavljen na platformu eDX (edx.org) kako bi i ljudi koji nemaju novac za vrhunsko visoko obrazovanje (poput mene), mogli da savladaju iste vještine.
Uporediti časove sa jedne od par najboljih obrazovnih ustanova u svijetu sa predavanjima u jednoj maloj sredini u kojoj sam se školovao, bilo je otkrovenje za mene.
Vjerujem da kad bi ljudi u Prijedoru, ali i širem okruzenju, shvatili da na predavanjima može i da svira rokenrol bend i da profesor može da bude tetoviran, sve dok učenici napuste amfiteatar (ili u mom slučaju radnu stolicu) sa esencijalnim znanjima, čitava sredina bi brzo postala konkurentna na globalnom nivou.

Prijedor online magazin:Da li mislite da bi vam formalno obrazovanje pomoglo na tom putu?

Iskreno, da. Koliko? Jako malo.
Nastavnici i profesori koji su predavali informatiku su bili mahom priučeni nastavnici drugih predmeta.
Dobar dio njih je počeo i engleski jezik da uči kada su počeli da predaju informatiku.
Ali da, pomenuo bih svog tadašnjeg profesora, Ljubomira Petkovica, koji je u to vreme volontirao u Mašinskoj školi.
On je i sam bio jako mlad i veoma zainteresovan da prenese svoja znanja na nas, kao i da uči zajedno sa nama.
Definitivno, njegov “izlet” u našu skolu je meni i kolegama tada mnogo značio.Što se sistema obrazovanja generalno tiče, ne bih da ulazim u tu priču, stoga ću samo napomenuti da sam izuzetno razočaran kada vidim da mladi uče iz zastarjelih udzbenika i od nekompetentnog kadra.
Rješenje nije da pošaljemo ljude u prijevremenu penziju, i dovedemo strance pod svaku cijenu, daleko od toga.
Rjesenje bi bilo edukacija profesorskog kadra, modernizacija kabineta informatike, vannastavne aktivnosti poput kurseva u Kreativnom Centru i sl.
Kao mala zemlja bez značajnih resursa, ljudski resurs i urodjena pronicljivost naših ljudi je najveći potencijal koji ovaj grad i ova zemlja ima.
Bilo bi šteta gledati takvu priliku kako prolazi pored.

Da Vas podsetimo:  Ivana je odrasla u selu, završila fakultet i ima misiju da sačuva STARE SORTE Srbije

Prijedor online magazin: Koliko je teška odluka bila da napustite Prijedor?

Ne baš laka, naravno. Iako u Prijedoru nisam rodjen, odrastao sam i proveo 18 godina od prvih skoro pa 30 tu.
Svi prijatelji i šira porodica su morali da ostanu negdje iza, što nikada nije lako, ali je uvijek lakše kada čovjek nema baš neki izbor.
U vrijeme kada sam odlučio da idem, već sam radio u fabrici namještaja, ali sam bio svjestan da ako ostanem tu, dozvoliću sebi da odbacim najveći dar – ljubav prema informacionim tehnologijama u vrijeme ekspanizje istih.
Lično nisam bio u zavidnom položaju, ali sam bio svjestan da od vlastite odgovornosti ne može da se bježi, pa sam iskoračio i nisam se mnogo osvrtao.
Nekih 3-4 godine kasnije, nakon Banja Luke, Novog Sada i Beograda, sad imam mogucnost rada na daljinu za sjajnu start-up kompaniju iz Silikonske Doline (San Francisco, CA) i planiram da dosta vise putujem u narednom periodu.

Prijedor online magazin: Prema vašem iskustvu koja je razlika između freelance i rada u firmi?

Ako bih rekao bilo šta do “oboje imaju svoje prednosti”, slagao bih.
Činjenica je da je većina poslova, naročito na Balkanu, i dalje bazirana u kancelarijama firme.
Sto je zaista dobro za komunikaciju u bilo kom većem timu, kao i napredak mladjih kolega koji često imaju organizovane planove razvoja, plaćene IT konferencije, open-door meetup-e, hackatone, team-buildinge itd.
Ja sam, na primjer, u Novom Sadu radio za firmu iz Dablina (R.Irska), koja je svim radnicima pored 20 dana godišnjeg odmora davala “sick-days”, 6 pojedinacnih dana koje možete da uzmete kada god želite, bez ikakvog opravdanja, samo uz recenicu “Danas uzimam sick day”.
Takodje, mnoge firme oskudjevaju sa kvalitetnim kadrom, te se pokreće sve više programa za prakse, sve su izazovniji uslovi, firme nude bazene u kancelarijama, klauzule o akcijama firme iskusnijim programerima, mnogo zanimljivih stvari.

Da Vas podsetimo:  Genije je do treće godine bio gluv: „Mocart iz Šumadije“ ima sedam godina!

Naravno, sve zavisi od toga sta želite. Zašto sam se ja opredjelio za rad na daljinu i odustao od svih tih “Pivski Petak uz stoni fudbal” i “team-building na moru”, a zauzvrat dobio svega 10 dana odmora godišnje?
Pa zato jer sam osoba koja preferira tišinu i slobodu.
Slažem se sa onim da ako čovjek radi ono što voli, neće se osećati kao da radi ostatak svog života.
Naročito ako ima mogućnost da radi negdje sa planine ili plaže. ?

Prijedor online magazin:Da li za sebe smatrate da ste postali IT nomad?

Paa, u neku ruku, pretpostavljam.
Definitivno ne vidim sebe kao lutalicu do kraja života, ali se nadam da ću još malo da putujem prije nego se skrasim.

Prijedor online magazin:Šta se treba desiti da vas životni put vrati u Prijedor?

2016-08-14_103251Uh, mnogo toga.
Prije svega, gotovo nemoguće je samo doći u jednu sredinu i promijeniti iz temelja jednu veliku, iako veoma trošnu, kulturu življenja.
Prijedor kao grad, sagledan kroz svoje stanovnike, ne zaostaje po intelektu istih tih ljudi ili njihovim radnim navikama za mnogo razvijenijim sredinama.
Najveci problem grada je političke i infrastrukturalne prirode, to su stvari na koje je jako teško uticati kad autsajder.

Istorijski baziran na svojoj industriji, grad i dalje očekuje takav nastavak života, obnovu industrije, preporod srednje klase…
Ali takve stvari ne mogu da se dogode uz apatiju i izgovore, niko neće doći i reći: Od danas smo svi srednja klasa!
Mora da se konstantno preispituje i uči, da se zasuču rukavi i prihvati činjenica da možes da budes sve sto poželis, ali da to moraš da uradiš potpuno sam.
I da je sasvim u redu ako neko drugi želi nešto drugo, na privatnom ili poslovnom planu.
Tek kada ljudi sa tim razmišljanjem postanu kritična masa, ja ću sigurno da razmislim o tome da li možda i moji potomci treba da odrastaju na obali predivne Sane, kao što sam i ja.

Da Vas podsetimo:  Otišao u beli svet i stvorio najposećeniju stranicu srpske istorije

Prijedor online magazin: Šta bi ste preporučili mladim ljudima koji žele da budu programeri?

Da ne čekaju ni trenutak, te krenu da uče već danas.
Napretkom tehnologije i pojavom modernih rješenja kao IoT (Internet of Things), vještačke inteligencije, sve će manje biti potražnje za klasičnim zanimanjima a više ka visoko-tehnološki obrazovanom ili kvalitetnom samoukom kadru.
Uslovi i mogućnosti u IT sektoru su nevjerovatni, čim savladate prve tehnologije, prestaćete da tražite posao, posao će tražiti vas.
Uostalom, da pokrenete vlastiti IT biznis ne trebaju vam velika ulaganja, a ako imate dobru i originalnu ideju, nije veliki problem naći finansijsku podršku za to.
Koga zanima više, neka potraži nešto o angel fondovima, IT hubovima, crowdfundingu…

Rast popularnosti i dostupnosti interneta i ubrzan razvoj softverskih rješenja za svakodnevne probleme, ljudima iz manjih zemalja daje priliku da pariraju stručnjacima sa zapada.
Obzirom da je prosjecna godišnja plata programera u Silikonskoj Dolini $100.000 godišnje, u Njemackoj $50.000, a u BiH oko $5.300 godišnje, možete zamisliti u kolikoj ste prednosti u startu nad konkurencijom.

Svakako da programiranje nije pravo rješenje za svakoga, iako danas veoma popularno, ali postoji široka paleta zanimanja unutar IT oblasti, i vjerujem da većina ljudi može da se prepozna u nekom od njih.
Osim toga, internet je potpuno promijenio način života svih nas, svi ga koristimo u nekom obliku, od socijalizacije do trgovine i edukacije.
Bila bi apsolutna katastrofa za BiH kao zemlju, propustiti ovakvu priliku da podignemo zemlju na noge za svega 5-10 godina.
A i za vas, mlade ljude, koji imaju toliki potencijal, da ne stvorite život vrijedan življenja, bio bi grijeh.

Iskreno, iako nisam osoba od citata, ja se vodim onim Konana O’Brajana: “Radi vrijedno, budi ljubazan i gledaj kako se nevjerovatne stvari dešavaju”.
Mislim da se u suštini sve na to i svodi.

Prijedor online magazin

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime