Budućnost Kosova i Metohije je u pravednoj državi

0
1581
Foto: skrinšot Youtube/ Bondstil

Rešenje problema Kosova i Metohije ne treba da bude jedno samo praktično već jedno pravedno, privremeno rešenje; treba predložiti proces, koji će trajati možda 20 godina. Za to vreme treba sve učiniti da Severno Kosovo bude primer uređenog društva. Brinuti o ostalom delu Kosova kao da će Srbiji biti vraćeno tačno u tom roku. Neophodno je načiniti Srbiju, koja je već multietnička zajednica, poželjnom i pravednom zajednicom. I treba sačekati povraćaj međunarodnog prava.

Kosovo i Metohija – vakuum međunarodnog prava

Pokušaji da se problem Kosova i Metohije (K&M) reši na neki jednostavan način su verovatno osuđeni na neuspeh. Rešenje je moguće jedino u okviru pravne države jer sam problem i proizlazi iz narušavanja pravnog poretka.

K&M je oduzeto od Jugoslavije (Srbije) oružanom pobunom Albanaca (lokalno ime je Šiptari) uz pomoć NATO (SAD), a protiv zakona i međunarodnog prava. Teritorija je data Albancima (Šiptarima) na upravu i okupirana je od strane NATOa. Konstituisan je etnički region, dominion SAD, nepravedna etnička zajednica Albanaca. Sve je to činjeno uz direktnu intervenciju sa teritorije i uz asistenciju republike Albanije. Sad se traži da se Srbija odrekne te teritorije i stanovništva (i prošlosti). Govori se o „kompromisu“. Koji su elmenti tog kompromisa? Kosovo je region bez međunarodnog prava, bez vladavine prava, to je nepravedna etnička „država“ – pravno PRAZAN PROSTOR. Srbija pre svega mora da ZAŠTITI svoje građana (Srbe, Albance, ostale) koji žive u etničkoj „državi“ Kosovo. Da ih sve POTPUNO zaštiti. Da budu van domašaja albanskih, šiptarskih terorista i rasističkih organa državne vlasti (koji nesumnjivo sami za sebe veruju da su motivisani patriotskim težnjama). To bi bio možda kompromis, i da to bude tako za veoma dugo vreme – dok se ne povrati vladavina zakona i međunarodnog prava. Kompromis je ako se svi organi Šiptarske vlasti budu udaljili sa Severa Kosova i ako sve ne-albanske „manjine“ uživaju posebnu zaštitu Međunarodne zajednice i ne budu subjekti kosovske vlasti. To bi dakle bila neka vrsta „kompromisa“. U tom kompromisu ni Albanci ni Srbi ne gube ništa, al ne dobijaju ništa. Šta onda ostaje od tog „biznisa razmene“ danas gde su Albanci dobili „državu“? Šta onda Srbi traže za uzvrat? Ako bi se diskutovao taj «kompromos», treba bi odgovoriti na to pitanje. Namera mi ipak nije da ulazim u tu diskusiju i u dnevnu politiku. Namera mi je sasvom druga: da se bavim načelima koja, kako će se videti, skoro potpuno zanemaruju dnevnu realpolitiku.

Sigurno je da ne nudim rešenje problema, niti ukazujem kako će se taj problem rešiti. Ne predviđam niti verujem da se mnogo može predvideti u okolnostima koje su danas u ovom regionu i u svetu. Problemi se ni u prošlosti gotovo nikad nisu rešavali onako kako to realna situacij logično nameće već je uvek bilo mnogo „sporednih“ faktora koji su nametali neka često i nelogična, nepravedna i čak katastrofalna rešenja. Nek zato ovo ostano tako kao što jeste, kao jedan ideal-tip opis (Max Weber; Susan J. Hekman).

Drugim rečima, kao samo moje spekulacije o mogućem pravednom rešenje problema K&M – koje se verovatno neće poklopiti s budućnošću. Nek to ukaže onda samo na jednu sliku kakva bi jedna poželjna i pravednija budućnost mogla biti.

Pozadina problema

Srbija se danas nalazi u jednom vidu „meke“ okupacije od strane NATOa (tj. SAD) dok je samo K&M pod aktivnom okupacijom istih snaga koje su instalirale masivnu vojnu bazu na toj teriroriji (Bondsteel), koja je verovatno deo plana postepenog opkoljavanja Rusije. SAD verovatno smatrajau za jedinog protivnika one države koje poseduju vojnu silu koja je u stanju da im se vojno suprotstavi, a to je danas samo Rusija.

Sve ostale države, organizacije i pokreti su im potencijalni saveznici, uključujući Al-Qaeda i ISIS. Samo K&M je intenzivno naseljavano Albancima iz države Albanije (B. Kočović), mada je teško odrediti tačan broj ilegalnih imigranata u poslednjih 30 godina. Broj Srba je bio blizu 200.000, a isti takav broj se u toku poslednjih decenija pod etničkim pritiskom Albanaca, iselio u Srbiju. Kočović je u pomenutoj studiji procenio da je aktuelni broj svih stanovnika K&M odgovarao broju koji se iz godišnjih prirodnih priraštaja mogao i predvideti (blizu 2 miliona). Kako je na osnovu imigracione dokumentacije bilo procenjeno (K. Kinkel i Van den Bruck) da je broj tih imigranata sa Kosova u svetu oko 1 milion, logičan je zaključak da je približno taj broj Albanaca iz Albanije ilegalno imigrirao na Kosovo u tom vremenskom periodu. Verovatno je da su mnogi nastavili svokj put prema Evropi, ali je skoro izvesno da je ilegalan broj imigranata iz Albanije u tom periodu bio toliki (Dragan Pavlovic – a). Verovatno je takođe da je secionistička politika Kosova bila snažno stimulisana iz same Albanije, a sigurno je da je Albanija služila kao pozadina aktivnih konflikata iz 1998. i 1999. Cilj tih previranja, od osamdesetih pa do 1999. bio je stvaranje etničke države Kosovo i aspiracije prema velikoj Albaniji. Kao što smo ranije napomenuli (*), etnička država je po definiciji nepravedna zajednica, a oružana secesija kao i NATO intervencija 1999. su bili u suprotnosti sa Međunarodnim pravom (Dragan Pavlovic – b).

Ideal pravedne države i pravno prazan prostor Balkana

Ostvarivanje ideje „pravedne države“ u tom regionu je ometeno mnogim dubokim tendencijama unutar samih društvenih zajednica i država kao i spoljašnjim uticajima. Jedni su težnje ka samoodržanju, počev od individua do porodica, većih grupa ili čitavih država; druge su pak težnje ka kontroli i prevladavanju spoljašnjih uticaja i za dobrobit sopstvenih bliskih zajednica. Realno je očekivati da će neka od praktičnih rešenja takvih kriza, kao što je kriza K&M biti prihvaćena, ne kao stalna već kao jedina momentalno moguća, ali na žalost kratkotrajna. Koncept pravedne države bi i pored toga morao ostati u pozadini kao težnja koja bi se postepeno realizovala u budućnosti.

Da Vas podsetimo:  EU prepoznaje licemerje vlasti u Srbiji

Pravedna država bi s toga trebalo da ima mogućnosti da u načelu reši problem K&M, ali samo onda ako bi se rešenje odnosilo u načelu samo na direktno zainteresovane strane, jer svako uplitanje dodatnih intersa, od kojih gotovo svi ne pripadaju u faktore koji su uslovi pravde, ne samo da komplikuju odnose već gotovo uvek narušavaju pravne odnose. Kako sam ranije naveo, načelno nezainteresovano odlučivanje je neophodno kao i poštovanje principa pravde: poštovanje jednakih osnovnih sloboda, jednakosti u mogućnostima, s prednostima za one koji su bez jednakih šansi (odlučenih objektivno, ispod vela neznanja: John Rawls) i u okviru realnih mogućnosti (Amartya Sen) To na žalost u međunarodnim kofliktima gotovo nikad nije lako. U svakom slučaju, a to je najteže, to rešenje bi moralo biti u skladu sa pravima i principima pravde i, kako sad izgleda, izvan okvira metoda „prostog“ rešavanja problema. Jednostavna rešenja obično moraju biti nametnuta i najčešće zanemaruju pravdu, koja je najvažniji uslov za trajno rešenje. U tom regionu se mora tražiti rešenje ne u prestanku neprijateljstava i ratnih sukoba (što je već postignuri), niti u silom nametanju nekg veštačkog rešenja, već rešenje treba tražiti po Lokovoj formuli – samo u pravdi (John Locke).

Okupacijom K&M Međunarodno pravo je privremeno suspendovano a oružanom pobunom albanskog stanovništva, uz pomoć NATOa, mnoga osnovna ljudska prava i bazični elementi socijalne pravde (Robert Nozick) ne samo narušeni već je i nealbansko stanovništvo fizički istrebljivano i izgnano; Amerika (SAD) svojim prisustvom (baza „Bondstil“) nastavljaju da održava takvo stanje pravno praznog prostora. Da bi pravne norme «ispunjavale» pravni prostor one bi morale da su u skladu sa pravdom (Gustav Radbruch, u „Pet minuta legalne Filozofije“, posebno u «Treći minut“).
„Treći minut. (…) Ako zakon otvorenone ne poštuje zahteve pravde – na primer neosnovano omugućavajući ili sputavajući ljudska prava – onda takvi zakoni nisu validni, ljudi ne treba da ih poštuju a pravnici moraju takođe da nađu hrabrosti da im ne priznaju legalni karakter.“

Pravni prostor može da sadrži takve zakone, a oni na žalost još uvek ostavljaju taj prostor „pravno praznim“. S obzirom da se ceo prostor Balkana, a K&M posebno nalaze u međunarodno-pravnom praznom prostoru, gde je međunarodno pravo privremeno suspendovano, a u isčekivanju da Međunarodno pravo bude reaktivirano, moramo donositi samo privremena rešenja. Pogrešno će biti nametati neko brzo, bolno ali praktično rešenje. Neka vrsta primirja postoji i treba ga iskoristiti kako bi se omogućilo, u budućnosti, neko pravedno rešenje. Potrebno su efektivna privremena rešenja koja omogućavaju jedno pravedno rešenje u budućnosti. Ta privremena rešenja bi trebalo da smanje tenzije u regionu, da zaštite građane od nasilja, kako srpske tako i aalbanske, tj. sve ostale posebne grupe. I ta rešenja bi trebalo da budu osnova za kasnija pravedna rešenja, kad se Međunarodno pravo bude restituisalo. To može veoma dugo da traje. Period čekanja treba iskoristiti kako bi odnosi sazreli za povraćaj prava na tom prostoru. To znači da se etnički konflikti moraju pre svega prevazići a sam faktor etniciteta treba potpuno isključiti iz okvira traženja rešenja jer etnicitet ne pripada u koncept pravedne države, pošto automatski uvodi subjektivne komponente prednosti koje nameće etnička grupa koja „osniva“ državu. Državu treba postaviti na neparcijalnim osnovama a to je građanska država, a etnicitet ostaviti u posebnu nadležnost države u okvirima posebnih prava koje se odnose na kulturne autonomije.

Politički nacionalizam (težnja ka bogaćenju nekih političkih grupacija – kao što je bilo sa secesijama republika eks-Jugoslavije) ili etnicisam (Kosovo, Korzika) nisu jedini motivi za cepanje država. Pored stranih uticaja postoji nekad egsistencijalni problem koji će dovesti do secesionističkuh težnji (Krim i Dombas), ili egoistična želja za uživanjem lokalnog bogatstva (Slovenija, težnje Katalanije i Bajerna). Ekonomska situacija je sasvim sigurno uvek važan faktor za stabilnost države. Zato se ekonomska nestabilnost regiona mora eleminisati ili svesti na najmanju moguću meru. U regionu K&M mora se podići kulturna zrelost na jedan visok nivo. Prisajedinjenje K&M će biti moguće samo ako i populacija bude raspoložena za to. Kako sadašnja tako i ranija populacija, ona koja je izbegla sa K&M, sve one čine stanovništvo K&M tj. Srbije i moraju se tako i smatrati. Sadašnje albansko stanovništvo K&M je u osnovi stanovništvo Srbje, jednako kao i srpsko stanovništvo koje je ostalo ili prebeglo sa te teritorije tokom 1999 i kasnije. Sadašnje stanovništvo K&M je još uvek stanovništvo Srbije i Srbija ima moralne obaveze prema njemu, bez obzira što je ono pod jednim režimom koji ga je otuđio od matične države. Zato se s druge strane mora obezbediti i vraćanje izbeglih ljudi na ove prostore ali i dostizanje takvog nivoa socijalne pravde, ekonomskog nivoa i kulturnog blagostanja cele populacija, kako Albanaca tako i Srba i drugih etničkuh grupa, kako bi svi oni u matičnoj državi Srbiji videli rešenje. S toga Srbija mora sarađivati sa institucijama Kosova koje nisu pod dirktnom juristdikcijom sadašnjeg režima.

Sam region gde žive Srbi morao bi postati primer modernog, evropskog društva, mesto uređene zajednice kojoj će se građani K&M diviti i njemu težiti. Onako kako je to bilo sa zapadnim i istočnim Berlinom. Da sam severni deo Kosovske Mitrovice bude neka vrsta „Švajcarske“ za K&M. To sam pre 5-6 godina sugerisao, al na žalost čine se način kako se odnosi razvijaju, vodi u suprotnom pravcu, ka konfliktima i neprijateljstvu. Od Kosovske Mitrovice se pravi uporište diverzija, kriminala i pobune. S tim se mora prestati. Ne verujem da građanska neposlušnost i pobuna nešto doprinose. Treba naći put ka visoko organizovanom društvu koje će samo neutralisati ili reducirati svako nasilje, svaku mržnju, svaki izazov nasiljem od strane nezrele, agresivne vlasti u južnoj Mitrovici i u Prištini. Komunikacija srpske države bi trebalo da se orijentiše prema K&M nevladinim organizacijama, a da se komunicira s vlastima u Prištini samo onde gde se drugojačije ne može. Treba koristiti postojeće kanale kompleksne međuzavisnosti (Joseph Nye) i stvarati nove.

Da Vas podsetimo:  Đorđe Vukadinović i Dragoslav Bokan: Koja su dva puta pred biračima u Srbiji

Posebno je važno da Srbija bude glavno ishodište svih težnji kako ekonomskih, kulturnih i drugih socijalnih kao i praktičnih stremljenja svih ljudi sa teritorije K&M. To nije lako i možda nije očigledno kako će se to postići. Jasno je ipak da danas niko ne treba da taj budući povraćaj ne samo teritorije već i istorije, prošlosti a i budućnosti ONEMOGUĆI – namećući neko sasvim ishitreno i sasvim „praktično rešenje“ – jer nije sposoban da ima tu viziju povratka pravednosti na te prostore. Prividno praktično „rešenje“, koje se ne obazire na kvalitete koje sam gore naveo, ja verujem, može da vodi u potpuni gubitak ne samo teritorije već i svega što sa njom ide: negaciju istorije, negaciju pravedne države, negaciju ljudskih prava, potvrđujući da je moć pravo, i voditi u moralni pad planetarnih razmera.
Zaključak bi mogao biti ovakav:

Etnička pripadnost, kao što sam objašnjavao u prvom delu objavljenom ranije, nema veze s konceptom države, koja je zajednica osnovana na pravdi, tj. jednakim slobodama (i neslobodama tj. obavezama) i jednakim mogućnostima i na favorizovanju slabih i nemoćnih. Etnička zajednica (pošto određena etnička grupa definiše tu zajednicu a ne jednakost u pravima) to po definiciji negira. Albanci s Kosova i Metohije ne traže autonomiju, oni traže DRŽAVU koja će biti autonomna i suverena. Srbi, nasuprot, traže da Albanci prihvate autonomiju, administrativnu i kulturnu, a ne dozvoljavaju suverenost.

________________

Zaključak

Dogod svi građani teritorije nemaju ono što je gore rečeno što definiše pravdu, nemože se dozvoliti formiranje takve zajednice, Srbi bi takođe, pored Albanaca, prihvatajući tako nešto, time učinili moralni prekršaj. Ovo ne treba shvatiti kao neki apsolutni imperativ. Kao što sam napomenuo na početku, sstvarivanje ideje „pravedne države“ je ometeno mnogim tendencijama unutar samih društvenih zajednica i država kao i jakim spoljašnjim uticajima. Realno je očekivati da će neka od praktičnih rešenja krize na K&M biti prihvaćena kao jedina momentalno moguća, ali na žalost kratkotrajna. Koncept pravedne države bi morao ostati kao jaka osnova koja bi uticala na sva ponuđena rešenja i težnja prema ostvarenju načela pravne države bi morala da stalno postoji.

Dakle, rešenje problema Kosova i Metohije ne treba da bude jedno jednostavno praktično već više jedno pravedno, i ipak privremeno rešenje; treba predložiti proces, koji će trajati možda 20 godina. Za to vreme treba sve učiniti da Severno Kosovo bude primer uređenog društva. Brinuti o ostalom delu Kosova kao da će nam biti vraćeno tačno u tom roku. Načiniti Srbiju poželjnom pravednom zajednicom. Čekati povraćaj međunarodnog prava.
_________________

(*) Prvi deo ovog teksta objavljen je u NSPM (nedelja, 10. septembar 2017):

http://www.nspm.rs/kuda-ide-srbija/pravedna-drzava-kao-nacionalni-program.html

(**) Citirani izvori su dati na kraju teksta

(***) Autor je profesor univerziteta, Halifaks, Kanada)

___________________

Danilo N. Basta, Kelzenovo razaranje pravde, (u: Hans Kelzen, Šta je pravda,  (preveli Danilo Basta i Kosta Čavoški) izdanje Filip Višnjić, Beograd 1998.
Rober Keohane and Joseph Nye: Power and interdependence, Little Brown, 1977 (posebno glave I i II). (Second edition by Harper Collins 1989; Third edition by Longman, 2001)
Kinkel K. i Van den Bruck, Politika 9. Oktobar 1998.
Bogoljub Kochovich, L‘Evolution demographique au Kosovo ; Dialogue (Paris), 29-30, 1999, st. 109-121.
John Locke: The Second Treatise of Government, 1690. (Glava. III, §19, §20).
Robert Nozick, Anarchy, State, and Utopia, Basic Books, 1974, st. 151 i dalje.
Dragan Pavlovic – a, Dialogue (Paris), 29-30, 1999, st. 121 (Editor’s note).
Dragan Pavlovic – b, Why the Serbs went for bombing, Dialogue (Paris), 29-30, 1999, st. 3-8.
Gustav Radbruch, Rechtsphilosophie, (1932), Studienausgabe, UTB Uni-Taschenbucher Verlag, Tübingen, 2003, §28. Prevod na srpsko-hrvatki sa nemačkog izdanja iz 1973. postoji kao Filozofija prava, Nolit 1980. (prevela Dušica Guteša).

Videti takođe Gustav Radbruch, Five Minutes of Legal Philosophy (1945), Oxford Journal of Legal Studies, Vol. 26, No. 1 (2006), pp. 13–15.); Takođe, nemački original: Gustav Radbruch, Fünf Minuten Rechtsphilosophie, in: Rhein Neckar, Zeitung vom 12.9.1945, zitiert nach dem Neuabdruck in: ders., Rechtsphilosophie, 8. Aufl., hrsgg. von Erik Wolf und Hans-Peter Schneider, Stuttgart 1973, S. 327 ff.:

Engleski prevod

Second Minute. Attempts have been made to supplement or replace this tenet with another: Law is what benefits the people. That is to say, arbitrariness, breach of contract, and illegality—provided only that they benefit the people—are law. Practically speaking, this means that what-ever state authorities deem to be of benefit to the people is law, including every despotic whim and caprice, punishment unsanctioned by statute or judicial decision, the lawless murder of the sick. This can mean that the private benefit of those in power is regarded as a public benefit. Indeed, it was the equating of the law with supposed or ostensible benefits to the people that transformed a Rechtsstaat into an outlaw state. No, this tenet does not mean: Everything that benefits the people is law. Rather, it is the other way around: Only what law is benefits the people.

Original

Zweite Minute. Man hat diesen Satz durch einen anderen Satz ergänzen oder ersetzen wollen: Recht ist, was dem Volke nützt. Das heißt: Willkür, Vertragsbruch, Gesetzwidrigkeit sind, sofern sie nur dem Volke nützen, Recht. Das heißt praktisch: was den Inhaber der Staatsgewalt gemeinnützig dünkt, jeder Einfall und jede Launedes Despoten, Strafe ohne Gesetz und Urteil, gesetzloser Mord an Kranken sind Recht. Das kann heißen: der Eigennutz der Herrschenden wird als Gemeinnutz angesehen. Und so hat die Gleichsetzung von Recht und vermeintlichem oder angeblichem Volksnutzen einen Rechtsstaat in einen Unrechtsstaat verwandelt. Nein, es hat nicht zu heißen: alles was dem Volke nützt, ist Recht, vielmehr umgekehrt: nur was Recht ist, nützt dem Volke.

Da Vas podsetimo:  Bolna ispovest majke heroje sa Košara

John Rawls, A Theory of Justice. Cambridge, Massachusetts: Belknap Press of Harvard University Press, 1971 (§11).
John Rawls, Justice as Fairness, a Restatement, (Ed. By Erwin Kelly), The Belknap Press of Harvard University Press, 2001, (§13). (To su sabrana u knjigu, predavanja koncizno izložena o Teorija Pravde sa poslednjim korekcijama samog autora koja je pripremio E. Kelly.)
John Rawls, Political Liberalism, Columbia University Press, 1993, (tu je takođe koncizno izložen koncept Rawlsove teorije; Lecture 1, str. 3-46)
Amartya Sen, The Idea of Justice, Allen Lane & Harvard University Press, 2009, st. 101 i dalje.
A. M. Shandro, A Marxist Theory of Justice?, Canadian Journal of Political Science, Vol.22, No. 1 1989, pp. 27-47.
Max Weber, Die “Objektivität” sozialwissenschaftlicher und sozialpoltischer Erkenntnis, Archiv für Sozialwissenschaft und Sozialpolitik 19 (1904), 1, pp. 22-87. URN: http://nbn-resolving.de/urn:nbn:de:0168-ssoar-50770-8 . (Max Weber, Schriften zu Wissenschaftslehre, Ed. Michael Sukale, Philipp Reclam jun. Stittgardt,1991, p 77.)

Allen W. Wood, The Marxian Critique of Justice, Philosophy and Public Affairs, Vol. 1, No. 3, 1972, st. 244-282.
__________________

The Serbian National Program should be just state
By Dragan Pavlovic

Summary

Part 1. A community founded on justice

What are Serbian National Interests, what is the Serbian National Program? The question is an old one, and in various moments of crisis, a number of people have tried to give an answer, from the times of the Ottoman occupations up to modern times, including the NATO invasion, the dismantling of Yugoslavia and later various forms of occupation by the NATO and the USA. There were proposed a number of important aims that should represent those interests. The question looks like it is a hard one, while it is probably simple to answer. Long lists were given, yet I think there is probably just one important national interest which could be fulfilled through a unique program that is the very essence of all other possible programs, of which there may be many. I claim that a state must at least be based on one important general principle and this is, I suggest, the principle of justice. Тhe national interests that justice represents, are explicitly expressed in the Serbian national anthem („God of justice“) and accepted by the Serbian nation. The nation would accept and unite as it actually unites around a symbolic figure of the God of justice and take, as its ultimate aspiration, some omnipotent concept of justice. Therefore, the essence of the Serbian National Interest and the first principle of the Serbian national program is not only the „state of law“, but more than this: it is the just state.

Part 2. Future of Kosovo and Metohija is in Just State

Currently tremendous efforts are made to try to solve the problem of the one sided secession of Kosovo and Metohija from Serbia (1999). Yet some practical and simple solutions are looked for. Unfortunately, such strategy is probably condemned to partial or even total failure. The solution is possible only in a frame of a just state because the problem is in fact a result of the breach of the principles of just state and International Law and the creation of “legally void space” in the Balkans. We do not pretend to have found the solution for the problem nor do we intend to propose some particular and certain methods. An immediate solution is probably not possible at the moment. This analysis should only point out the way where the solution should be looked for in the future. As maintained earlier, it is necessary to decide on uninterested basis under “the veil of ignorance” (original position) and by respecting of the principles of justice (after J. Rawls): “First: each person is to have an equal right to the most extensive scheme of equal basic liberties compatible with a similar scheme of liberties for others. Second: social and economic inequalities are to be arranged so that they are both (a) reasonably expected to be to everyone’s advantage, and (b) attached to positions and offices open to all.” Indeed, to accept a creation of an Albanian ethnic state that is by definition unjust, would be a grave error committed by both sides, the Albanians and the Serbs. Therefore the solution of that problem should not be only a practical but a just solution, reached probably after a longer process (20 years or more?). This time the Serbs should use to make from the North Kosovo a prosperous community, Serbia should take care also about all citizens of K&M (irrespective to which ethnic group they belong to) with the scope that these regions will be incorporated back into Serbia after that period of time. Serbia itself, that is a multiethnic community, should become a just state desired by all until the return of the International Law.

(*) The first part was published in NSPM (17th Sept. 2017):
http://www.nspm.rs/kuda-ide-srbija/pravedna-drzava-kao-nacionalni-program.html
(**) All references are given at the end of the manuscript.
(***) Author is a university professor in Canada.
___________________

Dragan Pavlović,

Adjunct Professor of Anesthesiology

Dept. of Anesthesia, Pain Management and Perioperative Medicine

Dalhousie University, Halifax.

https://medicine.dal.ca/departments/department-sites/anesthesia/research/microcirculation/our-people.html

PD Dr. med. habil. (Greifswald), Dr.Med. (Belgrad), Dr. med. (Greifswald) Dipl. Sp. Med. (London)

Specialist in Anesthesiology and Intensive Care Medicine (Paris)

Former Research Director, Klinik und Poliklinik für Anästhesiologie und Intensivmedizin, Universitätsmedizin, Ernst-Moritz-Arndt Universität, Greifswald, Germany and

Former Professor of Pathophysiology, European University, Belgrade, Serbia.

 Editor in Chief, “Dialogue”, Paris.

http://www.science-dialogue.com/index-dialogue.htm

CV and list of publications:

http://www.science-dialogue.com/index-pavlovic.htm

http://www.pubfacts.com/author/Dragan+Pavlovic

https://dal.academia.edu/DraganPavlovic

https://www.researchgate.net/profile/Dragan_Pavlovic

 

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime