Dogovor, a ne izvinjenja

0
1056
Foto: printscreen

Umesto bespotrebnog insistiranja na izvinjenju, Vučić i Krivokapić bi trebalo što pre da se sastanu. Ne moraju se voleti, ali se ne smeju međusobno napadati

Po rečima Aleksandra Vučića, Zdravko Krivokapić neće biti dobrodošao u Srbiju pre nego što se ne izvini za, po Vučiću, lažne optužbe u vezi njegovog sudelovanja sa Milom Đukanovićem u projektu Beograd na vodi.

Postoji američka izreka – kad se već Amerikanci na velika vrata vraćaju u modu kod nas: Ko živi u staklenoj kući, ne treba da se gađa kamenjem.

Tačno je da se ne smeju javno iznositi optužbe bez pokrića na račun bilo koga, a pogotovo nosilaca najviših državnih funkcija, šta god mislili privatno o njima. A optužba o Beogradu na vodi je ozbiljna. U javnom diskursu javnih ličnosti, kad neko iznosi optužbe, taj treba da ima i spremne dokaze ili argumente koji ih potkrepljuju. U suprotnom, može se pomisliti da je reč o spinu, informativnoj agresiji, zloj nameri ili – možda i najgore – neznanju. Informativni prostor je ionako prepun i mnogo težih optužbi, koje nikad nisu doživele svoj epilog.

NETRAŽENA IZVINjENjA
Ali sve to ne sme da bude razlog zaoštravanja odnosa Srbije i Crne Gore, i to posle istorijske pobede opozicije na izborima od 30. avgusta, kada su se konačno otvorila vrata za normalizaciju međusobnih odnosa, za koje je neprirodno da budu bilo šta osim najbližih i najtoplijih. Pogotovo jer ima drugih, mnogo ozbiljnih stvari za koje se iz Beograda nije tražilo izvinjenje kao uslov za saradnju.

Zašto, na primer, Aleksandar Vučić nije tražio izvinjenja od Tonija Blera i Gerharda Šredera za zločinačko učešće u agresiji na SRJ 1999. godine? Zapravo, zašto nije insistirao da se dignu optužnice protiv njih? Umesto toga, oni su ne samo „domaćinski“ dočekani, već i poslovno angažovani u Srbiji. Setimo se samo drvlja i kamenja bačenog na Koštunicu kad je prvi put stao pored Solane.

Da Vas podsetimo:  Tužno pismo sa Kosova i zastava na pola koplja
Aleksandar Vučić / Foto: Printscreen

Zašto Vučić bar nije tražio izvinjenje od Klintona – mada ni to ne bi bilo ni približno dovoljno – pre nego što je učestvovao na forumu njegove fondacije i tako se svrstao protiv Trampa u leto 2016. godine? I, uzgred, da li tu leži deo razloga zašto ga je Tramp posadio na onu, u najmanju ruku neadekvatnu stolicu kad ga je primio u Beloj kući?

Konačno, neko iz većinske anti-NATO javnosti Crne Gore s punim pravom bi mogao da od Vučića traži izvinjenje za to što je u oktobru 2016. učestvovao u davanju pokrića za aferu izmišljenog „državnog udara“, uz pomoć koje je Đukanović veštački smanjio izbornu izlaznost, obezbedio pobedu i nekoliko meseci kasnije – bez referenduma– munjevito uveo Crnu Goru u Severnoatlantski savez.

DOGOVOR O NENAPADANjU
Zato, između ostalog, u najmanju ruku nije fer sada tražiti od nove, više nego šarene parlamentarne većine u Crnoj Gori da odmah pokrene pitanja poput NATO članstva i povlačenja priznanja tzv. Kosova. Mediji i pojedinci koji to danas zahtevaju od Krivokapićeve vlade su u mnogim slučajevima isti oni koji savetuju pragmatizam, oprez i postepenost u odnosima Srbije sa Zapadom. A Srbija je ipak u mnogo boljem međunarodnom i svakom drugom položaju od Crne Gore i nije, za razliku od Đukanovića, spalila mostove sa Rusijom, tako da ima mnogo više manevarskog prostora za zauzimanje mnogo čvršće pozicije u odbrani sopstvenih interesa.

No vratimo se ovom uznemirujućem zaoštravanju odnosa sa Crnom Gorom. Da li je reč o tome da su bitnije  stvarne ili navodne  neistine izrečene na lični račun nego istinski, dokazani zločini učinjeni protiv Srbije, Crne Gore i njihovih građana, koji su ostali do dan-danas nekažnjeni? Da li je reč o stavljanju sebe iznad države i naroda? I da li to, zarad povređenih ličnih osećanja, predstavlja zaoštravanje odnosa sa novom demokratskom Crnom Gorom, onako kako nikad nisu zaoštravani sa Milovom hibridnom antisrpskom diktaturom, čak ni posle Milovog priznanja tzv. Kosova?

Da Vas podsetimo:  SRBI U RASEJANJU I NJIHOVA MATICA

Ili je jednostavno reč o tome da je Zdravko Krivokapić samo pojedinac čiste biografije, bez realne moći, sopstvene stranačke organizacije, mafije ili moćne globalističke internacionale koja mu drži leđa – dok su gorepomenuti zločinci sve suprotno od toga?

prof. dr Zdravko Krivokapić (Foto: Snimak ekrana/Jutjub)

Najbolje bi bilo da Aleksandar Vučić i Zdravko Krivokapić jednostavno okrenu novi list – kao što je okrenut sa mnogim drugim istinskim neprijateljima Srbije i srpskih nacionalnih interesa – i sretnu se, makar i tajno. Što pre to bolje.

Ne moraju da se vole. Ali neka bar sklope dogovor o javnom nenapadanju i objave spremnost za što bližu zvaničnu saradnju i popravljanje veštački zatrovanih odnosa Beograda i Podgorice. A neka neke buduće, reformisane institucije rade svoj posao.

Aleksandar Pavić je politikolog i bivši savetnik u kabinetu predsednika Republike Srpske. Ekskluzivno za Novi Standard.

Aleksandar Pavić
Izvor: Novi Standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime