Čedomir Jovanović

Kontinuitet izdaje

3
1438

333776_ceda-jovanovic180413ras-foto-jelena-vucetic-16_fU utorak 29.septembra, Čedomir Jovanović, lider Liberalno-demokratske partije, izjavio je za prištinski dnevnik „Zeri“ da je „država Kosovo nepovratan proces koji nastavljaju da ignorišu samo neodgovorni političari“.

Još je rekao da bi bilo dobro da Kosovo bude što pre primljeno u Ujedinjene nacije i Evropsku uniju, što bi, po njemu, doprinelo da se stari sukobi sa Srbijom pretvore u odnose uzajamnog poštovanja „sa nadom u prijateljstvo“.

Ovaj istetovirani i često preplanuli nazovi političar je „priznao“ da je „Srbija počinila strahovite zločine na Kosovu“, te pozvao kosovske Srbe da sami brane svoje interese i da ne dozvole da „Beograd manipuliše njima“.

Prištinski „Zeri“, kome je Jovanović, ne po prvi put dao apsolutno antisrpski intervju, ne navodi u čije ime je Čeda priznao da je „Srbija počinila strahovite zločine na Kosovu“.

A što se tiče Srba sa Kosova i Metohije koji su ostali u južnoj srpskoj pokrajini da žive i trpe dvostruku okupaciju (prvu od strane SAD i njenih satrapa, kao i čitava Srbija, a drugu od šiptarske strane), da su mogli da se odbrane sami, bez Beograda, siguran sam da bi to vrlo rado činili, ali ih je, na žalost, ostalo premalo, pa hteli-ne hteli, moraju da se okreću ka Beogradu za pomoć, ko god da je na vlasti. E sad, to što tu pomoć redovno, ili skoro redovno, ne dobijaju je Čeda zaboravio, kao što je zaboravio da je i njegov LDP u određenim saučestvovanjima u vlasti manipulisao Srbima sa Kosova i Metohije.

I nisu to, Čedo šmekeru, kako ti kažeš, „kosovski Srbi“, već srpski Srbi. Svidelo se to tebi ili ne, građani Republike Srbije. Na moju žalost, a na tvoju radost, sve manje i manje, kako su vlasti sve redom i to sve više i više prodavale svoju državu.

Da Vas podsetimo:  Šta nedostaje opoziciji za pobedu nad SNS-om?

Nije ovo ništa novo, kad je Čedomir Jovanović u pitanju. Samo je nastavak procesa uporne i čak bezobrazne izdaje Srbije, koja bi trebalo da mu bude otadžbina, a ne roba za trgovinu.

Sve je počelo kasnih devedesetih kad se ambiciozni student priključio „borbi protiv režima“ Slobodana Miloševića. Kulminiralo je njegovim medijskim liderstvom u izbornoj trci 2000. koja nikad nije završena, ili nije završena pošteno, dobrim delom i zbog njega.

Čeda je za televizije tada saopštavao kontradiktorne rezultate o toku izbora, čime se direktno stavio na stranu pučista, radeći najosetljiviji deo tzv.„izborne revolucije“, koju su direktno organizovali i finansirali amerikanci preko CIA-e, a ona preko tzv. „nevladinog sektora“, i tadašnjeg „Otpora“, tj. današnjeg „Kanvasa“.

Sigurno je da u tom njegovom obraćanju naciji ima i elemenata za krivično gonjenje zbog saučestvovanja, na neki način, u paljenju i uništavanju Skupštine Savezne Republike Jugoslavije, gde su do dan-danas netragom isparili, tj. planski spaljeni, izborni listići koji su ukazivali da Koštunica ipak nije pobedio Miloševića, i da treba da se održi drugi krug izbora.

Znači, Čeda pučista.

Onda je, preuzimanjem vlasti od strane (ne)demokratske opozicije zvane DOS, Čeda krenuo u juriš na sopstvenu zemlju, juriš koji traje do današnjih dana.

Ako bi nabrajali sve izdajničke akcije Čedomira Jovanovića, ovaj tekst bi se pretvorio u sabrana dela. Zato ćemo navesti samo ovogodišnje političe „bisere“ neuspelog privrednika u pokušaju. I to letnje, avgustovske.

Očigledno da Jovanoviću preplane i mozak a ne samo koža, pa tad počne da nekontrolisano „puca“ po Srbiji.

Trećeg avgusta je u intervjuu za hrvatski „Večernji list“ izjavio da bi „priznao Kosovo da je premijer“. Još je dodao da „priznanje, dok još uvek ima neku težinu, treba iskoristiti kao instrument za ostvarenje što boljeg položaja tamošnje srpske zajednice.“

Da Vas podsetimo:  Koliko su realni izbori u decembru

Pošto je Čeda očigledno imao „keca“ iz geografije, podsećam ga da to nije „tamošnja srpska zajednica“, već, još uvek, građani Republike Srbije. Usput je „pljunuo“ Srbiju „šlajmarom“ zvanom Srebrenica tvrdnjom „da se u Srebrenici dogodio genocid i da to više niko nikada ne može negirati“.

Onda je samo nedelju dana kasnije i u Beogradu potvrdio da će da se zalaže „za priznanje one nezavisnosti Kosova koja je prihvatljiva za Srbe na Kosovu“, ne shvatajući da nijedan oblik nezavisnosti Kosova nije prihvatljiv za Srbe na Kosovu, jer njih u bilo kakvom nezavisnom Kosovu Tačija i Haradinaja jednostavno – nema planiranih za postojanje.

Tada je tražio i da naša zemlja povuče rezoluciju o južnoj pokrajini koju je predala UN, koja je bar ličila na pokušaj odbrane svoje silom otete teritorije.

A onda je 26. avgusta izjavio „da je Briselski sporazum sa Kosovom svakako korak u dobrom smeru, kao i da treba da bude temelj novih odnosa“.

Još je i objasnio, da ne bude zabune i nedoumica, šta to vrlo precizno znači: „što brži pristanak Srbije da Kosovo dobije svoje mesto u UN, zatim što skorije puno priznanje, što će biti jedan od glavnih uslova za ulazak u EU“.

Da je Srbija država kao što, na žalost nije, za ovakav kontinuitet izdajničkih izjava, Čedomir Jovanović bi trebao da ima petnaestogodišnju ne medijsku, već – zatvorsku pažnju.

Zlatko Bogatinovski

Fond strateške kulture

3 KOMENTARA

  1. Narod ovog prodavca magle i Srbije, raspikuću države i saradnika svih koji je rastaču debelo plaća, a tužilaštvo ćuti, nije dobilo naređenje da postupa po Ustavu i zakonima Srbije. Valjda su naredbodavci na pauzi, ili možda zaglavljeni u skupštinskom restoranu. Da li ovako nešto može da se protiv sopstvene države radi i u najprimitivnijoj državi na svetu? Narod će i dalje da veruje propagandi o „zlatnom dobu“ a ne svojim očima i koži na kojoj sve oseća. Šta ćemo reći deci i unucima, zbog čega smo sami ubijali sopstvenu državu i pljuvali po sopstvenoj istoriji, i dokle će ovakvi đilkoši da nam truju duše?

  2. Da, na kraju ste dobro zaključili. Da je Srbija država….Čedomir Jovanović bi davno držao monologe u samici. I to je jedan od razloga zašto nemam poverenja ni u jednu vladajuću koaliciju. Svi su mešetari zadojeni vlašću i koristi koju od toga mogu lično da izvuku. Protutnje, osiromaše nas i materijalno i duhovno. A mi poniženi i uvredjeni ćutimo i čekamo ……i meni više nije jasno šta čekamo? Svi znamo za poslovicu : Svako je kovač svoje sreće. Da li nam je toliko mozak ispran, da li smo toliko otupeli i zaglupeli da mirno podnosimo poniženja, propast i nesreću?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime