Dežurni razgovori (3)

Država nije ni Janko ni Marko, ni Vučić…

18
1722

Gospodine Janiću, šta zna javnost Srbije o razgovorima, pregovorima i dešavanjima u Briselu? Premijer Aleksandar Vučić se više puta žalio da Beograd od Brisela nedeljama ne dobija odgovore na postavljena pitanja, a svedoci smo i da Brisel ne zauzima jasan stav po mnogim pitanjima važnim za Srbiju?

Janić: Javnost nikada nije znala dovoljno o mnogo toga što utiče na budućnost države i njenih građana. Pregovori sa Prištinom i u Briselu donesene i prihvaćene odluke, prvenstveno o Kosovu što je i deo razgovora o otvaranju poglavlja za ulazak Srbije u Evropsku Uniju, ne bi trebalo da su nepoznati građanima Srbije. I jedno i drugo je od egzistencijalne važnosti za državu, a država nije ni Janko ni Marko ni Vučić, već njena teritorija i svi građani i njihova deca, deca njihove dece i deca te dece… koji žive i koji će živeti u Srbiji.

Nikola Janić
Nikola Janić

Lično ne verujem da Srbija nedeljama ne dobija od Brisela odgovore na važna pitanja. Ako bi ta Vučićeva tvrdnja ipak bila tačna onda su neistinite njegove reprizirane tvrdnje da su i Srbija i on danas izuzetno poštovani od te iste Evropske Unije. Mišljenja sam da takvog i tolikog poštovanja nemaju ni Srbija, nažalost, ni Vučić. Sve što je dogovoreno, tokom razgovora na putu Srbije ka Evropskoj Uniji, nema veze sa nekim prijateljstvom ili brigom za našu državu, već je od primarnih interesa tih zemalja. U zemljama koje su okosnica EU postoje zakoni i propisi kako se odgovara na sva prispela pitanja i za te odgovore određeni rokovi, što se u tim zemljama i poštuje.

Vi ste skoro dve decenije imali česte prepiske sa Švedskim premijerima i švedskim ministrima, a godinama i sa ministrima EU u Briselu. Kada sam čuo da ste odgovore od njih dobijali u roku od nekoliko dana, a nije bila retkost da su stizali i u roku od nekoliko sati, nisam verovao i hvala vam što se niste ljutili kada sam od vas tražio da vidim deo tih prepiski. Posebno me je zainteresovala komunikacija koju ste pre par godina imali sa gospođom Ceciliom Malmstrom, ministrom unutrašnjih poslova Evropske Unije. Tema je bila vaš protest i traženi sastanak po pitanju nereagovanja Brisela na dešavanja u Hrvatskoj, odnosno na nasilna sprečavanja upotrebe ćirilice u Vukovaru. Više od toga sam iznenađen da vi i dalje dobijate informacije i pozive na konferencije sa političarima i Švedske i Brisela. Poslednji od tih poziva, koji sam lično video, bio je poziv krajem prošlog meseca ove godine, za razgovor sa jednim ministrom iz Brisela, koji je dolazio u Švedsku.

Janić: Ne vidim zašto bi se ljutio što ste tražili da vidite o tome dokaze? Svaki novinar ima moralnu i profesionalnu obavezu da traži dokaze za ono o čemu piše. Želim da naglasim da sve te prepiske, kontakte i razgovore nisam imao kao Nikola iz Beograda ili Srbije, već je to u većini slučajeva bilo ispred NVO organizacija iz Švedske, čiji sam tada bio predsednik. Naravno i organizacije „Humanvoice“ čiji sam predsednik i danas. Ali i da sam im pisao samo kao Nikola, dobio bih odgovor. Poštovanje pojedinca u Švedskoj je veoma važno, kao i u Briselu i drugim zapadnim zemljama. Žao mi je da tako nije u našoj Srbiji, u kojoj se iz kabineta premijera ili ministara vlade i medija uglavnom ne odgovara, ako su pitanja „neprijatna“. Još gore je da se dobronamerna i dokumentovana kritika, napisana ili rečena od građana i upućena onima koji su na vlasti, često proglašava kao mržnja prema Vučiću, a skoro nikada ne prihvata kao ljubav tih ljudi za Srbiju i srpski narod…

Da Vas podsetimo:  Dogovor

Na vašem privatnom portalu www.janic.se video sam mali deo od vaših aktivnosti. Čuo sam i od naših ljudi o mnogim vašim „borbama“ a na portalu sam pročitao tekst o angažovanju „Humanvoice“, odnosno vas, o Srbinu kome je u Švedskoj suđeno za ratni zločin na Kosovu. Prvo je bio osuđen na najstrožu kaznu doživotne robije, a vrhovni sud Švedske ga je oslobodio svih optužbi, o čemu sam već pisao. Voleo bih da napravimo i duži razgovor samo o tom slučaju, jer nije tajna da ste se vi dosta angažovali u tom predmetu. Izneli ste i dokaze da je na prvom ročistu bilo montiranih delova, što je iznenađujuće za jednu demokratsku i pravnu državi kao što je Švedska. Vaša odlučnost da decenijama ulazite u borbe za koje su mnogi smatrali da su već izgubljene, da tražite poštovanje za Srbiju i njene građane, kao i odgovore koje ste dobijali od više premijera Švedske, ministara i institucija, vredne su poštovanja. Ne samo prema vama, već i za zvaničnike Švedske koji nisu ignorisali zahteve i molbe koje ste slali, a uvek sa priloženom dokumentacijom da su ti zahtevi utemeljeni i opravdani. Nadam se da je tako i kada ste u kontaktu sa srpskim…

ahtisari
Javna debata sa Ahtisarijem i predavanje materijala sa srpskim žrtvama na Kosovu

Janić: Nažalost sa Srbijom nije tako i ti kontakti su zadnjih godina svedeni na jednosmernu borbu pojedinaca, jer nisam ja jedini usamljeni borac da svet zna istinu o dešavanjima koja su bila i koja su i dalje štetna za Srbiju i budućnost njenih građana. Zbog ćutanja Srbije, onih koji su odavno bili dužni da počnu i da nastave kontinuirano otkrivanje fabrikovanih laži o Srbima kao jedinom zlom narodu, i dalje su učvršćene kod većeg dela svetske javnosti kao istina. Zbog tih neistina o nama mi ne bi trebalo da pronosimo laži o albanskom i hrvatskom narodu, ili o bošnjacima, muslimanskom narodu u Bosni. Dovoljno je da se zna istina, jer ni jedan narod, kao narod, nije ni zao ni anđeoski. Obaveza vlade Republike Srbije, a ova vlada je na vlasti već pet godina, bila je i dalje je da osmisli profesionalno organizovane zajeničke aktivnosti i matice i rasejanja kako da rušimo u svetu postojeće brane, „sazidane“ da bi se u tim prljavim jezerima zadržale akumulirane neistine o raspadu bivše Jugoslavije. U tim mutnim vodama i dalje neometano plutaju laži o ratu u Bosni i Hrvatskoj, o Kosovu i o bombardovanju Srbije i Crne Gore. Svestan sam da se ponavljam, da sam o ovome o čemu sada govorim, govorio i ranije. Ali nisu sva ponavljanja od interesa svih nas. U matici se periodično naduvavaju glasine o delovanjima protiv Srbije, o mržnji prema Vučiću i o pripremama državnih udara (kojih po redu?) i svrgavanja Vučića sa vlasti. To je namenjeno domaćoj javnosti, da bi se skrenula pažnja sa problema koje imaju i država i građani. U novinama retko možemo da pročitamo tekst, ili da na televiziji vidimo neku odgovornu debatu o pasivnosti Srbije da svet sazna istinu i o nama i o njima.

Da Vas podsetimo:  Vreme je da provincija izoluje politički Beograd

Vi ste uvek imali neoborive dokaze za ono što govorite. Ako je i ovo što ste sada rekli tačno, onda je pitanje zašto mediji „zamajavaju javnost“ i zašto ćute o ovakvoj pasivnosti naše vlade?

Janić: Pa zato što se mediji (ne svi) nalaze među onima koji godinama krše zakonom određene propise i svesnim, svakodnevnim kršenjem tih propisa, omogućuju sebi svakodnevno i nedeljno priliv milionskih suma, računato u evrima. U današnjoj Srbiji je postalo „normalno“ da je na prvom mestu interes pojedinca, određenih grupacija i njihovih medija, a ne interes građana i države. Ćutanje medija, ili selektivno i modifikovano izveštavanje koje većina građana prihvata kao istinu, a nije istina, nagrađuje se od političara i vladinih institucija ignorisanjem njihovih prekršaja. Možda baš zbog toga što žmure na ono što i slepi vide, na tim medijima političari (ne iz opozicije) godinama mogu da pričaju bajke i da im ne postavljaju nezgodna pitanja ili da selektiraju i prećutkuju za političare nepopularne i neugodne istine…

Razgovor vodio: Dušan Vukotić

Nastaviće se…

18 KOMENTARA

  1. „Vlast je ogledalo naroda“- neko je nekada rekao i sadašnje stanje to dokazuje. Političari snose veliku odgovornost za to stanje kako svi bivši tako i sadašnji , ali ipak najviše krivice u tome ima narod. Plašim se da je ono najbolje u genetskom potencijalu srpskog naroda stradalo u ratovima koji su nas snalazili u 20 veku, a da su se razmnožili oni koji nisu želeli da ratuju za Srbiju potom i Jugoslaviju, a ti isti i njihovi potomci legitimno upravljaju državom jer su za to mesto demokratskim putem izabrani. Plaši me da se Srbija od tog ogromnog gubitka u ljudstvu tokom ratova u 20 veku više nikada neće oporaviti, niti će imati ko da se na ozbiljan način pozabavi vitalnim pitanjima koja muče naš narod , jer i on sam je pristao da tako živi.

    • Ком народу онда припадају они који су се носили са НАТО-ом, ОВК и Албанијом пре мање од 20 година? Ааааа – Јапанци. Све се уклапа…

        • Не говорим само о онима који су се непосредно борили, него о целом народу који је сложно подржао Милошевића, пре и током бомбардовања. Ту је показао и доказао да има и храброст и понос. Али кога да подржи после једне, друге, треће издаје? И то после дугог труљења у Југославијама, и са перфидним непријатељем који је помоћу својих марионета окупирао земљу изнутра, и разбија сваки национални покрет у зачетку? Људски губици јесу губици, али није то оно што је довело до овог стања. Треба схватити да је динамика народа много спорија од динамике појединца: што је за народ тренутак, за појединца је година. Људи у Србији имају све разлоге да буду разочарани, трауматизовани, резервисани, сумњичави, малодушни… и неопходно је време – говоримо о годинама – и нешто око чега ће моћи да се уједине, да се криза преброди. И то је само почетак. За опоравак националног бића потребне су деценије. Ничем не користи падати у безнађе зато што се ствари не мењају преко ноћи.

  2. Slažem se u potpunosti sa komentarom gospođe Gordane, a delimično i sa napisanim od „Srbo“. Kaže narod „riba smrdi od glave, a u ovom slučaju smrdi od onih koji su na vlasti, ne od komunizam koga nema već decenijama. Vlast ne interesuje šta mogu da urade desetine i stotine hiljada naših ljudi i u matici i u rasejanju, ako te ljude interesuje interes Srbije i njenih građana, a ne ko je na vlasti.

    Oni koji bi dali sve da popiju kafu sa nekim politicarem, ti i takvi se koriste od istih tih politicara, da ne rade nista i ne kritikuju vlast što ne radi ni ono sto bi morali i zašta priimaju platu, a da ne govorimo šta i koliko primanja imaju pored plate…

    „Mediji su glavni izvršni organ zaglupljivanja naroda“ napisala je gospođa Gordana. U ovoj njenoj rečenici je sažet osnovni i najveći deo problema naše zemlje. Hvala gospođi na njenim čestim komentarima (naravno i onima koji imaju suprotna mišljenja), jer samo tako možemo učiniti više, saznati više, diskutovati, dokumentovati i prihvatiti ili odbiti nečije mišljenje i stav. Naravno sa istinom i o nama i o njima…

    • Postoji izvesna politicka neprofesionalnost kosd srpskih vlasti, ne saqmo kod sadasnjih predstavnika vec od raspada bivse Jugoslavije. I ako se govori o Srbiji, veliki broj gradjana Srbije jos nije niti zeli da izadje iz tzv „srecnog doba“ dozivotnog predsednika,Kumrovcanina J.B.Tita. Nasledstvo kulta licnosti,temelji „bratsva i jedinstva“, ukratko, nastavak ispiranja mozgova na tipicno socijalo-komunisticki nacin.U vecini slucajeva sto je vise nego ocigledno,kada mediji objave neke clanke bez istorijske vaznosti o dozivotnom diktatoru,komentatori ciji primitivizam pokazuje stepen intelektualnosti,velicaju „druga“ u vecoj meri nego sto bi velicali Sv.Savu ili srpske kraljeve koji su ujedinili narode na ovim balkanskim podrucjima.Primitivizam, zaslepljenost ili zatucanost ispranih mozgova? U jednom svome delu Letopisa Matice srpske , moj pra, pra deda Georgije Magarasevic je pisao, “ Okrenimo se Evropi i naucimo sta je u interesu jedne nacije“. U vreme Broza nije bilo interesa jedne nacije, vec, interesa novostvorenih nacija na bazi religija,politickih interesa , sto je potvrdio i ustav iz 1974.U nedostatku argumentovanih dokaza i cinjenica, u odbranu srpskih interesa se namecu porukle kako je „druze Tito“ pravio neko bratstvo i jedinstvo. Bio bi red da se iz srpke istorije izbaci taj copavi diktator koji je jos 1968 izjavio da u Srbiji postoje dve republike , Vojvodina i Kosovo.

  3. Najveću nepravdu srpskom narodu nanela je njena vladajuća garnitura. Skrivanjem istine, otvorenim lažima, delatnostima protiv interesa nacije. Dok sam čitala intervju sa gospodinom Janićem, kroz pomešana osećanja tuge i besa, shvatila sam da je bilo dovoljno samo da Srbi istinom i iskrenim stavom štite svoje interese pa da se međunarodna hajka bar ublaži, da se izbegnu mnogi problemi koji su proizašli iz nepravednih optužbi Srba. Mediji su glavni izvršni organ zaglupljivanja naroda.
    Jer, kako kaže Kafkin gospodin K “ Ti možeš nekoga kome su oči vezane bodriti da zuri kroz maramu, ali on ipak nikada ništa neće videti.“
    Negde verujem i da su duboko nesrećni ljudi, poput gospodina Janjića, koji su imali prilike da vide uspeh akcija koju pokreće iskrena ljubav i pripadnost srpskoj naciji. Jer mora da boli istina da možete da utičete na druge ali ne i na Srbe koji su, sa povezanim očima, ubačeni u lavirint obmana i zloupotreba od strane njihovih sunarodnika.
    Ono što mene zbunjuje je kukavičluk i trpeljivost Srba. Šta treba da se dogodi da bi sami skinuli povez sa očiju i hrabro pogledali istini u oči? Sve više verujem onoj narodnoj – nisu loša vremena nego su loši ljudi. Jedno vreme sam verovala da su Srbi digli ruke od sebe, ali su me poslednji događaji u Srbiji uverili u činjenicu da je najveći broj Srba stvarno obična rulja kojoj je, za život, dovoljan sendvič povremeno, pivo nešto češće i rijaliti non-stop.

    • Потпуно разумем разочарење, али не мислим да ичем користи да се српски народ прогласи за руљу. Ту се налазимо са Вучићем, и доспевамо баш где он жели да будемо: народ је рогат и репат. У Дисовом стиху, ми смо много ближи „Нашим данима“ него ламентном „Прошли су априли, и ми нисмо више, и нећемо бити оно што смо били.“. Народ се никад није сам од себе дизао, увек је то било око угледних људи, или како се то данас крсти, елите. Истинска српска елита, друштвена и интелектуална, је, кроз век југословенства и комунизма, пошла путем диносауруса, и највећим делом замењена „елитом“ која служи нечем и неком другом. Народ који је остао и без елите и без традиције је оно исто Његошево племе што „сном мртвијем спава“. Али то је онај исти народ, још увек способан за подвиге. Само промена неће доћи одоле – мора да крене одгоре.

      • Moram da vas pitam;
        – da li ste videli (slike) koliko je mladih ljudi bilo na „predavanju“ onog dinosaurus šarlatana znanog kao „pod mač, bato“ ? Prepuna neka sala na Voždovcu i ne verujem da je bio iko iznad trideset godina i , ubeđena sam, da su svi imali samo za pivo u džepu, da se švercuju u prevozu sa jedinim užitkom pražnjenja negativne enrergije na sportskim stadionima i da, užasnom jačinom, mrze one što su protestovali na ulicama, još više one koji imaju posao i uspešan život i da, psihologijom rulje, traže sebi slične da polude u destrukciji umesto da se udruže i menjaju to što ih čini nezadovoljnima,
        – da li čitate komentare na portalima ili facebooku, shvatate li koji je to mentalni nivo (? ), koliko je nemoći umesto u akciju pretvoreno u mržnju
        – da li se slažete da bot sistem može da funkcioniše samo ako su ljudi ograničeni i bez predstave o posledicama svoje aktivnosti ( svako normalan bi shvatio da je taj posao
        neka vrsta zločina)
        – da li se slažete da svi mi ne reagujemo jednako na teška stanja i na izazove? Pa kako biste protumačili to da Srbi na ucene, maltretiranja, ponižavanja i bedu odgovaraju podrškom tlačitelju (?),
        – kako tumačite komunističko rasturanje nedavnih protesta, čak i ako pomislite da ti mladi ljudi svoj revolt pokazuju kroz ideju komunističkih vrednosti tipa socijale, jednakosti itd. ja npr. mislim da je to samo zato što je komunizam ideologija rulje
        – da li mislite da je na poslednjim, predsedničkim izborima, bilo dovoljno glasati za moralnog čoveka koji voli Srbe? Ne mislim da sam „politički idiot“ zato što sam glasala za Boška Obradovića ( savest bi mi bila mirna i da sam glasala za Stamatovića) jer mislim da su obojica moralni ljudi i patriote koji cene, i zalažu se za osnovne društvene vrednosti. Boli me uvo za Vučićevu propagandnu politiku koja ih dezavuiše jer ta ista grupa plaćenika veliča njega, koji je amoralan, nečastan, pokvaren, prevarant, izdajica i uopšte čovek sa poremećenim sistemom vrednosti,
        – da li se slažete sa mnom da ne može biti, za čoveka koji je odgovoran i razmišlja svojom glavom, veći strah zbog sankcija od želje za boljim i dostojanstvenijim životom,
        – da li se slažete da je psihologija rulje u stvari oblik neodgovrnosti i nemoći jer se krijemo iza ( zajedništva) rulje i tako sakrivama našu nesposobnost kao pojdinca da se suočimo sa problemima,
        – da li se slažete da je sve što sam navela dovoljan razlog da mislim da sve počinje od pojedinca i da je zajednički interes rezultat pojedinačnih interesa i da grupa pojedinaca može da pokrene kretanje i sa dna.

        • Све то не звучи битно горе него „Наши дани“ :~( Ми се у свему прилично добро слажемо, укључујући то да је свест народа пала на ниске гране. Али ја не мислим га да то што се он не диже да заштити себе чини руљом, уопштено говорећи. Сигуран сам да је позитивна снага у њему још увек много већа од негативне. Не заборавимо да је тај исти народ пре мање од 20 година, и не први пут, стао на белег стоструко јачим светским силама – што тзв. Хрватима, Бошњацима или Албанцима не би могло да се деси – и држао се, док га фотељаш није (опет) издао и потписао окупацију Космета. Да је на његовом месту био прави, народни човек, Србија би још једном одолела много јачем од себе, и променила историју света. Овако, ту смо где смо, и много заудара на септичкку јаму. Али, што кажу Руси, није невоља пасти – невоља је не подићи се. А то се без вере у народ не може догодити.

          • Do vremena pre događanja oko poslednjih izbora (predsedničkih) bih se složila sa vama, ali sada ne. I, nedavno sam pročitala ( izvinjavam se ali nisam upamtila čije) reči nekog našeg savremenika da u današnjoj Srbiji najverovatnije nema mnogo potomaka hrabrih i istrajnih boraca za Srbiju. Ili su izginuli (i stradali) ili su razočarani napustili zemlju predaka.

            • И ја сам разочаран последњим изборима, првенствено великом неизлазношћу, што је савршено радило за Вучића. Али разлоге знамо, а уз општу летаргију и малодушност, мислим да је битно било и то што су многи мислили да је бојкот бољи избор (делом због пропаганде Вучићевих ботова, али делом и због таквог мишљења већине истинске Вучићеве опозиције). Од „Вучићевих“ гласова, бар трећина су они који ће увек гласати за оног ко контролише медије (такви чине бар петину гласачког тела, и већина се ревносно одазива својој „грађанској дужности“), али то није никакав нови накот. Такви су увек постојали у Србији, и постоје у свим земљама. Већина остатка гласова су директно фалсификовани, купљени или изнуђени. За Вучића је, наравно не из убеђења, него из личне користи, стварно гласало не битно више од десетине бирачког тела. Реално, они који су се повили под уценом и изнудом нису битно бројнији од њих – чак и заједно с проданима, још увек чине сразмерно мали део народа.

              Право разочарање за мене је како су гласали они који нису гласали за Вучића. Да један Јанковић, који је у старту већ гори од Вучића отвореним признавањем „геноцида“ у Сребреници и „независног“ Косова, и један Бели, за кога могу гласати само лујке и потпуно незреле личности, добију толико више гласова од људи као Обрадовић и Стаматовић. Али то само доказује промашеност идеје бојкота.

              Јер и да је бојкот био успешно организован, тј. прихваћен од већине оних који су истински за Србију, формална излазност не би била битно мања, и Вучић би из избора изашао са ловорикама.

              Да резимирамо, продане душе и слабићи чине убедљиву мањину, и још увек су мањина кад им се додају овце, Вучићева најбројнија подршка. Надам се да је лекција ових избора научена, и да се схватило да је гласање једини начин да ствари почну да се мењају. Дрина су гласачке кутије – Марш на гласање!

              • Malo šale kao odgovor. Juče je obnarodovan naziv pokreta koji je osnovao Saša Janković i u okviru predstavljanja pompeznog opravdanja osnivanja pokreta u tekstu je bila i rečenica da će pokret vratiti osmeh na lice građana. Oduševio me komentar jednog gospodina „… u pravu ste za osmeh, od kad sam pročitao tekst ne prestajem da se smejem…“
                A što se tiče naše diskusije, može biti da je moje očekivanje od izbora bilo nerealno pa je i razočaranost dublja. Inače, spadam u one koji vole Srbe i Srbiju i ne mogu biti srećna ako sam okružena nepravdom i bedom. Iz dubine duše želim nam svima kvlitet života koji imaju Kanađani ili Švajcarci ili Novozenlanđani, ili Norvežani ili…

                • Требало би да му се цео народ смеје. Овај измучен, разнарођен народ, збуњен временима кад се издаја, превара и лоповлук награђују, а родољубље кажњава. Али то је и разлог за осмех, јер такво време не може да траје.

    • gospođo ili gospođice gordana,dobri smo mi srbi,kako su nas svi gazili vekovima,dobro i postojimo.morate shvatiti,da su komunisti toliko zločina izvršili da se kako oni kažu,POTOCIMA DA TEČE KRV U SRBIJI,MI VLAST NEĆEMO DATI-što se danas prevodi,sve će mo smisliti da ostanemo na vlasti i da dovršimo posao koji je započela kominterna i njihovi osnivači sovjeti.nađite odluke kongresa komunističke partije jugoslavije u drezdenu,pa sporazum moša pijade i mile budak u sremskoj mitrovici u zatvoru.srbi nisu nikada bili komunisti,već su komunisti dovedeni na sovjetskim tenkovima uz ogromnu pomoć engleza sa čerčilom,inače oni nikada ne bi ušli u srbiju da nije bilo sovjetskih tenkova.mi srbi jesmo podržavalči svetozara markovića ali ne komuniste.komunisti su bili ona banda kao u ovom ratu takozvane paravojne formacije,koje su činile zločine a nama se to svima pripisivalo.skoro cela je srbija ustala 2000.da zbaci zloglasni komunistički aparat,ali su im pritekli u pomoć njina deca i unuci,koje su prethodno nazvali po zadatku demokratama raznog podnaslova.tako da je narod prevaren od strane tih komunista uz pomoć svoje dece.pogledajte,svi do jednoga su bivši komunisti i njihova deca.svi do jednoga hvale zapadnu evropu a veličaju tita.narod je toliko izvaran,da mu se gadi svega,što su pokazali i ovi njini izbori,gde se oni kao i uvek biraju između sebe.

  4. odličan tekst.još jedan od milion dokazua da su nam naj veći problem komunisti.što znači da se problem mora rešiti prvo u srbiji pa tek onda ići dalje.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime