Dan sedmi

2
1347
Foto: fineartamerica/Chris Berry

Prošlo je sedam dana od kad je mitropolit Amfilohije sasuo niz optužbi na račun „Demijurga Srpskog“, Aleksandra Vučića i dva dana manje od kad je patrijarh Irinej, sasvim suprotno od onoga što je rekao mitropolit, čokoladom premazao demijurga, poredeći ga sa lavom, koji se bori za srpstvo i zahvaljujući Šefu (i njegovom, i mitropolitovom) što je istog poslao među Sorabe.

Ono što me je zbunilo je to što se malo ko od uglednih „patrijota“ stavio na mitropolitovu stranu. Mislim, i nije toliko čudno, kad se razmišlja iz ugla da su i patriJoti projekat, koji se sa merom pali i merom gasi, a svakako sa merom lupeta, osim kada se drugačije naredi. PatriJoti su dobili mig da ne seire nad mitropolitivom izjavom – to je jedini zaključak koji se da izvesti u datim okolnostima.

Posle oprečne izjave patrijarhove (što bi rekao prestolonaslednik: patrijantove), patrioti su dobili nalog da peglaju obe priče i da ih relativizuju: obe su, sanćim, patriotske i duboko šifrovane, tako da je samo posvećenima (a to su šampioni patriJotizma) dostupno da ih razumeju; običan plebs (u koji i sam spadam), misli da su izjave oprečne, ali ne! – one su, u stvari, usklađene, to je, manje-više, jedna ista izjava, samo drugačije izrečena. Pošto su i patriJoti, i oba arhijereja, članovi MENSA-e, nama, koji nemamo odgovarajući nivo inteligencije, promiču tanane i uvijene poruke arhipastira i njihovih patriotskih sledbenika. Jer, kad jedan arhijerej kaže da je neko izdajnik, to ne treba shvatiti u bukvalnom značenju, već kao upozorenje da bi to, pod određenim, jednako mutnim objašnjenjima, taj to mogao biti, ali još, dakle, nije. Tu se radi o složenoj, beskrajno složenoj, upotrebi odgovorajućih glagolskih oblika, jer samo posvećeni umeju da „on je izdajnik“, razumeju kao: „on bi mogao da bude izdajnik, ako…“. Pošto, lično, nisam dostigao tu mudrost, ja sam stvari shvatio bukvalno i – priznajem – izjava mitropolita, iako bi se i njemu svašta u raboš dalo zapisati, mi je izgledala kao veoma bliska opisu stvarnog odnosa Demijurga i njegovih podguznih muha prema Kosovu. Bio sam šokiran kad sam primetio uzdržanost među akterima patriJotske scene, koji i sami o Vučiću pričaju što i mitropolit, samo na dnevnom nivou.

Da Vas podsetimo:  Naslovna strana / Kolumne i intervjui Velika petorka za Kosovo i Metohiju je BRIKS!

Kad je, posle dva dana, progovorio patrijarh, onda je počela obrnuta patriotska „pegla“: ni on nije koristio glagolske oblike koje je koristio, već ih je transcendentirao. Da se „Vučić bori kao lav“, u stvari znači, da bi trebalo da to radi, a da ga je „sam Gospod poslao“ Serboncima, zapravo znači da ćemo biti zahvalni Gospodu, ali pod uslovom da Vučić ne preda Kosovo Šiptarima.

Pošto ovo, kao što rekoh, nadilazi inteligenciju ljudi mog intelektualnog formata, ostaje mi da verujem nacional-genijalcima.

„I da prdnem, i da se stisnem“ je tipičan patriJotski stav: reći nešto, a da to ne znači ništa, postalo je nacionalističko umeće prvog reda. Nastalo je tako što, ako ne dobiju stav gospodara, lupaju kao otvoren prozor.[1] Generalno, patriJoti slabo upijaju signale iz okoline i vrlo su slabo svesni onoga što se dešava oko njih.

Čitavo političko delovanje patriJota se svelo na sisanje budžeta i tužakanja vlasti narodu, putem beskrajno plitkih saopštenja, koja odavno niko ne čita. Oslanjanje na to da će im američki ambasador opet doneti neki cenzus nije mnogo pametno; miris raspadanja se oseća na desnici i niko je više neće spasavati. Novi heroj stranaca će biti Dragan Đilas, ma kako se beogradski izbori završili. Đilasu će biti potrebno 15 do 20%, koliko bi svakako trebalo da dobije, da se na njemu sazida nova evro-atlantska saga, što će poterati, pre vremena, u političku penziju sadašnje aktere evrofanatizma.

Moja prognoza da Dveri, uprkos prošlogodišnjim izjavama Boška Obradovića, neće bojkotovati izbore, potvrđena je izjavom Marije Janušević-Nedić, poslanikom Dveri u Skupštini Srbije. Znam ljude i znam da ne mogu samostalno da odluče o izborima. Bio sam siguran da će izaći pod bilo kojim uslovima, jer će njihovi gospodari to hteti.

Možda bi bolje bilo da, kao velika većina analitičara, ćutim i čekam rasplet izbora, pa da onda objasnim šta se desilo i zašto. Ipak, rizikovaću i reći ću sledeće: mislim da će Vučić razvaliti opoziciju na gradskim izborima i da će, sa SPS-om i eventualno SRS-om, ako ih pogura preko cenzusa, imati komotnu većinu. Svi pozivi intelektualaca, stranačkih prvaka i novinara da se poveća izlaznost su u službi Đilasa i nikoga više. Ipak, ne postoji toliko velika izlaznost, da Vučić ove izbore može da izgubi, bez masivnog mešanja stranog faktora, što ne mislim da će se desiti.

Da Vas podsetimo:  Srbiji je potreban treći put

Opet će se, dan posle izbora, do Neba čuti plač opozicije zbog neregiularnih izbornih uslova i opet će nacionalna i građanska desnica jedna drugoj lizati rane junačke. Vučić mora da pobedi ubedljivo, ako neće da se priča o krađi, koja je obavezna, prelije na ulice, bilo stvarne krađe ili ne.

Pet godina slušam i čitam kako Vučić pada s vlasti za mesec dana, jer ga jednako ne podnose ni na Istoku, ni na Zapadu; sedamnaest godina slušam kako Rusi dolaze da nas izvuku iz košmara; kvarat veka slušam kako će Bog pomoći Srbljima i kako će ognjem strašnije spaliti sve naše neprijatelje. Život je previše kratak da bi se trošio na nečije zablude i očekivanja.

Desni patriotski pokreti i udruženja se množe kao bakterije. Kao teorema je jasno da klero-nacionalistička priča, koja je patetičnija i od Vučićeve, apsolutno ne prolazi u srpskom narodu[2] i čovek mora da se zapita da li je ovo odlaženje u četnike ne 1944-te, već 1946-te, posledica velikog neznanja, ili se radi po agendi neke tajne službe. Ako u vašoj ulici postoji pet trafika, nije pametno da otvorite šestu i za to saznanje ne treba kvocijent inteligencije veći od 100. Mislim da službe uočavaju propast srpske desnice, u rasponu od Dveri do Zavetnika, 1389. ili Obraza i planiraju da ih replikuju drugim, takođe sitnim igračima, koliko da se mesto ne popuni nekim spontanim ekipama.

Na kraju još jedna briljura: Narodni pokret Srba sa Kosova i Metohije „Otadžbina“ (kako drugačije!?), napisao je, kako pravim borcima za srBstvo i priliči, saopštenje[3], u kome se kaže da je „Predsednik Srbije je u biti ateista, koji je u potpunosti prihvatio protestantsku filozofiju Vebera. Zato mu je pravoslavna ideologija i strana i odbojna“.

Da bi pravoslavlje moglo biti i nešto drugo, pradedovska vera, na primer, a ne ideologija, sasvim je strana pomisao ovakvim genijalcima. Osim toga, hvala im što su tužili narodu Vučića što je istovremeno ateista i protestant, što je, gledano sa pozicija srBske pravoslavne ideologije, manje-više isto. Pošto su sve bitke na Kosovu dobili, genijalci su krenuli da dobijaju i ove velike, identitetske bitke. Mala slabost u celoj priči je što niko, ko je odrastao u pravoslavnoj veri, u nasleđu predaka i u tradiciji, nikad ne bi rekao da je pravoslavlje ideologija. U biti, to su lica koja su se juče popravoslavila, ili barem misle da jesu, i sad žele da sve poduče i pouče slatkom svetosavlju. Muka je što neki, poput Dveri, ili Obraza, duže od decenije, peglaju istu tu priču, bez ikakvog uspeha. Iako je jedan deo srpskog naroda relativno skoro popravoslavljen, to nije opšti slučaj i ove priče nemaju nikakvog smisla za većinu Srba. Ipak, vlastima završavaju posao, jer se težište opozicione priče, vezano sa socijalna i ekonomska pitanja, izmešta u klerikalno trabunjanje.

Da Vas podsetimo:  Post-izborna kriza, legitimitet i "krvavo zarađeni" mandati

Srećana vam 2018-ta godina, u kojoj ćete se provesti gore nego u prethodnoj: bićete siromašniji, povećaće vam račune, doneće nove zakone koji će od vas učiniti prestupnike zato što dišete i imate puls, vaši izabrani predstavnici će vam guliti kožu s leđa, mediji će vas lagati u razmerama koje još nisu viđene, politička laž će vam biti nešto što vam je najsigurnije da ćete dobijati, a podela kaste na vlast i fol-opozicju će vas i dalje držati u uverenju da politička scena postoji. Ne postoji ni politika, a kamo li politička scena. Lagaće vas sa evropskih, jednako kao sa nacionaističkih pozicija i vi ćete, zahvaljujući proizvodnji novih i novih politikanata, opet verovati u mesije made in BIA&kolege. Umesto da razbijete televizore, a novine koristite samo za brisanje prozora, opet ćete buljiti u kutiju i u njoj tražiti Diznilend, koji u stvarnom životu nećete moći da ostvarite.

Oni među vama, koji su snažniji duhom i koji ne padaju na laži, na teorije zavere, na šarlatanske priče u javnom prostoru, biće proskribovani i omraženi, jer su ljudi činjenica, a ne šarene laže. Proći će dosta vremena i mnogo će se suza proliti, dok Srbi neodbace budalaštine u korist činjenica života.

Milan Milenković

milanmilenkovic.com

2 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime