Dobro nam došao

3
1446
Bećir Vuković / Foto: printscreen (in4s.net)

Podrazumijeva se, naravno, da izbjegavam svako neutralno stanje, pa tako, i povodom prve posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Crnoj Gori.

U sudbonosnim danima, kad je diktatorski režim krenuo da razori Srpsku crkvu u Crnoj Gori, posjeta predsjednika Srbije Aleksandara Vučića, od prvorazredne je važnosti za očuvanje jedinstva srpskog naroda. Uvijek je bilo, jeste, i biće: najvažnije je da iza cijelog srpskog naroda stoji matica Srbija. Njegoš je rekao: „Srbija je matica Srpstva, bez nje nikad ništa.“

Ako posjeta predsjednika Srbije pretenduje na jedinstvo srpskog naroda, onda – sve drugo mora se apstrahovati.

Prvu posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Crnoj Gori – blagoslovio je Patrijarh Srpski Irinej, što joj daje pečat istorijske posjete.

Samo crnogorski diktatorski režim smatra da Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ima smisla. Ali, taj Zakon je negiranje smisla same crkve. Za sve se plaća, i za dobro, i za zlo. Samo, malo više za zlo. I, crnogorski režim, izgleda, došao je na naplatnu rampu. To projektovano zlo, probudilo je i ujedinilo vaskoliki srpski narod na svim meridijanima, a, naročito, u Srbiji i Republici Srpskoj.  Zato je nalaganje badnjaka predsjednika Srbije, veliki događaj za vjerujući srpski narod u Crnoj Gori. .

Dosad se nije glasno govorilo da u Crnoj Gori živi i srpski narod, i Srpska crkva. To je umnogome i kumovalo ovakvoj situaciji. Premalo i političkih organizacija i kulturnih institucija nosi srpsko ime. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati.

Konačno, otvoreno se počelo pričati o Srbima u Crnoj Gori, i neviđenoj diskriminaciji koji trpi od režima. Udar režima na Srpsku crkvu u Crnoj Gori – ujedinio je deset miliona Srba.

Ako srpski narod nije ustao protiv režima kad je priznao lažno Kosovo, ustao je kad je krenuo na crkvu. Priznanje lažnog Kosova, prvi je akcident ovdašnje diktature. Logičan nastavak bio je – udar na Srpsku crkvu. Ako se udarilo na Mitropoliju crnogorsku – bez ostatka – udarilo se na cijelu Srpsku crkvu.

Da Vas podsetimo:  Nadgrobnici – jedini „javni“ prostor za ćirilicu i nacionalne zasluge

Sve do predsjednika Aleksandra Vučića, srpski narod u Crnoj Gori, kao da je bio ostavljen na milost i nemilost ovdašnjem režimu, koji je samo nastavak komunističkog režima koji je, skoro, iskopao Crnu Goru. Zato je lider Srba u Crnoj Gori Andrija Mandić, s pravom rekao da je – poslije Aleksandra Karađorđevića – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, najviše uradio za Srbe u Crnoj Gori.

Što se tiče potpisnika ovih redova, najviše bi volio da predsjedik Srbije za Badnje veče dođe na Cetinje, i naloži badnjak. Ali, pravo mjesto za nalaganje badnjaka predsjednika Srbije, jeste Mojkovac. Preko sto godina vitezovi sa Bojne njive, čekaju da neko dođe iz Srbije, i naloži badnjake u Mojkovcu.

Predsjedniče, kad ste mogli otići u Srebrenicu, možete i u Crnu Goru.

Dobro nam došao.

Hristos se rodi!

Bećir Vuković
Izvor: in4s.net

3 KOMENTARA

  1. Вучића називају ИЗДАЈНИКОМ само они који немају бољи план решења за
    Српски народ!

  2. Aleksandar Vučić već je upisan u historiju Srpskog Naroda kao VELEIZDAJNIK,!!!
    Izdao je sve sto su zapadni mentori zahtijevali, ono što nije trazeno da izda, čista je opreznost mentora, da ga Narod ne sruši, a da na vlast ne dodje netko koga ne mogu kontrolisati !!!
    Svi njegovi navodno patriotski potezi, krajnje su kontrolisani, umjereni, zamaskirani i jedini cilj im je opstanak na vlasti !!! Vučiću se uveliko vidi kraj…………a najviše zabrinjava tko će kontrolirati i izvesti smjeu u vrhu. Vučić je smjenio Tadića da bi navodno zaustavio VELEIZDAJU,!!! Da li će opet Kurta zamjeniti Murtu ……ili ćemo napokon stati na vlastite noge !!!! Stoga me veoma čudi ovaj naslov…..“ Dobro nam došao “ !?!?,?

  3. Što se tiče potpisnika ovih redova, najviše bi volio da predsjedik dođe na Cetinje“. Тако би „волио“ Бећир. Јасно. За њега Цетиње симболизује нешто друго, али не треба заборавити да је ту Црна Гора потписала капитулацију у Првом светском рату. А краљ Никола је продужио у Санремо, где је живео до краја. За то време, један део српске војске повлачио се преко Црне Горе. „Браћа“ су тада подигла вредност перпера у односу на динар, да и у несрећи нешто зараде, онако, јуначки. Ако не верујете мени, читајте историчаре, или, бар, Српску трилогију Стевана Јаковљевића. Тај ботаничар, и писац, доследно се ужасавао надувеног примитивизма и фукарске хвалисавости на нивоу петлова с два грама мозга. А што се тиче Мојковачке битке, свака част сердару Вукотићу. Питам се, да ли га Мило уважава колико неки од нас, Срба из Србије. Зато изгинули витезови, које Бећир помиње треба да чекају своје саплеменике да их посете, а ми, Срби из Србије, нисмо проблем. Мојковачке јунаке посетиће неки други председник, има времена. Овде је фасцинантно што се неки људи, обрукани одавно, и даље курче, јер им је то прешло у навику, не видећи да осим што су смешни, одавно, бивају и нешто друго, очигледно је шта. Сећам се писања Бранка Лазаревића, нашег предратног дипломате и књижевника, иначе одличног познаваоца Балкана. Рекао је да на Балкану постоје, од памтивека, „два епицентра мржње“, Херцеговина и ЦГ, која зраче то једино што имају, одвајкада, у свакој прилици.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime