Da ih nema, trebalo bi ih izmisliti. A možda i jesu izmišljeni?

0
493
Radovan Marjanović / Foto: printscreen (kolubarske.rs)

Gromovi ne udaraju u šipražje nego u istaknute grmove. Veća glava, veća glavobolja!, stara je mudrost. Pa i da ko se u kolo hvata, u noge se uzda… To važi i za one na čelu države. S tim što ne samo što oličavaju postojeću državu pa i ono čime je neko u njoj duboko nezadovoljan, nego i mame specifične osobe da dignu ruku na njih. Samo da bi bili primećeni, i zapamćeni. Što je izvesni Helen, zapalivši jedno od sedam svetskih čuda, lepo rekao. (Ime mu je pod pretnjom smrtne kazne, upravo zato bilo zabranjeno pominjati).

Galama oko stvarnih ili navodnih pretnji Predsedniku i njegovoj porodici otuda nema smisla, one su normalna pojava. Pogotovu što su za razliku od pronalaženja nečijeg oružja blizu njegove kuće u Jajincima, javne. U slučaju poznatog Noga i anonimusa na fejsu, „potpisane“! Ozbiljni atentatori (na knjaza Mihaila, oba kralja Aleksandra, Đinđića…), ćute i „rade“. Galamom podsećati odgovarajuće državne službe da rade svoj posao, takođe nema smisla. Druge koze, i ne čuvaju! A ako to loše rade to treba reći, i tražiti odgovarajuće promene… Tako da ostaje drugi razlog za galamu, odnosno „duboku brigu za Predsednika“.

Uredno „dodvoravanje“, prvo je što pada na pamet. Ali su im pretnje naprosto bogom dane, kec na desetku! Briga za nečiji život pa i život njegove porodice (uzgred, on nije ugrožavan ni u jednom od pomenutih atentata), ne deluje kao pomenuto. (Neki bi upotrebili težu reč ili skraćenicu „udu“: u dupe uvlačenje). Njihova stvar, da nije mnogo ozbiljnije i naše stvari. Odvija se u Skupštini, i umesto onog što bi u njoj trebalo da se odvija. Stvarne rasprave o rebalansu budžeta, netransparentnim izdacima ne samo za spomenik Nemanji, a tek o adekvatnom i neadekvatnom suočavanju sa koronom! Pored toga i pre toga, o kompetencijama Skupštine, Vlade i Predsednika…, uz zalaganje za nekakav stranački program. (Što i naš Đorđe Milićević sve urednije zamenjuje hvalospevima predsedniku druge, a ne svoje stranke).

Da Vas podsetimo:  Miketić u otvorenom pismu Dejanu Stankoviću: Deki delijo, koliko ti je dosta?! Ne ruši se Beograd koji te je voleo

Uzgred, šta znači da će Predsednik i porodica mu, „tragično završiti“? Možda je aluzija da takav kakav je a relativno mlad, ne može doživeti veću tragiku nego da siđe sa političke pozornice? I mora da čita i sluša kako je njegova vladavina, samo ružna epizoda u istoriji Srbije…

Radovan Marjanović
Izvor: Kolubarske

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime