U čitavoj tragikomediji zvanoj „državni udar“ u Crnoj Gori Milo Đukanović nije sâm, na šta upućuje i izjava Dejmona Vilsona, potpredsjednika Atlantskog savjeta SAD, smatra Igor Damjanović, koordinator mirovnog pokreta „Ne u rat — ne u NATO“. Da li su u Vašingtonu njegovi saučesnici ili čak nalogodavci, to je, kaže, sasvim drugo pitanje.
Damjanović u razgovoru za Sputnjik ističe da će fabrikovanjem afere „državni udar“ režim Mila Đukanovića pokušati da maksimalno obesmisli svako protivljenje ulasku Crne Gore u NATO i da ga na taj način spinovanjem prikaže kao neki vid antidržavne ili antiustavne djelatnosti.
„Dakle, to će biti još jedna vrsta široke upotrebe ove zaista tragikomične priče o državnom udaru. Prva je bila da Đukanović sam sebi obezbijedi izlaznu kartu ukoliko izgubi izbore, da izbore proglasi nelegitimnim i uvede vanredno stanje“, kaže naš sagovornik. Kako napominje, druga bi bila da se ne govori o izbornim nepravilnostima koje su se dogodile 16. oktobra glasanjem više hiljada građana koji „po ustavu i zakonu na to nisu imali pravo“, već da se govori o državnom udaru i da Đukanoviću eventualno „fabrikovana afera o državnom udaru posluži kao osnova za hapšenje glavnih protivnika ulaska Crne Gore u NATO“.
„Iz njegovih izjava shvatili smo da to nisu samo političari iz Demokratskog fronta, već su to i mediji koji se protive bezumnoj namjeri crnogorskog režima da uđe u NATO, kao i nevladine organizacije“, tvrdi Damjanović.
Što se tiče poziva generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga članicama Alijanse da što prije ratifikuju protokol o pristupanju Crne Gore tom vojnom savezu, naš sagovornik smatra da je to prije njegova „potreba da bude prisutan u medijima“, nego okolnost da ga „neko od predstavnika evropskih država shvata ozbiljno“.
„Ono što kod nas u Crnoj Gori izaziva osjećaj tuge jeste da Đukanović jednako kao i početkom devedestih godina kada je pričao da Crna Gora treba da ostane ostrvo komunizma — kada se komunizam rušio u Sovjetskom Savezu, sada kada se taj evroatlantski poredak urušava — sasvim je moguće da će Đukanović zastupati stanovište da Crna Gora treba da ostane ostrvo atlantizma“, smatra on.
A kako napominje Damjanović, to potvrđuje i „„antiruska histerija prisutna u medijima“. Dok predsjednici evropskih država koji su čak u izbornoj kampanji otvoreno navijali za Hilari Klinton i koji su izrazili i nezadovoljstvo pobjedom Donalda Trampa na predsjedničkim izborima, sada mudro ćute, vagaju i čekaju da li će Trampova pobjeda zaista stvoriti ozbiljne promjene u američkoj spoljnoj politici, Đukanović, kako ističe naš sagovornik, ponovo u svom nekom ekstremizmu i u svom „starom maniru trči pred rudu“. Ranije je to bio komunistički ekstremizam, potom velikosrpski ekstremizam, dok danas Đukanović manirom ekstremnog evroatlantiste, kako kaže, brani jedan poredak koji se nalazi u procesu urušavanja.
„Ako pogledamo izbore u Bugarskoj, ako pogledamo izbore u Moldaviji — jedan talas koji je počeo u Južnoj Americi početkom ovoga vijeka sada se prenosi u Evropu. I prozapadni režimi padaju kao kruške širom Evrope osim, nažalost, izgleda u zemljama bivše Jugoslavije“, tvrdi Damjanović.
Naš sagovornik takođe smatra da bi eventualni pokušaj uguravanja Crne Gore u NATO kroz parlament imao ozbiljne posledice i da bi to značilo evidentno narušavanje narodne volje, koja je i na minulim izborima pokazala da je dominantno protiv ulaska države u NATO.
„Gaženje narodne volje može da bude prelazak u jednu ozbiljnu nestabilnost, jer jednostavno krši elementarna demokratska prava i slobode. Tada, protiv takve vlasti, apsolutno je sve legitimno. Ja ću podsjetiti na stav američke Povelje o nezavisnosti da suverenost vlasti proizilazi iz volje građana. Kada ta vlast nije saglasna volji većine građana, građani imaju legitimno pravu da tu vlast promijene“, zaključuje Damjanović za Sputnjik.
Nebojša Popović
Sputnjik
