Da se priča i pripoveda dok je zadnjeg Srbina

0
216

Ovo je priča o Hercegovki baba Smilji Bajčetić koja je posle 1999. ostala jedina Srpkinja u selu blizu Uroševca.Od tada do danas pretrpela je razna pljačkanja, mučenja i vređanja od strane Albanaca. Međutim, ništa je nije sprečilo da ostane u svojoj očevini.
Prenosimo vam deo priče o baba Smilji sa portala Slobodna Hercegovina.

Poslije Drugog svjetskog rata komunisti su zakonom zabranili povratak izbjeglog srpskog narodu na Kosovo i Metohiju. Partijaši crvene kuge, najzloglasnijeg usuda koga su Srbi ikada zadobili, naseliće na pitoma srpska imanja Šiptare iz albanskih vrleti.

Bajčetići iz Mirilovića pretrajali su u Donjoj Plešini, izdržali su i čekić i nakovanj komunističkog zatiranja. Smiljina braća i sestre su se poženili i poudale, skućili se i raselili po Srbiji. Ona se nije udavala, ostala je na očevini.

Tu ju je zatekao i 9. jun 1999. kada je potpisan Kumanovski sporazum SRJ-NATO o povlačenju srpske vojne tehnike i ljudstva sa Kosova i Metohije. Ostala je sama u selu, niko je i nije obavjestio da je Srbija potpisala ugovor o okupaciji KiM.

A i da su je obavjestili ne bi nikuda pošla. Kako kaže, nema ona kuda sa zemlje gdje je cio svoj vijek trajala i sagledala.
Baka Smilja Bajčetić (86 godina) do danas je jedina Srpkinja u selu Donja Plešina, u opštini Uroševac, koja je ostala na svojoj očevini. Ne želi napustiti srpsko Kosovo!

Ima ona kod koga poći u Beograd, ali ne želi, ne može, nema mira u tome.
Preživjela je svakojake muke od Šiptara, psovali su je, prijetili joj, krali imovinu, 2008.g. jedan komšija Šiptar ju je pretukao i oteo joj oko 1000 evra koje je dobila od porodice za obnovu kuće. Telefon su joj zloupotrijebili pa je zbog visokog računa morala otkazati telefonski ugovor.
Sve je to pretrpila ova starica od 1999. g. do danas.
Živi od 45 evra socijalne pomoći, hranom su joj pomagali vojnici stranih misija na KiM, obilazi je i jedna doktorka Slavica Čanković. Živi za taj dan kada joj Slavica dolazi.

2010. godine obnovljena Srpska drama Narodnog pozorišta u Prištini sa predstavom „Ne očajavajte nikad“, inače Nušićevim komadom, obišla je sva srpska sela i gradove KiM. U Uroševcu, u selu Donja Plešina, cijeli ansambl igrao je predstavu samo za baku Smilju ispred njene kamene kuće. Glumci su tada izjavili da su doživjeli sami smisao svoga poziva igrajući za osmijeh ove srpske starice. Baka Smilja im je podijelila lješnike iz svoje bašte, radosna što je njeno dvorište opet ispunjeno.

Kaže, od skora je ni šiptarska djeca ne psuju. Nema ko riječ da joj pokloni. Kupuje namirnice u šiptarskoj prodavnici na srpskom jeziku. Njihov jezik nikad nije ni učila. Usluže je. Zemlju je dala dvojici Šiptara da je rade, da bar u trnje ne zarasta. Niko je sad ne dira. Ostalo Kosovo pusto, samo ona Srpkinja u njemu.

Ovih dana baka Smilja Bajčetić nalazi se u bolnici u Gračanici zbog manje hirurške intervencije na nozi. Poslije otpusta iz bolnice vraća se kući i zemlji u Uroševac.
Raspitujući se za njeno zdravlje, pozvao sam njenog sestrića i rekao mu da će Slobodna Hercegovina objaviti tekst o ovoj čudesnoj Srpkinji, Kosovki, Hercegovki.
Kaže mi dobri čovjek glasom praznine: – Kome će ti tekst, koga to više i zanima!

– Neka ga! – velim mu. – Prodali su Srbi sve što je sveto, prodaće i žrtvu Smilje Bajčetića. Ali nek` ostane pomen u vremenu da je jedna Srpkinja rodom iz Hercegovine ostala velika u muci i pretrajala na strašnom Kosovu!

Nek` se priča i pripovijeda dok je ljudi i zadnjeg Srbina.

Goran Lučić
Izvor: Slobodna Hercegovina

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime