Dodir

0
1264

Uvlačim se nečujno u krevet. Ona spava.

Ne bih da narušim ravnomerno disanje blizu mog uha. Klizim sve bliže dodiru i toploti  koju ona daje. Pružam se, tražeći sebi mesta, na šta se ona malo protegne i reklo bi se sasvim slučajno me nespretno zagrli. Volim kad osetim blagu težinu bliskog tela na sebi. Pravim kratku pauzu, pa pošto se uverim da nije budna, nastavljam da se krećem kao hobotnica ka njoj. Gde god  je dodirnem, tu se prilepim. Osećam topao dah i mekoću obraza koje obožavam. Mrak me nagoni da zatvorim oči i da se predam čulima.

Zaranjam u okean noći. Ne pomeram se previše da ne bih njenim naglim okretanjem izgubio stečenu poziciju. Mirujem da ustalim položaj, a milina mi se širi kroz telo. Hoću da ovo blaženstvo traje što duže. Nailazi novi osećaj sreće dok polako tonem ka njemu. Onaj za koji živimo. Spokoj.

Nenad Simić – Tajka

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime