Danas mi je cenzurisao odgovor

1
1026
Foto: printscreen

Ivan Radovanović poslao je pismo Udruženju novinara Srbije u kojem navodi da je list Danas cenzurisao njegov odgovor na kolumnu Slaviše Lekića u tom listu. Sledi pismo.

Poštovani,

Razlog zbog kojeg vam se obraćam nije samo u činjenici da mi je list Danas, vrlo divljački, cenzurisao odgovor, koji sam im poslao zbog laži koje je o meni, upravo u Danasu, izrekao izvesni Slaviša Lekić.

Mnogo više od toga.

Mi živimo u vreme, u kojem je razlika između novinarstva (u kojem sam proveo mnogo, mnogo godina), i propagande, izuzetno mala.

Živimo u vreme nasilnog opredeljivanja, u vreme u kojem je potreba medija da čitaoce, gledaoce, ubede, mnogo veća od želje da ih informišu.

Živimo u vreme u kojem se ne preza ni od čega, pa ni od laži, samo da bi se dokazala neka, i nečija, teza.

Sve zajedno, moglo bi se reći, ovo jeste vreme teza. Političkih, koje plasiraju mediji, opredeljeni za neku političku opciju.

Lično, ja zbog toga ne bi trebalo da brinem.

Dugo nisam u novinarstvu, pozivu od kojeg sam dobio sve, i u kojem sam bio sve, od izveštača sa pijace, ratnog reportera, urednika, do vlasnika novina.

Opet, teško da mogu da sebe da dovedem u stanje u kojem ne bih primećivao šta se sve dešava u profesiji koju volim, i do koje mi je stalo.

Pogotovo ne mogu da ne vidim da upravo oni mediji, koji bi trebalo da budu, kako sami bar kažu, šampioni pravog novinarstva, mirno, zarad podrške nekoj politici, gaze sve postulate i pravila profesije.

Pri tom, niko ne može da me ubedi da se novinarska profesija brani pristupanjem nekoj političkoj opciji.

Naprotiv, baš zbog toga što mediji imaju pravo, i potrebu, da se opredele, za ideju, stranku, lidera, pravac…pravila i standardi jesu, i uvek će biti, jedini način, jedina brana, između pravljenja novina, i pravljenja političkog pamfleta.

Da Vas podsetimo:  Fotomontaža predsednice srpskog REM-a u nacističkoj uniformi na njenom Telegram kanalu

Drugim rečima, možeš da navijaš za jednog, ali moraš da daš i onom drugom priliku da kaže.

Možeš da objaviš mišljenje jedne strane, o drugoj, ali moraš i odgovor, druge strane, na mišljenje, prve.

I nadasve, ne smeš da lažeš.

A kada ti se to i dogodi, kada objaviš laž, možda i nenamerno, em moraš da objaviš demanti, em moraš da se izviniš.

Nikakva “topla voda” to nije. Samo skup starih dobrih pravila, koje medije dele od stranačkih saopštenja i prave razliku između normalnog političkog opredeljenja, u medijima, i njihovog poistovećivanja sa nekom politikom, i propagandnim radom za tu politiku.

I? Gde su ta pravila, u konkretnom slučaju, u Danasu?

Kako je moguće da jedan list, koji se predstavlja kao šampion objektivnosti, već dosta dugo objavljuje laži, o meni, a onda moje odgovore skraćuje, to jest, cenzuriše.

Šta je moja, politička, krivica, pa da me tretiraju kao komesari, koji su odlučili da sam na drugoj strani, te me, stoga, treba staviti pred zid i medijski streljati, bez prava na odbranu?

Nisam član stranke, nisam, odavno ni novinar, i jedini greh mi je ti što, s vremena na vreme, objavim šta mislim o opoziciji, što je nešto što, na primer, dnevno radi i Svetislav Basara, i to u Danasu, da ne kažem da nam se mišljenje, uglavnom, poklapa.

Zbog toga, malo-malo, pa Danas, objavi neku laž o meni. Poslednji put u kolumni izvesnog Slaviše Lekića, koji je zamislio mene, u nekom štabu u Bokeljki, kako prepisujem Čerčila i sastavljam Vučiću govore.

Na stranu što ja ne bih imao ništa protiv da pišem govore šefu neke države (Putinu, Trampu, Merkelovoj, Vučiću, Rami, Zaevu…), jer je to lep posao, cenjen svuda u svetu, jedino što je to ovde nemoguće, pošto bi Vučić bio predstavljen kao nepismen, a ja kao bot.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Bilčik: Srbija ne može u EU bez slobodnih medija

Ono što je bitno je da je to laž, i da je plasirana da bi se dokazalo da sam ja deo nekog strašnog propagandnog tima, koji treba i zapamtiti i kazniti.

I to, u Danasu, piše čovek koji je objavljivao tekstove u predizbornom glasilu Dragana Đilasa, izašlom u vreme izborne tišine?!

I? Ko je tu deo tima, agitpropovac, i zašto je njegovo bavljenje propagandom, i to uz laganje i lupetanje, za Danas prihvatljivo, a moje, sve, dakle, da je bar delić onoga što piše tačno, ne?

Uostalom, ja sam vlasnik PR agencije, propaganda mi je posao, a on se predstavlja, i Danas to prihvata, kao novinar.

I kao da to nije dovoljno, onda moj odgovor, u rubrici koja se zove “Dijalog”, iskasape, skrate, i cenzurišu.

Novinarstvo? To? Ili je dokazivanje neke teze, pravljenje narativa u koji treba da se, lažima, strpa stvarnost, na štetu stvarnosti, a za račun jedne političke stranke?

No, da ne nastavljam.

Obraćam vam se računajući da ste organizacija kojoj je stalo do profesije, njenog unapređenja i zaštite.

I molim vas da objavite i ovo moje pismo, i odgovor Danasu, koji vam dostavljam u nastavku. (Naravno, objavite i tekst na koji sam reagovao).

S poštovanjem,

Ivan Radovanović
Izvor: UNS

1 KOMENTAR

  1. Поштовани читаоци Корена
    Овај текст „бившег“ новинара Ивана Радовановића је школски пример лицемерног понашања. Он кука да му је лист Данас скаратио текст одговора и да не дозвољава да се чује и друга страна.
    Зашто је то лицемерје? Са тим у вези интересантно је да овај „бивши“ новинар, који иначе често пише такстове за Информер – таблоид познат по енормном броју изнетих лажних информација и вести, у којима крајње неодмерено глорификује Вучићеву власт али износи невроватне неистине о опозицији и наноси тешке увреде њеним лидерима! При томе га уопште не узбуђује чињеница да ове новине не дозвољавају оклеветаним опозиционим политичарима да одговоре на те оптужбе. Да г. Радовановића поседује професионалну етику он не би уопште писао за такве таблоид – где чак ни оклеветаном противнику није дозвољено да одговори.
    Ево Вам пример из недавног текста г. Радовановића 07.08.2019 у Информеру – где он напада лидере опозиције на најбесрамнији начин, пишући грозне гадости и лажи о Бошку Обрадовићу:
    „…. Te, zato, da se ne razmazimo, Boško Obradović da bude ministar za žene, porodicu, i rat i investitore. Pa da nasrnemo na žene, prebijemo ih, naučimo starim porodičnim vrednostima, a onda, pravac na investitore, da sjebemo te glupe fabrike, pa tek onda pravac Kosovo, pošto se načulo da i tamo ima žena, i par fabrika, a zli jezici kažu da su navikle na silovanje (žene i fabrike, podjednako), masovno se prijavljuju da su silovane, moda neka, šta li, kao da je Kevin Spejsi Srbin, pa ni to što će Boškić da im radi, nema šta da im smeta.
    Posle pojebemo i pobijemo, porušimo sa Kevinom i sve po Bosni, Hrvatskoj, Japanu, pa još na našoj strani ulete Rusi, pa počne Treći svetski rat…ma idi, begaj, veselje čisto.
    Boškovoj biografiji će posle da fali samo još to da rokne negde nekog princa Ferdinanda, ali i to može da se sredi. Snage reda mu privedu migranta, oplavljenog, pa ga Boško pita: Kako se ti zoveš mali, a ovaj pogleda snage reda, pošto nije baš zapamtio, pa ga one podsete malo pendrekom, te on na kraju kaže: Ja? Pa… Princ…. Ferdinad, i ispuni Boletov životni san, a i migranata odmah bude manje.“

    Цео његов текст у Информеру је пун таквих неаргументованих оптужби и измишљених гадости и њему несимпатичним опозиционарима.
    Врли „бивши“ новинар Радовановић је склон примитивним увредама оних који му нису по вољи. Нпр. у Информеру од 15.10.2019 о Марку Бастаћу пише:
    „Dugo sam mislio da je Marko Bastać samo neka podvrsta pekinezera, ili čivave, i zabavljao me je njegov histerični lavež, pogotovo kada mu Đilas pokaže Vesića i kaže „Drž ga!“ …….. Zato mi preostaje samo jedno. Da zamolim Ono Bastaća da prestane da mi se keše o nogu, i da kaže svom gazdi da za Vesića ne pišem, ali da za njega, gazdu, rado hoću, da ga načinim na čoveka. Kolko-tolko.“

    Шта рећи о овом умишљеном новинару? (Прави новинари не лажу и не пишу гадости!). Добро је што је г. Радовановић сада већ бивши новинар, јер још једно пискарало које измишља догађаје и пише погрдно и вулгарно о онима који му се не свиђају, би чак и за овако затровану новинарску професију БИЛО ПРЕВИШЕ!
    П.С. У свакој земљи Западне Европе г. Радовановић би веома брзо био одвикнут од овако помахниталог новинарства!
    Др Миодраг Кулић, Немачка

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime