Dobre strane vlasti

1
1289

Da, dobro ste pročitali. Ovaj sistem ima nekih dobrih osobina koje ga čine efikasnijim od nas. Efikasnijim od svih koji ga ne podržavaju.

Naša ignorantnost da nešto naučimo ili shvatimo čak od onog protiv kojeg se borimo, dobrim delom je odgovorna za stanje u kojem se nalazimo.

Molim vas, isključite sve emocije, umirite buntovnika u sebi i hladne glave pročitajte i analizirajte tekst do kraja. Skrenućemo pažnju na sve ono u čemu su dobri oni zbog kojih nam je tako loše.

Organizacija 

Prva i najjača strana vlasti je njena jaka organizacija. Eksperti su u organizaciji. Posebno dobro organizuju „svečanost“ koja se zove izbori. Kod njih nema mesta za haotično ponašanje: svaki zupčanik okreće gde treba, svaka figura zna svoju ulogu i ne izlazi iz njenih okvira, ažurni su, brzi i tačni. Kod njih se tačno zna ko pije i ko plaća. Ovaj sistem je organizovaniji od svih prethodnih, besprekorna mašina koja uspešno čisti i utire opoziciju.

Oni su kreirali utakmice u kojima ne mogu da izgube. Oni izađu na teren i svi navijači su njihovi. Sudija nema. Faul spada u regularno ponašanje. A pobeda se na kraju proslavlja kao veliki trijumf u neizvesnom i teškom duelu. Akcija, drama i komedija. Sve je tu. Mase zadovoljne, protivnik uništen. Ovaj sistem je tako organizovan da ako on potone, zaista svi tonu i nema im spasa. Brod je pun mornara koji ne znaju da plivaju i do zadnjeg daha će ga braniti i boriti se za njega.

Kontinuitet

Pored jake sposobnosti za organizaciju, oni su neumorni i imaju kontinuitet. Pogledajte opoziciju, kao zalutali mladić, sagore u sopstvenom plamenu. Sve počne pompezno uz puno optimizma, ali  na kraju izađe vazduh i – ništa. Najteže od svega je održati kontinuitet u onome što radimo. Oni ga drže. Većina ne da to nema, nego nikad uopšte nije razmišljala o tome. Sve nešto započnemo i prestanemo. Započet, a nikad završen dvorac je na kraju ipak samo obična ruševina.

Da Vas podsetimo:  Parizer – još jedna „Vučićeva šema“?

Osećaj za masu

Imaju izuzetno dobar osećaj za masu i prilagođavanje njima. Ne postoji partija intelektualaca i umetnika. To je samo običan klub. Oni su iskoristili slabosti mase i prilagodili program njima. A nama nikada nije palo na pamet da iskoristimo vrline mase i upotrebimo za nih. Potrebna je informacija koju svi razumeju. Znate, kada se za neki uspešan uređaj nabrajuju njegove najbolje osobine, prva je uvek „lak je za korišćenje“. Informacija mora biti razumljiva za sve, i takvu je najteže kreirat. Ako smo nesposobni za to, onda se ušuškamo u sopstvenu posebnost i kreiramo partije i pokrete samo za odabrane. To u demokratskom sistemu nema efetkta i svrhe.

Ozbiljnost

Oni se ne sprdaju i ne prave viceve o opoziciji i nama. Parodija je odlična i ništa protiv nje nemam, ali smo mi preterali. Uživamo kreirajući emisije, pišući statuse i kolumne, vodeći youtube kanale gde ih tobože ismejavamo, podvrgavamo ruglu, sečemo klipove, fotošopiramo slike i samo se smejemo. Bravo. Samo se ti smej. On ide svojim putem i uvek te porazi kad zatreba. Ova situacija nije za smeh. Smrtno je ozbiljna. Svi komičari, duhovite kolumniste i mnogo „smešni političari“ su od sebe i naroda napravili najprostiji ventil kroz koji ispustimo svu energiju smejući se njihovim glupostima. I u tome nam nikad oni neće smetati.  Ukinuli  bi to davno, ali ne. Dok se smeješ nisi opasan. Bitno je da se ne sabereš i ozbiljno kreneš u akciju.  I odoh sad da uzmem onih 500 eura za pohvalni tekst o nijma.

Haris Ibrahimović

www.kolumnista.com / Ilustracija: Dušan Petričić

1 KOMENTAR

  1. Коначно једна зрела и неострашћена анализа.
    Нешто слично је изјавио Ђинђић у време борбе против Милошевића: „Проблем опозиције је што троши дневно 15 минута на планирање како да свргне Милошевића, а Милошевић 24 сата дневно на то како да разбије опозицију“.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime