Da li Bošnjacima samo Dodik sreću kvari

0
869

vehabijeOtkako je američka „duboka država“ najavila povratak SAD na Balkan, otkočen je i okončan proces prijema Crne Gore u NTO, koji je Tramp bio odložio. Makedonija je kapitulirala pred Zaevim i Ahmetijem. Tači i Haradinaj su dobili precizne instrukcije Vašingtona kako da legalizuju „kosovsku“ armiju. A Vučić svaki čas dobija upozorenja da Srbija – i bez ulaska u NATO i bez sankcija prema Rusiji – mora da poštuje dominciju supersile u regionu. Iako je Hojt Brajan Ji u svojoj blic inspekciji balkanskih prijestonica (Tirana, Podgorica, Skoplje, Priština, Beograd) zaobišao Sarajevo, bilo je ipak dovoljno da ovaj Amerikanac u jednoj izjavi imenuje Dodika kao remetilačkog secesionistu, pa da Izetbegović ustane iz mrtvih i isprsi se. Podsjetio je Bakir na junaka iz anegdote o slonu i mišu, koji zajedno prelaze preko drvenog mosta. Most se trese, a miš veli slonu: „Ala drmamo!“

Prije toga, a pošto je promašio sa obnovom tužbe „BiH“ protiv Srbije za agresiju i pristao na hrvatsku izbornu jedinicu, izazvao je toliki gnjev sunarodnika da je rejting SDA spustio na nivo sa koga je u prošlosti gubio izbore, a novi se spremaju već dogodine. To je po nekim procjenama moglo da ga košta funkcije predsjednika stranke već na nekoj od narednih sjednica Glavnog odbora. Ali, „zamjenik pomoćnika“ u Stejt departmentu, azijatskog prezimena, porijekla i lika, dao mu je kiseonik u zadnji čas.

Na obilježavanju 27. godišnjice osnivanja SDA Bakir je najprije podsjetio članstvo i rukovodstvo da je vodeću muslimansku stranku stvorio njegov otac Alija.

A poruka je da mu je stranka babovina, koju, po porodičnom pravu o nasljeđivanju, niko nema pravo da uzme. Ali, čak više nego partijskoj zadužbini Izetbegovića, Bakir se posvetio Dodiku, koga u Sarajevu mrze više nego Karadžića i Mladića – zajedno.

-„Dodik već deceniju zaustavlja i slabi BiH, a SDA zaustavlja i slabi Dodika“ – sokolio je Bakir svoje partijske drugove, a da nije ni svjestan da je time potvrdio da Bosna već deset godina slabi, dok se on i stranka opsesivno bave samo Dodikom.

– „Dodik tvrdi da može podijeliti BiH ili barem vratiti stanje na ono što on zove izvornim Dejtonom, dakle poništiti reforme koje smo postigli u vremenu 1996 – 2006.“ – Istina je, međutim da Dodik nikada nije rekao da može da podijeli Bosnu nego da se ona spontano raspada po šavovima RS i H-B. Ono pak što „Dodik zove izvornim Dejtonom“ jeste sporazum koji je potpisao i Bakirov otac Alija u Parizu decembra 1995. A što se tiče postdejtonskih i antidejtonskih reformi, nametnuli su ih inostrani protektori, a danas i oni kažu da je stanje u BiH gore nego što je bilo 1995, prije tih reformi.

Da Vas podsetimo:  Šta nam poručuje spot ambasadora SAD?

-„Dodik je odstranjen sa državnog nivoa i iz diplomatskih predstavništava i stavljen je na crnu listu Stejt departmana jer je drsko vrijeđao predstavnike međunarodne zajednice, protiv njega je pokrenut postupak u Sudu BiH.“ – Jeste, u zajedničke organe su izabrani predstavnici RS iz SZP-a, ali uz podršku SDA, pa je opozicija zbog svoje politike doživjela debakl na lokalnim izborima. Dodik zaista „drsko vrijeđa strance“, ali samo kada im uzvraća što isto čine Srpskoj i njenom predsjedniku. Najzad, Sud BiH se ne pominje u Dejtonskom sporazumu i zato Dodik traži da se Srpskoj vrati oteta pravosudna nadležnost. Istina je i da on ne može da putuje u SAD, ali ni američki zvaničnici, poput amabasadorke Morin Kormak, nisu pozdravljeni u RS.

-„Kulminacija takve Dodikove politike su neustavni referendumi, odlikovanje presuđenih ratnih zločinaca i planiranje referenduma o otcjepljenju RS iz BiH“. Referendum u demokratiji ne može da bude neustavan, i zato se Dan RS i dalje slavi 9. januara. Ratnim liderima RS koji su još Hagu nisu izrečene prevosnažne presude pa za njih važi prezumpcija nevinosti, a oni koji su već odležali kaznu sada su punopravni građani, pa tako predsjednik RS može da ih odlikuje. Dodik nikada i nigdje nije iznio nikakav plan o otcjepljenju, nego o osamostaljenju, a da`to nije isto, Bakir bi mogao da se sjeti kako je to njegov tata radio u odnosu na SFRJ.

Ali, sve i da je tako kako je iskonstruisao na rođendanskom slavlju stranke, da li lider SDA, njeno brojno članstvo i masovne pristalice zaista misle da bi odlaskom Dodika Srbi u RS okrenuli ćurak i zasukali rukave da grade Bosnu po bošnjačkoj mjeri? Zaboravljaju da je i Dodik počeo kao bivši reformista, vođa lojalne opozicije u ratnom parlamentu RS, pragmatični preduzetnik i mirnodopski premijer koga je podržavala „međunarodna zajednica“, a Bošnjaci ga priželjkivali na čelu čitave BiH. Ali, nije mu dugo trebalo da prepozna licemjerje napadnih inostranih i komšijskih simpatija, odnosno da je cijena podrške uništenje Srpske, odnosno stvaranje unitarne Bosne. Od tada je i za jedne i za druge postao više od deceniju nerješiv uzrok svih problema i predmet nečuvene stigmatizacije. Nisu im pomogle ni metode obojene revolucije, organizacija uličnih protesta, provokacije socijalnih nemira, podrška opozicionim medijima, ustavne reforme.

Da Vas podsetimo:  Srbi sa severa Kosova najviše veruju KFOR-u

U čemu je tajna njegovih nekoliko premijerskih i predsjedničkih mandata zaredom? U tome što uživa većinsko povjerenje birača. Uz sve stare i nove teorije o manama izborne demokratije nije još pronađen bolji način provjere narodne volje, a poraženima ne ostaje drugo nego da zaključe da bi trebalo promijeniti narod ili svijest naroda. A kako to nije lako ni na dužu stazu, Bakiru i bošnjačkoj eliti bi bilo korisnije da razmisle nije li problem u njima samima, njihovom viđenju BiH i RS u njoj, kao i, posebno, u njihovom razumijevanju „međunarodnog“ konteksta.

Sam stari Izetbegović se u svojim Sjećanjima vajkao kako se slabo snalazio u međunarodnim pregovorima, a to se u njegovo vrijeme ’90-ih najprije odnosilo na SAD. Nije rekao konkretnije u čemu i zbog čega, ali je to objasnio Adil Zulfikarpašić: „Na Zapadu je pričao da hoće građansku BiH, a na Bliskom istoku kako hoće islamsku državu“. Kao da oni nisu znali da mu je zadnjica uvijek bila na Balkanu, a srce u Saudijskoj Arabiji. Po svjetskim metropolama nastupao je kao baščaršijski šibicar koji hoće da prevari prevejane svjetske policajce. I, naravno, sam ispao prevaren.

Amerikanci su ga navukli u rat sa dva jača protivnika u kome su muslimani najviše nastradali i, umjesto cjelovite i jedinstvene BiH pod njihovom hegemonijom, u Dejtonu je potpisao podijeljenu zemlju u kojoj Bošnjaci kontrolišu pet kantona na manje od 25 odsto teritorije. U međuvremenu su im Amerikanci krišom poslali ispomoć mudžahedina koji su postali kvasac transformacije „najsekularnijih muslimana u svijetu“ u tvrde i isključive islamiste. Ipak, oni i dalje vjeruju da su evro-američki protestanti, katolici i jevreji skloniji bosanskim muslimanima nego bosanskim hrišćanima. Da na svojoj četvrtini BiH imaju naftu, ne velim, ali bez toga oni mogu da budu samo ljudski resurs za širenje vehabizma o trošku Saudije i regrutaciju za islamski terorizam u službi SAD.

Stari Alija je, međutim, bio realniji u drugim procjenama – da „nema Bosne ako je neće ni Srbi ni Hrvati“ i da „Muslimani treba da uzmu onoliko Bosne koliko mogu prosperitetno da kontrolišu“. Na tragu tih spoznaja, koje su ne samo Aliji nego i svakom trezvenom ko živi u Bosni odavno jasne, nedavno se oglasio Danijel Server. „SAD i EU bi mogle zaključiti da izgradnja država na Balkanu u okviru postojećih granica nije moguća i umesto toga preduzeti napore da se ispregovara etno-teritorijalna podjela Bosne, Kosova i Makedonije, uz pravo novonastalih država da se priključe susjednim zemljama. Ovo bi zahtijevalo težak diplomatski angažman SAD, a verovatno i raspoređivanje hiljada američkih i evropskih trupa kako bi se smanjila verovatnoća izbijanja nasilja. Iz tog razloga bi tamo vjerovatno morale da ostanu još nekoliko godina, ako ne i decenija.“

Da Vas podsetimo:  Sa Zapada i dalje nameću: Ko nije naš rob taj ne može biti slobodan

Server je jedan od najuticajnijih eksperata za BiH još iz vremena Klintonove administracije i osvjedočeni promotor bošnjačke politike. Po prvi put je u jednom tekstu pomenuo opciju koja ne bi bila centralizovana i unitarna Bosna. I to je učinio u opširnom svjedočenju na saslušanju o Balkanu (“Prijetnje miru i stabilnosti“) pred Odborom za međunarodne odnose Potkomiteta za Evropu i Aziju američkog Kongresa, održanom 17. maja 2017. A ako neko pomisli da su njegove posljednje rečenice ozbiljna rezerva prema izloženoj opciji, vara se. SAD još od pada Berlinskog zida najavljuju da će se povući sa Balkana, a sve čine da pokažu da Evropljani ne mogu bez njih. Uostalom, nisu li oni u Bosni prisutni već 25 godina, a tu je i komanda u Bondstilu. Na novim etničkim granicama na Balkanu ionako ne bi dežurali američki vojnici, nego, recimo, Bugari, Turci, Slovaci, Crnogorci i dr. pod uniformama NATO ili UN.

Bakir Izetbegović mora da je zanijemio pred jednom od opcija koju je izložio Danijel Server. A prećutao je (previdio ili potisnuo) da je zamjenik pomoćnika Hojt Ji u na početku pomenutoj izjavi rekao i to da je „BiH pred raspadom, odnosno da je postala neuspjela ili propala država.“ Bez potrebe, jer ako bi se Srpska i Herceg-Bosna priključile maticama, jedino bi Bošnjaci ostali u BiH, sa više nego dovoljnom većinom za bošnjačku odnosno islamsku državu. A što je najvažnije, u njoj ne bi bilo Dodika da im sreću kvari.

Nenad Kecmanović

www.fsksrb.ru

slika http://www.magacinportal.org/2016/02/22/jovan-mitrovic-islamski-kalifat-i-balkanske-drzave/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime