CRNA LEGIJA i „Vojgra“

1
3663

dijag_templatekolindabujanec1Iz obimne mračne zalihe zala, koja su već bila na svetlu dana na vidljivo srpsku štetu, ponovo se poteže priča o „granici na Drini“ i peva pesma — „ Evo zore, evo dana, evo JURE i BOBANA“ kao zastrašivanje raje u R Srpskoj, ali se pritom zaboravlja da je raja svojoj zemlji glava, a ne visoki predstavnik niskih namera u Sarajevu, ili neki samozadovoljni činovnik u Briselu!

Priča o Crnoj legiji, ima svoju predistoriju koju valja rasvetliti kako bi se jasno znala nova varijacija na staru temu, sada, kada se u talambase ponovo udara.

Nekada davno u otomanskoj vojsci, ratni pohod najavljivao se udaranjem u velike bibnjeve – talambase, te je tako i nastao izraz ratni bubnjevi, na brdovitom Balkanu!

Pre skoro vek i po, kada se srpsko stanovništvo u Hercegovini diže na ustanak prozvan „Nevesinjska puška“, dođoše im u pomoć dobrovoljci „garibaldinci“ iz Italije, noseći sobom i crveni barjak slobode.

Tako taj barjak postade simbol bune protiv tiranije, uz obaveznu srpsku narodnu zastavu.

Kada Dvojna monarhija 1908. godine proglasi aneksiju BiH, odgovori širom zemlje slobodarska omladina sve tri vere, pominjući pritom crveni barjak.

Carsko-kraljevska vlast u BiH, osloni se odmah na RKC i „frankovce“ kao verne pomagače u tiraniji, te gotov plan za stvaranje„narodne garde“ u redovima stranke dobi novi „kvalitet“.

Tri perjanice pera – frankovluka, Ivo Pilar, Iso Kršwavi, Nikola Mandić, dadoše predlog da treba stvoriti Crnu legiju, da te što u bunama nose crveni barjak (misleći pritom na Srbe!) pobiju i rodbinu im u crno zaviju!

Tridesetih godina prošlog veka, u logorima za obuku terorista u Italiji, listajući frankovačke papire setiše se ustaše ponovo priče o Crnoj legiji, naročito o obrazloženju njene namene.

Jure Francetić, ustaški bojovnik imenovan za čelnika u Sarajevu, izvešten da kod jevrejskih trgovaca ima velika količina crnog štofa, doseti se da šiju uniforme za tek oformljenu dobrovoljačku jedinicu u koju pohrliše Hrvati širom proglašene NDH, dičeći se ustaškim trolistom na njenom reveru, dok kupe i teraju goloruke sarajevske Srbe i Jevreje u nekadašnju kasarnu „Vojvoda Stepa“ jer su remetilački faktor, u hrvatskoj domovini!

Da Vas podsetimo:  Hrvati — narod koji se sakrivao od istorije

Kad izbi spontani srpski ustanak protiv hrvatskog genocida, Crna legija postade sinonim za interventnu formaciju koja ide tamo gde su ustanici razlupali hrvatske domobrane i oružnike, prevashodno da zatre civilno stanovništvo u operacijama „spaljene zemlje“, šireći sobom stravu i užas, po bestijalnosti činjenja zločina!

U proleće 1942.godine, kada jedinice JVuO pod komandom majora Jezdimira Dangića u Istočnoj Bosni razbiju hrvatsku vojsku, preteći da se spoje sa ustanicima oko samog Sarajeva, pritekoše domobranima u pomoć bravarovi proleteri, udarivši sa leđa.

Ne učestvujući u borbi dok je trajao sukob, formacije Crne legije iskoristiše trenutak i tamaneći goloruke srpske civile, žene, decu i starce, stigoše do Drine, nabujale i neprelazne za te očajnike, koji su bežali pred hrvatskim zločincima.

U svim hrvatskim novinama osvanu slika Jure Francetić-a na mostu preko Drine, poseban prilog dobi u sedmičnom listu ustaške vojnice „SPREMNOST“, potiskujući za trenutak obavezne priloge o „dičnim hrvatskim bojovnicima na Istočnoj bojišnici“ koji rame uz rame sa Nemcima, donose uljudbu tim pravoslavnim divljacima tamo, u dalekim ruskim stepama.

Hrvatska se promidžba (propaganda) razmaha pričom o dostignutoj granici na Drini, odmah izmisliše da je to nova „hrvatska Vojna granica“, te za pripadnike bataljona muslimanske seoske milicije iz Srebreničkog i Zvorničkog sreza skovaše posebnu oznaku na kojoj je pisalo „Vojgra “, kao za čuvare „hrvatske poviestne međe“!

Zapravo je vlast NDH samo sprovela odluku Prvog hrvatskog katoličkog koncila iz 1900. godine, koji je Drinu tada odredio za među „hrvatskog etničkog prostora“.

Posle sloma hrvatske ofanzive u Istočnoj Bosni, ispevao je srpski narod stihove:– „Kliče vila s Trebevića nije Bosna Pavelića, već je Bosna sivog tića Dobrosava Jevđevića“ – tako dajući odgovor svima, koji su priželjkivali da srpske raje zauvek nestane!

Da Vas podsetimo:  Kako je komunistička vlast koristila manastire na KiM

U avgustu 1942.godine, da razbiju srpsku ustaničku vojsku na Tromeđi, nađoše se ponovo zajedno pripadnici Crne legije i proleteri, ali se nešto sukobiše, i dok je bravar BROZ stigao da smiri strasti, izbi oružani sukob u kom su crnolegijaši i lokalna ustaška seoska milicija pokušali na prevaru, jurišem da razlupaju partizane koji su ih pustili na cev pa pomlatili, uz povike „biće mesa“!
Tada je među tamošnjim hrvatskim stanovništvom i nastala tužbalica – „Na Kupresu krv se lije, od ustaša i legije“.

U kasnu jesen 1942.godine, „vitez“ Jure Francetić žureći iz Zagreba u opkoljeni Gospić krenuo je avionom-dvokrilcem zvanim „Roda“, ali su ga kod sela Močila na Kordunu, plotunskom paljbom oborili pripadnici srpske seoske straže!

Videći crnu uniformu i oznake na rukavu ustaškog glavešine, njihov komandir latio se sekire za pojasom, dok je Jure vadio samokres.

Pristigli komesar, teško povređenog Francetića, odmah je prevezao u partizansku bolnicu!

Bakarić i ostatak komunističkog štaba zahtevao je maksimalnu negu, ali mu spasa nije bilo.

Potom su pripadnici seoske straže izginuli, jedan po jedan u borbama (?!), ostatak Crne legije prebačen je u Jasenovac na „rad u Sabiralištu“, dok je deo upućen u Međimurje da čuvaju granicu na reci Muri (severozapadna granica Hrvatske prema Mađarskoj).

Protiv srpskih ustanika nisu više ratovali, ali su u emigraciji nakon poraza planski stvarane legende o „osvajačima istočne granice domovine“, nepobedivoj hrvatskoj eliti.

Zločini hrvatske Crne legije dobro su zapamćeni u srpskom narodu Istočne Bosne, te je za očekivati da će se potomci žrtava svakako pobrinuti za dostojan doček, ukoliko novi osvajači amblema „Vojgra“ požele da se slikaju na mostu preko Drine, makar bili i natoovska pešadija podržana „Kajovama“ koje su ipak vrlo osetljive na baćuškino „šilo“ (naziv lakog lansera PVO) te su zato i penzionisane,a dodeljene Hrvatima po onoj – „za koga je i dobro je“.

Da Vas podsetimo:  Nemačku i sigurne poslove zamenili za život u Krnjeuvama

Uporno laganje drugosrbijanskih soroš-podrepaša, da su Srbi izgubili rat devedesetih, te moraju sada platiti cenu poraza, upravo demantuje Republika Srpska kao država preko Drine, koja spaja a ne razdvaja jedan narod!

Vladimir Frolov

FSK

_____________

No pasaran – izraz koji znači neće proći, upotrebili su branioci -građani Madrida, pred fašističkom vojskom u građanskom ratu, gde su nemački i talijanski fašisti pomagali u rušenju Republike, posle pobede narodne koalicije na legalnim izborima.

„ Evo zore, evo dana, evo JURE i BOBANA“ — početni stih hrvatske fašističke pesme koja slavi ratne zločince, JURU FRANCETIĆA i RAFAELA BOBANA.

Garibaldinci – pripadnici dobrovoljačke formacije Đuzepe Garibaldija, komandanta ustaničke narodne milicije, u ratu za oslobođenje Italije od austrijske okupacije.

ULJUDBA – izmišljeni izraz u hrvatskom jeziku za civilizaciju.

Samokres – starinski narodni izraz za pištolj, koji je u NDH uveden u ponovnu upotrebu a danas ga službeno koristi HV, kao deo snaga NATO.

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime