Ćirlilililica 2

1
1066

Vučić: Milomire, najavi mi emisiju i slobodan si dva sata dok ja…
Marić: Ali, ja treba da Vam postavljam pitanja i…
Vučić: Ima ko u ovoj državi i da postavlja pitanja i daje odgovore! Ti samo protrči kroz kadar s vremena na vreme kad treba da pomeneš sponzore, mada svako dobronameran zna ko je najveći sponzor Srbije ali me ti za svaki slučaj pomeni…ovaj, pomeni te sponzore koje sam verovatno ja doveo u Srbiju..?
dvaujedan.wordpress.comMarić: Dobro veće, gledate…
Vučić premijer: Tako je, gledate a ne vidite, a ne vidite jer ste zaslepljeni mržnjom prema meni zato što živite bahato dobro pa ujedate ruku koja vas hrani i miluje, a Milu je drago što smo bratski pobedili i u Srbiji i u Crnoj Gori…
Vučić predsednik: Izvinite što Vas prekidam ali najpre moram da Vam čestitam upravo na toj veličanstvenoj pobedi, nalik Đokovićevim partijama iz onih dana kada se kleo u pljeskavice i…
Vučić premijer: Lako je Đokoviću, za razliku od njega ja nemam vremena da pojedem ni šargarepu koju sam delio s Tomom tokom štrajka glađu, ali je opet nesebično nudim građanima Srbije, i to na dugačkom štapu da je lakše dohvate, ali ne, to je bahato sito pa bi i štap da oglođu…
A, što se te Đokovićeve partije, koju pominjete, tiče- nisam znao da je osniva ali se pitam šta će mu to i ko će uopšte glasati za njega, jer možda o n i jeste uspeo u tenisu ali nikada nemojte zaboraviti ko mu je to omogućio onih godina dok sam bio ministar za informisanje i prazne bazene u kojima su počinjali i Ana i on, no nije moje da sudim i presuđujem a nije ni na sudijama jer naše je sudstvo apsolutno nezavisno od stava sudije, ima ko u ovoj državi da da i stav i pravnu pouku kao najbolji student u istoriji Pravnog fakulteta, za koji sam takođe položio temeljac čim su Turci napustili Srbiju pod Obrenovićevim i mojim pritiskom i one moje istorijske, izgovorene u Takovu: „Eto mene, eto vas, eto stranih investitora!“
Vučić predsednik: No, neki i dalje sumnjaju u Vašu pobedu iako je bila čistija od nepresavijenih glasačkih listića…
Vučić premijer: Njihovo je pravo da sumnjaju! Sumnjam i ja da je Vulin plod onih eskperimenata s veštačkom inteligencijom, pa?! Nek oni sumnjaju, ja nastavljam da radim bez sna već petu godinu! Tu i tamo Stefanović odrema malo u moje ime, Dačić pojede nešto, Mali ko i svaki mali poruši po nešto i to je sve!
Marić: Vreme je za sponzore pa ako mogu samo u trku..?
Vučić premijer: Vreme je odavno, moj Milomire, zato ih i dovodim dnevno po 300 do 400 da ulažu, ili se kaže u lažu, u Srbiju, sve jedno. Evo juče sam doveo Džona Mekejna, američkog senatora zainteresovanog za ulaganje u domaću industriju semenki, suncokreta i leblebije…
Vučić predsednik: Mislimo li na istog Mekejna?! Onog što je ’99. najžešće zagovarao bombardovanje Srbije do temelja, ili..?
Vučić premijer: Naravno da ne mislimo, ima ko u ovoj državi da misli, bre! Ovaj se samo zove isto i pomalo liči, a sve i da je to taj Mekejn pa šta?! Tada je bio mlad, svojeglav, ljut na devojku što ga je ostavila pa je zahtevao da nas sravne sa zemljom, ali i to iz najbolje namere!
Vučić predsednik: Ne, da me ne razumete pogrešno- niko od nas nije ni sumnjao u njegove, Blerove, Klintonove i Šrederove najbolje namere, samo pitam…
Vučić premijer: Dakle, i ako mu je bila želja da nas sravni sa zemljom to je želeo kako bismo danas na temeljima te sravnjene zemlje mogli da gradimo i otvaramo nove fabrike, škole, bolnice, odbore stranke, bilborde, gradove na vodi i bez vode… Naknadnim uvidom u katastar sam uočio da je Srbija suštinski podignuta bez ikakve građevinske dozvole i regulative, tako da je mnogo toga i trebalo srušiti, pa onda bolje da to ide na trošak nekog drugog nego naših poreskih obveznika! Kad smo kod te teme evo reći ću- upravo se vodi obimna istraga protiv Nemanjića, Hrebeljanovića i još nekih porodica koje su u ta vremena činile okosnicu građevinske mafije, pa čak i prodavale jedne te iste stanove, lokale, manastire i crkve po nekoliko puta oštetivši kupce za milionske sume!
Vučić predsedni: Na to sam i mislio, jer zapravo tim dragim ljudima sa zapada dugujemo zahvalnost a ne prezir, ali kao što rekoste ovde se namnožilo bahato sitih pa ujedan ruku koja ga hrani i „tomahavk“ koji ga gađa, no to više govori o takvima nego o nama dvojici u jednom…
Vučić premijer: Da li vi to implicirate da nas je samo dvojica u jednom ne mareći za volju naroda koji mi je dao poverenje i na izborima za predsednika svih skupština stanara, golubarskih udruženja, pčelarskog, ribolovačkog, numizmatičkog i još sijaset saveza?!
Vučić predsednik: Ni slučajno, naprotiv, pa ja sam uzeo „Đuliće“ čim ste ih Vi vratili i poslao Ajkulu u ćošak da krvi kifle za sendviče, no vratimo se još trenutak na posetu Mekejna s kojim ste razgovarali i o položaju Srba na Kosovu i Metohiji.
Vučić premijer: Tačno, razgovarali smo i gledali neke fotografije na „fejsu“ koje jasno govore da je položaj Srba na KiM bolji nego pre ’99. godine! Znate kako vesele fotografije stavljaju za profile, a to govori samo u prilog činjenici da im je baš ekstra, tako da smo odlučili da tokom sledeće runde pregovora s Prištinom prioritet bude povećanje protoka interneta za Srbe, jer Kosova i Metohije se nikada odreći nećemo, osim ako pukne internet pa izgubimo svaki kontakt preko društvenih mreža. Inače ko želi da se uloguje na našu mrežu: „Ko da mi otme iz moje duše“, kojom činimo sve da Srbi opstanu na KiM, lozinka je: „Tači- pederu“, Tači malim a pederu velikim slovima!
Marić: Izvinite što ponovo smetam, ali vreme je…
Vučić predsednik: Tako je, vreme je da shvatimo kako nije sve u tri obroka dnevno, plati, penziji, dečijem dodatku, diplomi, jer ima toliko toga u malim stvarima koje život čine velikim, kao kad Jorgovanka Tabaković sedne na poljanče pored NBS i isplete venčić od prvih maslačaka ne pitajući kad će pola miliona plate, ili kad Zoran Babić ode na železničku stanicu i pita mašinovođu: „Kad po redu vožnje polećete i gde su, bre, krila na ovom avionu?! Nemoj da se smeješ, bre, znaš li ti ko sam ja- budući direktor svih vazduplohova u Srbiji, osim onih s imenom, njih mi ne daju da vozim!“
Vučić premijer: Upravo tako, sreću čine male stvari: mala plata, mala penzija, mala deca koja još ne mogu da glasaju protiv mene, male zgrade koje je lako sruštini, Siniša Mali, mali socijalni dodaci i toliko toga što smo prestali da primećujemo jureći za životom a ne shvatajući da ne možemo da ga stignemo… Mislim, narod ne može, ja sam uvek dva koraka ispred njega…
Vučić predsednik: Veliko vam hvala na gostovanju, bilo je zadovoljstvo voditi ovaj monolog! Milomire…
Marić: Tu sam, tu sam… Poštovani gledaoci, bila je ovo još jedna a biće ih još toliko… Hvala na pažnji i do skorog viđenja u nastavku kada ću postaviti neka baš, baš nezgodna pitanja…Milki, kafe- kuvarici…

Da Vas podsetimo:  Danas sam iz škole izašla potpuno poražena

medenica

Mihailo Medenica

www.dvaujedan.wordpress.com

1 KOMENTAR

  1. Миломир Марић води две ћирилице – једна је када процени да саговорник није нека опасна и важна фаца па агресивност покуша да протури као духовитост, а друга је – када је просто отужан „подилазач“ – није на одмет бити фин. Није Марић ни имао намеру да поставља питања Александру великом јер зна да овај сам и пита и одговара па онда између реченица прави „драмске“ паузе не би ли све било „снажно и важно“ по укусу полтрона. Зато није лоше питати кафе-куварицу, сем оне која кафу кува у Скупштини.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime