Deklaracija o opstanku srpskog naroda

1
2037

Predsednici Srbije i Srpske, Vučić i Dodik, najavili su Deklaraciju o opstanku srpske nacije.

Na samom početku, javili su se nesporazumi oko toga šta ovaj dokument treba da sadrži. Dok Dodik najavljuje „vek srpskog ujedinjenja“, generalni sekretar predsednika Republike Srbije tvrdi da je reč o zaštiti srpskog jezika i kulture širom zagraničnog Srpstva.

Osudite me kao Vučićevog privrženika i što kažu „bota“, ali ja svaku ovakvu inicijativu podržavam. Uvek. Imam samo mnogo pitanja i rezervi oko detalja, namera i motiva.

Skupština Srbije je tokom proteklih dvadeset i sedam godina izdala oko pedeset raznih deklaracija. Za sve deklaracije o Kosovu i Metohiji, na primer, glasali su SRS i (od 2008. godine) SNS. Kada bi neko pitao šta je bilo sa svim tim izjavama, odlučnostima i namerama iskazanim u mnogim dokumentima koji su nosili ovaj naziv, dobar političar iz reda SNS ili DS bi se nasmejao naravno, ukoliko bi kamere bile isključene, i rekao: „Deklaracije ne obavezuju…“ Uostalom i Preambula Mitrovdanskog ustava je“deklarativni“, a ne „formativni“ deo ovog, najvišeg, pravog akta Republike Srbije. Preambulu je nemoguće prekršiti. Ustavni sud po njenom slovu ne sudi. O namerama autora Deklaracije o opstanku srpske nacije možemo suditi samo posredno. Kakav je bio odnos vlada Republike Srbije prema sličnim dokumentima i ustanovama? Ministarstvo za dijasporu i srpski narod u regionu je ukinuto, Strategija Vlade prema srpskom narodu u dijaspori i regionu danas pripada političkoj paleografiji… Kako da verujemo u „opstanak“ naše nacije u zagraničnim srpskim zemljama kada već decenijama nema trajnije politike prema njima, ni sistematičnog ulaganja… Eto, moje je pitanje: da li je Ćirilica zvanično pismo u Telekomovoj kompaniji ćerci u Crnoj Gori? Da li se struktura menadžmenta po nacionalnom sastavu razlikuje od, recimo od Srba etnički očišćene, državne uprave Crne Gore? Evo, najveći medijski prijatelji današnje vlasti u Srbiji su TV Pink i dnevne novine Informer… I? Zašto se ne drže načela u koje predsednik Vučić zvanično veruje čitav svoj život, a sada ih tek definiše u jednoj deklaraciji koja bi trebalo da bude temelj budućeg rada…? Ili možda nije o tome reč?

Da Vas podsetimo:  Ekonomski tigar i kupovna moć građana Srbije u vreme inflacije

Baš kao i oko dijaloga o Kosovu i pitanje deklaracije treba da ukaže na poželjno stanje stvari. U Srbiji, tvrdi Vučić, a zajedno sa njim i njegovi propagandisti, postoje tri vrste političkog razmišljanja: 1) Vučićevo–većinsko – dalekovido, ispravno i demokratsko, mada običnim smrtnicima nejasno; 2) „Fašističko“ – mišljenje svih onih koji Vučića sumnjiče kao lažnog rodoljuba; 3) „Izdajničko“ – sva mišljenja koja se razliku od „fašističkog“, a ne podrazumevaju bespogovorno izraženu odanost Vučiću. U toku je „kuvanje“ građana kako bi bio promenjen ustav i kosovsko pitanje skinuto sa dnevnog reda EU. „Republjik Kosova“ posle jednostrano proglašene, međunarodno neprizante nezavisnosti nije menjala ustav, ali će ga Srbija menjati. Pa zar nam to pre godinu dana nije predskazao Enver Hodžaj, političar iz Prištine?

Samo je potrebno primeniti modele iz nedavnog umanjenja penzija. Treba Vučić da ukaže na problem, onda drugi valja da se jave i „prepoznajući stvarnost“ ispadnu za nju krivi. Zatim će smeniti par saradnika zato što ga primoravaju da „učini ono što se mora“. Konačno će najaviti desetak veličanstvenih inicijativa, učiniti dvadesetak velikih gestova i stvar će proći kao i sedmodnevno obeležavanja „Dana homoseksualaca“. Dakle, lakše nego jednodnevno. Kao proglašenje pobede juna 1999. godine.

Da je želeo da zaštiti politička, privredna, prosvetna i kulturna prava srpskog naroda, prvo bi razneo crnogorsko-ustašku agenturu u Beogradu oslonjenu na organizovani kriminal i utemeljenju u delu nvo-sektora. Prestao bi da interese Srba iz srpskih zemalja na Balkanu podređuje interesima stranke i izbora. Počeo bi da primenjuje mađarske ili turske modele politike prema zagraničnim zemljama i da u naše zemlje investira srazmerno investicijama u manjine u Srbiji. Razume se, pod uslovom da investicije ne idu preko istih privatno-poslovnih i struktura javnih preduzeća, kako to već ide u Srbiji.

Da Vas podsetimo:  Ko lud, ko zbunjen

Dok ne dođemo u položaj da vodimo dugoročnu i ozbiljnu politiku prema srpskom narodu u regionu i dijapsori treba znati kako se u taj položaj dolazi. Nacionalnu i državnu politiku ne vodi jedna stranka ili jedna vlada. Može li predsednik da siđe u narod? Da pozove protivnike na dogovor? Da se obrati nacionalnim ustanovama? Da se obaveže da neće napustiti ono što je prethodno prihvatio, bar ne na način na koji je Prvim briselskim sporazumom napustio program svoje stranke, program vlade kojoj je pripadao i konačno Platformu o Kosovu i Metohiji koju je četiri meseca ranije doneo predsednik Srbije Tomislav Nikolić?

Čedomir Antić

Napredni klub

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime