Deda Mićun

6
2054
Branko Dragaš / Foto: YouTube Screenshot

Zašto pišem ovaj tekst?

Zato što profesora doktora Dragoljuba Mićunovića danas brani Željko Pink, tvrdeći da je Deda Mićun – ikona demokratije?!?

Kada nekoga brani Željko Pink, onda je to siguran dokaz da je demokratija zaista potpuno propala.

Većini građana Srbije je to danas životno jasno.

Prema poslednjim vestima iz Davosa, preko 73 % građana razvijenih država sveta smatra da je predstavnička demokratija konačno propala i da je neoliberalni korporativni fašizam bankrotirao.

U ovom trenutku većina građana sveta traži novi neki politički sistem i  neku novu ekonomsku politiku.

Ali, to ne razume Pinkova ikona demokratije.

Jedan od glavnih krivaca za propast predstavničke demokratije u Srbiji je  upravo proračunati i namazani  Deda Mićun.

Koga je pokvareni konvertit Željko Pink, sprdajući se sa njim, braneći Uzurpatora i Veleizdajnika, braneći svoju propagandnu imperiju laži i prevare, uzdigao do ikone demokratije.

Pišem ove redove, dakle, zbog istine o Dedi Mićunu i zbog svedočanstva o jednom dobu u kome sam učestvovao od 1989.godine, kada smo počeli da stvaramo višestranački politički sistem u Srbiji.

Evo citata o Deda Mićunu iz moje nove knjige „ ĐINĆIĆ“, koju privodim kraju i koju ću, iskreno se nadam, na veliku molbu i insistiranje mojih dugogodišnjih, vernih prijatelja da zabeležim svoje svedočanstvo o tom vremenu, napokon  da završim u ovoj godini.

„ Profesora Mićunovića sam upoznao na samom početku 1990.godine, imao sam priliku da nekoliko puta nasamo razgovaram sa njim, pomogao sam mu prilikom njegovog putovanja za SAD, činio sam mu neke manje usluge koje je tražio od mene, ali, generalno posmatrano, on mi se uopšte nije sviđao i imao sam veliko nepoverenje u njega. Razlog tog nepoverenja potiče iz njegove očigledne neiskrenosti, ljigavosti,proračunatosti, imao sam utisak kao da stalno nešto kalkuliše i odmerava, mulja i petlja.Posedovao je lepljivu slatkorečivost, preteranu opreznost, površnu banalnost, politikantsku blagoglagoljivost i ulizivački odnos prema političkim i materijalnim moćnicima.Nisam mogao da razumem kako je Mićunović postao predsednik Demokratske stranke i čudio sam se zar to nije trebao da bude, recimo, Bora Pekić,Kosta Čavoški ili Nikola Milošević.

Kada sam to, jedne prilike pred decembarske izbore 1990.godine, rekao Đinđiću, otvoreno sam mu sve govorio, jer sam smatrao da je samo tako moguće da održimo naš odnos u zajedničkom javnom angažmanu za promenu totalitarnog političkog sistema, priznao sam mu da mi se Mićunović  uopšte ne sviđa, da imam utisak kao da neko stoji iza njega, recimo, režimska Služba i da preko njega kontrolišu rad Demokratske stranke, on se usprotivi i rekao da je Mićun, kako smo ga zvali, pravi igrač, da je najbolje rešenje za stranku, da nije profesorski dosadan i opširan, da je operativan za saradnju i da razume kako funkcioniše politika, te da je njemu mnogo lakše, kao operativnom  predsedniku Izvršnog odbora stranke, da sarađuje sa Mićunovićem , nego da gubi vreme sa dosadnim  i sujetnim profesorima.

Da Vas podsetimo:  Bastin tajming

Taj Đinđićev odgovor me je još više učvrstio u uverenju da je Mićunović čovek kome ne treba da verujem, da je, da upotrebim ulični žargon, dupljak i krtica, da Đinđić ima neki dogovor sa njim i da njigov politički pakt funkcioniše trenutno na osnovu obostranih interesa, jer je Mićunović, kako sam čitavu stvar razumevao, bio zaštitnik Đinđića, računao je na njega i forsirao je njegovu političku karijeru.“

Evo i citata o prvom mom sukobu sa vrhom Demokratske stranke, čiji nisam bio član, nego finansijer i simpatizer.

„ Moj prvi sukob sa vrhom Demokratske stranke, tačnije njenim predsednikom profesorom dr Dragoljubom Mićunoviće,nastao je već krajem 1990 i početkom 1991.godine, upravo zbog Borislava Pekića, koga je vrh stranke, tako mi je Mićunović rekao, odredio da bude nosilac liste Demokratske stranke na izborima u radničkoj Rakovici, gde se, prema naredbi Miloševića, kandidovao crveni vojvoda Šešelj. Smatrao sam da je to podlost i da nije pošteno prema akademiku i piscu Pekiću, osnivaču Demokratske stranke, koji je robijao zbog svojih demokratskih načela u titoizmu kao gimnazijalac, da ga stranka kandiduje tamo gde će sigurno ubedljivo izgubiti, da je to niski udarac i da se ne možemo tako odnositi prema našim  uglednim ljudima……. ali sam smatrao da je žrtvovanje Bore Pekića u radničkoj Rakovici obična svinjarija i podmetačina, da je to jako nekorektno i da vrh stranke treba da se toga stidi. Mišljenja sam da je iza svega ovoga stajao prepredeni i lukavi predsednik stranke profesor Dragoljub Mićunović.“

Sve što se kasnije dešavalo, od tajnih pregovora sa Miloševićem, napuštenjem DS, stvaranjem Demokratskog centra, petooktobarskog prevrata, izdaje demokratije i građana, upropašćavanja silne i iskrene energije građana za temeljne društvene promene i propuštanje istorijske prilike da se spasi Srbija, stvaranja banditskog neoliberalnog kapitalizma i žute mafijaške hobotnice, koja će uništiti i opljačkati državu i građane, srušiti sve demokratske institucije i pripremiti teren za ponovni dolazak radikalnih šovinista, koji su preko noći postali politički konvertiti i EU fanatici,  te konačne i potpune propasti DS, koja danas na političkom tržištu više ne predstavlja ništa ,samo su dokaz da su moje sumnje u Deda Mićune bile opravdavane.

Da Vas podsetimo:  „Moda in“, a sendvič žilav i tvrd

Deda Mićun je grobar srpske demokratije.

I umesto da ućuti, da se smiri, da se povuče iz javnosti, da se posveti tihovanju,preispitivanju i sumiranju svoga političkog delovanja, da ispašta za sve grehe i promašaje koje je počinio u svom javnom delovanju, da zahvaljuje Gospodu zbog podarene dugovečnosti, da prestane više da iritira javnost i da tako ode u politički zaborav, što bi za njega, da ima zrno pameti i da nije politički ostrašen i materijalno nezasit, bilo, ipak, najbolje, ta Pinkova ikona demokratije se razgoropadila, rasrdila, raspojasala i razglagoljala, blebeće i trtlja gomile političkih gluposti, koje sve uredno i propagandno prenose režimske medijske kuće, jer čine veliku uslugu šizofrenom Uzurpatoru, Veleizdajniku i Velikom Lažovu, pred nameštene, izrežirane i već završene, pobedničke izbore, da, eto, ikona demokratije podržava izlazak na izbore i smatra da je „bojkot besmislen od početka do kraja.“

Evo, citiram njegove izjave :

„ Bojkot ostaje besmislen od početka do kraja. On je pasivan i ima opasnu crtu. Ako ne učestvujete na izborima, vi ste van legalnih intitucija, gde je ključan parlament

I :

„ Protiv bojkota sam iz dva razloga: prvi iskustveni, jer u ovih 30 godina pokazao se neuspešnim i pogrešnim. Drugi razlog je međunarodno-politički. Skoro sve članice OUN prihvatile su reprezentativnu demokratiju kao ustavni poredak. Slobodnim i kontrolisanim izborima vlast se osvaja ili gubi. Postoje međunarodna i unutrašnja kontrola. Ne možete na takmičenjima pobediti ako ne učestvujete! Doduše, može se pobediti i revolucijom, a za to su potrebne i ogromne mase i oružje, a i neka međunarodna podrška. Tu varijantu do sada niko nije zastupao.“

Tako je Deda Mićun postao Pinkova ikona demokratije.

Sve režimske televizije i sve novine ga objavljuju, citiraju i daju mu  udarne intervjue.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: Noć kada je gorela Bogorodica Ljeviška… i moja nemačka prijateljica Klaudij

Poljuljanom Uzurpatoru je potrebna ikona demokratije da dokaže da su njegovi namešteni i nepošteni izbori „ slobodni i kontrolisani“ i da  „postoje međunarodna i unutrašnja kontrola“ za održavanje takvih nameštenih i izrežiranih izbora.

Žalosno!

Bedno!

Nema nijedne reči o političkom totalitarizmu, diktaturi, nasilju, kultu ličnosti,kriminalu,pljačkama,prevarama,lažima,cenzurama,proganjanjima neistomišljenika, okupaciji, otimanju od građana, siromaštvu, bedi, umiranju nacije, bekstu iz ludnice, biološkom nestanku, izdaji, prodaji, ponižavanju, vređanju  i svemu onome što nam svakoga dana u svom pogledu sve više priređuje psihopata Uzurpator.

Nema nijedne jedine reči ove reprezentativne Pinkove ikone demokratije.

Zašto o tome ne progovoriš, Deda Mićune?

U politici mene interesuju ideje i programi…. To je razlika između demokratskog liberalizma i musolinijevskog fašizma, prvi pokreće interes opšteg dobra i humanizma, a drugog mržnja i žudnja za moći.

Nema interesa opšteg dobra i humanizma kada je neko od 90 godina poslanik.

Zar mu nije bilo dovoljno politike?

Zar mu nije bilo dovoljno ugleda i moći?

Zar nije imao dovoljno državnih privilegija?

Zar nije dobio materijalnu valorizaciju svog nekadašnjeg opozicionog rada?

Zar nema neko mlađi i pametniji da iznosi u parlamentu ideje i programe?

Zar  ove ideje o izlasku na režirane izbore  pripadaju korpusu demokratskog liberalizma?

Zar vladavina Uzurpatora, Velikog Lažova i Manipulatora, njegova veštačka teatralnost, kriminalno korporativno upravljanje Srbijom, familijarno pretvaranje javnog dobra u svoj posed, ludačke grimase, bes i plač ne pripadaju muslolinijevom fašizmu?

Zar sve to Deda Mićun ne vidi?

Ili neće da vidi?

Ili mu je naređeno?

Ili je navikao da služi?

Deda Mićune – umukni!

Branko Dragaš
Izvor: dragas.biz

6 KOMENTARA

  1. Да ли је ово описао Мићуновића или Ђинђића?Кад боље размислим ово је опис свих чланова ДС-а.А што се демократије тиче,у те приче више ни деца не верују.

  2. Meni je posebno zao sto sam morao da u skriptarnici FPN tada kupim 2 debele skripte pune deda Mickovog baljezganja, koje je on nama studentima predstavljao kao „nauku“.

  3. Deda Micun jw pre svega jedan nekorektan covek i, naravno da je svestan da je njegova „profesura“ i predmet koji je predavao na Fakultetu politickih nauka bila samo luk i voda. Za njega je gospodin Branko Dragas akademik i negostizan autoritet i pre svega, posten covek koji o situaciji i danasnjim drustvenim odnosima pise objektivno i na osnovu cinjenica. Dragas, da je muljator kao deda Micun i slicni, bi uvek hvalio aktuelnu vlast i zbog toga bi dobro prolazio i bio bi pozivan u razne emisije, kao na primer onaj Tadicev uvlakac, tzv. „medijski strucnjal“ Nebojsa Krstic. „Marketinški stručnjak Nebojša Krstić, nekada savetnik Borisa Tadića, sad glavni i najartikulisaniji „tumač“ svih spornih situacija koje imaju bilo kakve veze s predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i Srpskom naprednom strankom, u njihovu korist, naravno, vlasnik je dve marketinške agencije koje imaju ozbiljne godišnje prihode,“ navodi Espreso.rs.

  4. Slažem se sa oko 90 odsto primedbi koje je Dragaš izneo. Međutim, ako ste istinski demokrata, ne možete bilo kome sporiti pravo i slobodu da slobodno iznosi mišljenje, pa čak i ako se to mišljenje ne poklapa sa mišljenjem onoga koji kritikuje. I još nešto, ne možete nekome osporaviti pravo da se politikom bavi jer je star. To je čista diskriminacija i elementarno antidemokratsko stanovište. Vi možete reći da bi bilo bolje, da biste vi tako činili itd, ali kakav je to argument da je neko mlad ili star, visok ili mršav?! …Dakle, Dragaš je sam uneo slaba mesta u svoju analizu koja je u oko 90 odsto odlična.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime