Deset zapovesti srbskim dobrovoljcima 1941-1945

0
1667
Đeneral Kosta Mušicki / Foto: printscreen

Prvo: Što se od vas traži, to je da ljubavi za stradalnički srpski narod imate, da zemlju svoju i narod svoj volite pre svega i iznad svega. Ta ljubav treba da bude izvor i utoka svih vaših nada i želja, misli i osećanja; jednom rečju, sav vaš život i ceo rad mora biti isključivo za dobro srpskog naroda, nikako mimo njega, najmanje protiv njega. Tom ljubavlju morate ispuniti srce svoje do te mere da u njemu ne ostane nijedan kutak u kome bi se mogla mržnja zavrežiti, jer mržnja, ma prema kome, zaliva oči krvlju, te čovek onda istinu ne može sagledati. Takva ljubav biće uvek nepresušni izvor novih snaga sa kojima ćete i najteže napore lako podneti.

Drugo: Čega morate biti svesni jeste to da vi ne raspolažete svojim životima, jer ste ih stavili dobrovoljno u službu srpstva i Srbije. Patnje i stradanja srpskog roda, u svim krajevima gde Srbi žive, biće glavni pokretači svih vaših napora, a vaši napori neće i ne mogu biti bez žrtava. Na to morate biti spremni, toga morate biti svesni, jer bez toga spasenja narodu našem doista nema. Zato spremnost na žrtvu i visoka svest o njoj treba da krasi svakog onog koji želi da nosi časno ime srpskog dobrovoljca.

Treće: Ne smete biti samovoljni. Oružje koje nosite nije vam dato da budete gospodari nad narodom svojim, nego da narodu svome budete verne sluge. Ne treba srpskom narodu ni dahija ni zulumćara. Imao ih je i ima ih narod naš, nažalost, i previše. Srpskom narodu treba branilaca i zaštitnika, lučonoša i zaštitnika pravde i istine. On je krvavo porobljen, jezivo obespravljen, uništavaju ga i satiru, decu mu odvode da od njih stvaraju crvene janičare, kuće pale, imanja razaraju. Cvili i jauče upropašćena srpska zemlja pod krvavim mačem tirana.

Da Vas podsetimo:  Predah od golootočkog užasa

Srpski narod danas čeka oslobođenje, spasenje i vaskrs. On polaže sve svoje nade u vas, srpske dobrovoljce; vi ste mu jedina odbrana i jedina nada. Ako ga vi izneverite pomoći mu nema ni od kuda. On će nestati u pobesnelim stihijama ovoga rata.
Zato ne prestajte ni časa misliti o svojim dužnostima prema narodu.

Četvrto: Ni zlovoljci ne smete biti, jer zlovoljom se nikakvo dobro nije stvorilo, a vi stupate u dobrovoljce da samo dobre stvari radite. Budete li zlovoljni postaće i srpski narod zlovoljan prema vama.

Peto: Ne smete biti ni malovoljni. Dugačak je put naš i prepun napora i teškoća. Ko na takav put krene sa malo volje, taj će brzo svoju volju istrošiti, postaće bezvoljan, a takav, sigurno, do kraja puta neće stići. A narodu srpskom je potrebno da stigne do kraja, da pređe preko svih prepreka i teškoća. To može postići samo onaj koji ima mnogo volje. Zato se naoružajte voljom.

Iz vaše vere, volje i odlučnosti treba da izrasta vaša snaga. Srbiju treba osloboditi, sjediniti, ponovo uzdići do slave i sjaja. Bez vas to niko ne može učiniti. Snažite se, jačajte se, čeličite se, s vama su nepobedivost, pravda i Bog, koji čine čuda kroz nosioce istine.

Šesto: Morate biti junaci. Vi slušate od vaših starijih drugova o junačkim borbama i herojskim podvizima srpskih dobrovoljaca. Grudi vam se nadimaju pa bi da jurnete, nošeni mladalačkim burnim poletom, da pokažete kako i vi možete biti heroji i junaci. Ali, da se ne bi pogrešno razumeli kada govorimo o junaštvu, mi mislimo pre svega na ono najveće junaštvo: pobediti sebe. To junaštvo nije jedanput u godini dana, ili u mesec dana, nego stalno neumorno junaštvo, svakog dana i svakog časa. To je neprekidna budna straža nad svakom svojom rečju, svakom mišlju, svakim postupkom. Ako sebe pobedite, pobedićete sve protivnike srpskog naroda. Trudite se da takvi junaci budete.

Da Vas podsetimo:  ZABORAVLJENI SRPSKI HEROJI: Ko je Đuša po kome nose ime naše ulice i kojim je herojstvom zadužio Srbiju!

Sedmo: Vaš stav mora biti jasan. Pitaće vas mnogi: za koga ste? – protiv koga ste? – Vaš odgovor glasi: za srpski narod. – Za oslobađanje njegovo od crvenih tirana, za preporod njegov, za ponovno stupanje na napušteni hrišćanski i svetosavski put. A protiv svih onih koji sprečavaju i ometaju narodu našem da svoj put nađe. Ne mrzimo nikog, ali nas niko ne može sprečiti da svoj narod bezgranično volimo i da žrtvama svojim svom narodu izvojujemo ono mesto pod suncem Božjim koje on po vrednosti svojoj i po svem drugom zaslužuje.

Osmo: Pitaće vas: ko je s vama, dobrovoljcima? Pa ko bi pre svega mogao biti sa ljudima dobre volje do li sam Svevišnji. Nisu li nebeski anđeli objavljivali rođenje Hristovo rečima: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir među ljudima dobre volje”. Zato se trudite da budete doista ljudi dobre volje, jer dokle god takvi budete, imaćete moćni savez sa Bogom živim i nikakva sila neće vas uništiti. Božjom pomoću uvek ćete pobeđivati. Napustite li dobru volju, gnjev Božji izliće se na glave vaše i nikakvo oružje neće vam pomoći: bićete mleveni i satrveni. Nastojte zato da uvek ostanete dobrovoljci jer ćete samo tako biti u milosti Božjoj.

Deveto: Znajte i zapamtite: vi ste so i videlo narodu svome u najtežim danima njegovim. Ne plašite se što vas je malo, jer sa malo soli mnogo jela može se začiniti, a sa malo svetlosti velike se prostorije mogu osvetliti. Zato ispunite sebe ljubavlju, naoružajte se verom u Boga i pravdu Njegovu, i sa mnogo dobre volje pristupite delu spasavanja srpskog naroda, istrajno vršite svoj posao. To je put i način da zračite blistavom svetlošću i rasterate tamu u koju je zapao narod srpski. Pobedite sebe, čuvajte stražu nad samim sobom da so u vama ne obljutavi, da svetlost vaša na zgasne. Budite svetli i čisti kao devojka, a neustrašivi i odvažni kao bujna planinska reka. Krv junačka, duša devojačka.

Da Vas podsetimo:  Muftija koji je tuzlanske Srbe spasio ustaškog pokolja na Badnje veče 1942.

Deseto: Imajte uvek u vidu da su dobrovoljci bili glavni instrument spasavanja srpskog naroda. Dobrovoljci su postali onda kada već skoro nikakve nade nije bilo, kada je izgledalo da srpskom narodu nema spasa i da je propast njegova neminovna. Žrtvama i naporima dobrovoljaca izvedeno je ono što se naziva „srpsko čudo” – srpski narod je otrgnut od ivice ponora. Na tom velikom delu dobrovoljci su prineli na žrtvu svoju najlepšu mladost, svoje najbolje drugove. Njihova žrtva naš je putokaz. Imajte ga stalno pred očima. Ako bi njih zaboravili neka Bog zaboravi na nas.

Predstoji vam težak posao. Treba dovršiti započeto delo. Srpski narod je porobljen, rascepkan, stravično proređen. Po svetoj srpskoj zemlji besni divlja i neobuzdana tiranija bezbožnika. Sa raznih strana skupili su se zlikovci i ubice da istrebe sve što je srpsko. Naša Otadžbina je sunovraćena u ambis ponora, izložena neiskazanim patnjama i stradanjima. Otadžbinu treba spasavati, narod na pravi svetosavski put izvesti, treba ga iznutra obnoviti, povratiti mu snagu i zamah, učiniti ga onim što je bio. Velike napore i teške žrtve moraćete da uložite, vi srpski doborovoljci, da se to delo ostvari. Sudbina srpskog naroda je u vašim rukama.

Zaboravite na sebe i svoje lične brige i nevolje jer su i suviše beznačajne prema nevoljama srpskog naroda.

Svojom žrtvom iskupite bolji i siguran život srpskoj Otadžbini. Sve nade srpskog naroda vezane su za vas, ne izneverite ih.

Tako vam Bog pomogao!

Komandant, đeneral
Kosta Mušicki, s.r.
Izvor: borbazaistinu.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime