„Danas nije teško biti lud, samo je konkurencija jako velika“

0
643
Foto: printscreen

Negde sam to pročitao, ne sećam se gde, pa ne mogu da se setim ni da li je to konstatacija stanja ili samo žal onih koji se prave ludi, pa u takvoj konkurenciji ne mogu da dođu do izražaja ma koliko se trudili. Naravno da i ja u neku od tih kategorija spadam čim se bavim pojavom kakva je istvankaic.com – tako se ispostavilo..

       Najpre mi je privukao pažnju naslov u Korenima: „Zašto je UNS-u trebalo šest godina da shvati da profesionalno novinarstvo ne stanuje na N1?“ Pisao sam i ja nešto ovih dana o UNS-u pod naslovom – O Kurvama i kurveštijama www.opancar.com pa rekoh da vidim šta tu piše. Namerno, pre čitanja takvih tekstova, ne gledam ko je autor, objektivnosti radi, da bih izbegao eventualna predubeđenja u bilo kom pravcu, ali mi ovog puta sve bi jasno, od samog početka, da je u pitanju sranje ili što bi pok. Milka Babović rekla, za one koji ne razumeju srpski – shit i to bullshit. 

       Uputno bi bilo da to ne čitam dalje – iz higijenskih razloga, ali izdržah, da bih tek na kraju video – Izvor: istvankaic.com 

        Nisam do sada imao čast da čitam tekstove sa tog izvora i prva impresija mi bi – sad ću ja njima, i to ne u odbranu UNS-a, već zato – kako u tekstu rekoše, što UNS već šest godina ne provaljuje koju konspirativnu i ne znam kakvu još delatnost ovaj N1 radi protiv narodne nam vlasti na čelu sa zna se kim, a onda shvatih da bi to bila glibava rabota – trebao bih tamo ne znam kojim likovima, koji verovatno nisu toliko blesavi već se samo takvim prave da objašnjavam sve manipulacije iz oblasti medija koje ova vlast čini, a to je po meni i osnova njihove vladavine – zaglupljivanje naroda koje traje iz godine u godinu, iz dana u dan, da bi na kraju i oni koji još uvek nisu zaglupljeni rekli – ćuti samo da ne bude nešto gore. 

Da Vas podsetimo:  Huška li engleska obavještajna služba na novi rat na Kosovu

       A N1 je, u ovoj mojoj zemlji, danas jedina televizija na kojoj možeš da čuješ istinu ili kako bi se to reklo – i drugo mišljenje. A to – tako ispada, smeta nekim tamo ištvanima koji su iz ko zna koje pizde materine ovde došli i – provalili stvar: ako u ovoj zemlji hoćeš da pišeš, pa još da od toga lepo i živiš, hvali NJEGA i pljuj po onima koji se takvim pojavama protive.

       Nemam ja ništa protiv raznih „kaića“, domaćih ili stranih, sve jedno, ali mi smeta kad oni o mom trošku (porezi i druge dažbine), rade to što rade. Sve subvencije koje ova država daje u toj oblasti, odoše nekim vučićevićima i i sličnima, verovatno su i ovi međ’ tim dobitnicima, jer kao što gore rekoh čini se da oni nisu ludi, već da se samo takvim prave. 

       A i ovaj „napad“ na UNS je malo problematičan. Nešto  me asocira na panegirik koji neko veče Predsednik izreče o Draganu J. Vučićeviću, „najboljem“ (stvar ukusa koji dosta govori i o onome ko ga izriče) i najčitanijem (u tome i jeste problem) novinaru, kome je, moš’ misliti, uskraćeno pravo da gostuje na RTS-u – javnom servisu u vlasništvu svih građana Srbije, pri čemu – čak i da je to tačno, nije dovoljan razlog to što su novine Informer, vlasnika, glavnog i odgovornog urednika Dragana J. Vučićevića, prema istraživanju Saveta za štampu, za samo šest meseci 763 puta prekršile novinarski kodeks – i kako ja sada da verujem nekim ištvanima, koji u predmetnom tekstu takođe pominju novinarski kodeks. Pre će da bude da je i ovaj napad na UNS čin istog domišljaja koji, kako ga gore Ptredsednik pretstavi, treba da stvori utisak da se RTS – totalno upušteni medij sa aspekta profesionalnog novinarstva, oteo pa ne sluša ni Predsednika, a kamoli nekog vučićevića – što je, jelte, dokaz na čijoj su oni ustvari strani, a što je istovremeno i dokaz medijskih sloboda u Srbiji i to  od strane RTS, kao jednog od najznačajnijih medija u zemlji, pa se stiče utisak da na istoj osnovi i ovi ištvanovi „napadaju“ UNS.

Da Vas podsetimo:  Zašto je Beograd postao Kazablanka: Srbija i špijunaža

       Gospodo kaići, vučićevići i slični iz tih razloga ja se ovde ne bavim detaljima vašeg „sočinjenija; ali ću evo iskoristiti priliku da vam, kao arvokat, podarim i jedan pravni savet. Kad pominjete pravne stvari, konsultujte prethodno nekog pravnika. Mislim na onaj deo teksta gde citirate Vučićevića: „Znam ja da nam Šolak u Srbiji ovom presudom ne može ništa. Valjda. Ali, može da nam pravi ozbiljne probleme u Evropi. Može, npr, da izdejstvuje da nam se zapleni sva imovina koja se zadesi u inostranstvu, da nam oduzimaju kola kada negde krenemo, na primer…“ Može! Tako to funkcioniše u svetskom pravnom sistemu. U protivnom bi svi mogli da grade svoj sopstveni pravni sistem, uz istovremenu spremnost da ravnopravno učestvuje u multilateralnim svetskim odnosima. Kao korektiv tome služi institut “priznavanja strane sudske presude” koju vrši domaći sud, pa eto prilike  da naše pravosuđe odagna strahove Dragana J. Vučićevića, za slučaj da je predmetna presuda neosnovana iz bilo kog razloga – materijalno pravnog ili proceduralnog. Naravno svet i takvu odluku ceni – kakva god ona bila. 

       I još nešto, opet pravne naravi: kad se sud upusti u suđenje, on poziva obe strane u sporu – ako se tuženi ne odazove, sudi se u njihovom odsustvu. Tako je i kod nas. I na kraju, iz tog domena – sudske odluke se dostavljaju učesnicima u postupku, a ne svakome ko ih zatraži. Ako Vučićeviću još nije stiglo, stići će – kako bi inače mogao da ispoštuje onaj deo presude, da presudu mora javno i da objavi.

Predrag Rakočević
Dragiša Čolić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime