DNK i mitovi: Svi smo mi iz Crne Gore

2
6453

Sve popularnije istraživanje porijekla koje nam je po muškoj liniji (Y hromozomu) zapisano u genima, može naučno potvrditi ili opovrgnuti neka predubjeđenja. U drugom nastavku DNK otkriva kakve i kolike su naše veze sa područjem današnje Crne Gore.

crna-gora-kapaProstor današnje Crne Gore obuhvata nekoliko istorijskih područja veoma bitnih za dinarsku grupu srpskog naroda. Ta područja su: Zeta, Stara Hercegovina i Stara Raška. Treba imati u vidu, da prilikom naseljavanja srpskog, a možda i nekih drugih slovenskih plemena na pomenuta područja, istorijski izvori pominju i neslovensko starije stanovništvo. U blizini današnje Podgorice postojao je i značajan gradski rimski centar – Diokleja, u Primorju su stari romanski gradovi: Ulcinj, Budva, Kotor, Raguza, Epidaur. Još za vrijeme Rimskog Carstva, a vjerovatno i ranije, na pomenutom području je bila velika razmjena stanovništva, bilo je doseljavanja i odseljavanja.

Prije dolaska Slovena i Srba, pominju se i neka keltska i germanska plemena koja su prošla tim prostorom. Samo Rimsko carstvo je privlačilo doseljenike iz istočnih i zapadnih dijelova carstva, neke seobe stočara su zabilježene i u kasnijim periodima, za vrijeme vladanja Srba tim prostorom. Tako da genetska raznolikost današnjeg srpskog stanovništva na tim prostorima ne treba da čudi. Spominju se stara plemena na području Crne Gore: Kriči, Mataruge, Macure, Bukumiri, Mataguži, Jaudije, Španji. Neke do ovih starih plemena smo zahvaljujući genetičkoj geneaologiji uspjeli i genetski da odredimo kao na primjer Kriče koji pripadaju haplogrupi J2b-M205 ili Macure I1-Z63.

Sva ova razna plemena su se u periodu Nemanjića stopila u jedan srpski narod sa jasno izraženom sviješću oslonjenom na domaću dinastiju i narodnu crkvu. Neprestanim migracijama koje teku još od 15. vijeka to srpsko stanovništvo dinarske grupe se širilo najviše prema zapadu, srpskim Krajinama, ali i prema Šumadiji, današnjoj Vojvodini, a na istoku se stapalo sa drugom značajnom srpskom grupom- kosovsko-moravskom. Ono što pokušavamo danas jeste da uz pomoć genetičkih rezultata dešifrujemo i ispratimo te putanje.

Da Vas podsetimo:  Pas koji je pronašao porodicu posle operacije “Oluja“ nakon 139 dana i 500 kilometara!

S obzirom da prostor današnje Crne Gore predstavlja polaznu tačku i maticu za većinu srpskih porodica, usmjerili smo dobrim dijelom naša istraživanja u tom pravcu, tj. cilj je bio profilisati većinu srpskih rodova i plemena u Crnoj Gori. Zadatak je bio olakšan činjenicom da je upravo u Crnoj Gori najjasnije očuvana plemenska svijest, kao i da su se pojedine rodovske linije očuvale u kontinuitetu i do 500 godina unazad. Genetski rezultati su mogli da se uporede sa predanjima, istorijskim izvorima, popisima i antropogeografskom literaturom, koja je za područje Crne Gore prilično bogata. Postojao je svakako rizik da su se pojedini veliki rodovi prekinuli po muškoj liniji i da svijest o zajedničkom porijeklu predstavlja samo mit.

Na sreću, u Crnoj Gori se većina predanja pokazala tačnim i tako smo bili u stanju da genetički profilišemo većinu današnjih srpskih crnogorskih i hercegovačkih plemena. Danas znamo da Vasojevići, Bjelopavlići, Kuči, Bjelice, Koprivice pripadaju haplogrupi E-V13, Ozrinići, Nikšići, hercegovački Maleševci haplogrupi I2-PH908, Moračani Bogićevci i Ljubotinj haplogrupi R1b-U152, hercegovački Šarenci haplogrupi R1a YP4278, Pješivci i Cuce haplogrupi J2a-M92, Drobnjaci haplogrupi I1-P109, Banjani i Pivljani haplogrupi N-P189.2, Vojinići Lješnjani i hercegovački Mirilovići haplogrupi I2-Z17855…

Na prvi pogled djeluje raznovrsno, ali je ta raznovrsnost posljedica starosti i ispreplitanja raznih slojeva stanovništva na našim područjima. Pleme Drobnjaka, na primjer, koje se u istorijskim izvorima kao takvo pojavljuje još u 14. vijeku, pripada haplogrupi koja je tipična za skandinavsko-normanske narode. S obzirom da su Normani imali svoje kraljevstvo na jugu Italije i da su imali prisne političke odnose i sa Vojisavljevićima i sa Nemanjićima, možemo samo pretpostavljati kako je ova, za naše prostore nekarakteristična haplogrupa, završila u Drobnjaku. Takođe, haplogrupa Banjana i Pivljana N-P189.2 predstavlja jednu od najrjeđih haplogrupa u svjetskim okvirima i nema bliskih populacija sa kojima bi se mogla povezati, pa njeno porijeklo ostaje i dalje zagonetno.

Da Vas podsetimo:  Dok živiš budi živ

Ovakvo genetsko profilisanje starih srpskih rodova pomaže nam da danas kada testiramo Srbina, u Vršcu, Banjaluci ili Kragujevcu, a koji ima samo maglovito predanje da je porijeklom iz Crne Gore ili Hercegovine, sa velikom sigurnošću možemo povezati sa plemenom ili rodom u Crnoj Gori i Hercegovini kome su njegovi preci pripadali. Neke od tih migracija su stare i 500 godina, kao one prema Krajini, ali genetički rezultat pokazuje nedvosmislen trag, pa u Krajini i danas genetički prepoznajemo Banjane, Pivljane, Nikšiće, Pješivce, Kriče ili Vasojeviće. Migracije prema Šumadiji, Zapadnoj Srbiji, Istočnoj Bosni, Semberiji, Vojvodini su se odvijale prije 200-300 godina, i predanja o njima su skorija i pouzdanija. I tu nalazimo na haplogrupe i haplotipove hercegovačko-crnogorskih plemena.

Na ovaj način dokazana je jasna genetička povezanost srpskog naroda. Uz pomoć genetike, neki davno razdvojeni ogranci našeg naroda istog porijekla dobijaju priliku da se povežu, razmjene podatke i možda zajedno rekonstruišu istoriju svoga roda. Do prije nekoliko godina, ovakav potpuno egzaktan pristup proučavanju vlastitog porijekla, bio je nezamisliv.

Siniša Jerković, glavni urednik Srpskog DNK projekta

www.frontal.rs

2 KOMENTARA

  1. Pre par hiljada godina, pojavi se na ovim prostorima neko pleme. I kazu oni sebi ovako: Bilo bi glupo da naselimo dolinu Morave ili Dunava, gde je hrane u izobilju, sto voca i povrca koje samo nikne, sto divljih svinja, zeceva, prepelica, ribe… A i sume i drveta za ogrev ima u izobilju… ali ne! Mi cemo se uspenjati na planincuugu da zivimo na stenama i jedemo kamenje, jer jednog dana mi cemo biti „ponosni“ Crnogorci! A pre 500 godina (nisam znao da tad pocinje istorija…) logicno je da se narod pentrao po planinama, kako bi pobegao od turaka i preziveo… i isto je tako logicno, da je nakon odlaska turaka krenuo ponovo da silazi i plodne doline. Mada vama logika OCIGLEDNO nije jaca strana.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime