Dokle sa tim „strahom birača“?

0
1114

Stalno slušamo, da ova vlast počiva na „strahu i laži“. Kao propagandna izjava i ohrabrenje, uz dodatak da se i „ljulja“, može da prođe. Osobito kod opozicionara, kao zgodno objašnjenje što su stalno opozicionari! Ali počiva na klimavim temeljima…

Da vlast ne govori uvek istinu, nema spora. Da li pritom baš „laže“, može se raspravljati. Krajnje je vreme da se raspravlja i o „strahu“. Mnogi bi rekli: zbog vređanja „herojskog naroda“, u koji svakako spadaju i svi koji za vlast glasaju redovno i vanredno. Pa i oni koji ne glasaju ni za nju ni za opoziciju, čime svesno ili nesvesno ovlašćuju one koji glasaju, da odluče i u njihovo ime… Ali tu su i razlozi koji se slabo pominju, nimalo zgodni…

Prava provalija štrči, između prosečnog birača i većine lidera opozicionih stranaka. Njihovi strahovi jako se razlikuju, kod prvog su često od neobezbeđenosti „hleba svog svakidašnjeg“!. Drugi to rado i prečesto pominju, ali s tim ne računaju. Prijatnije je kriviti vlast koja laže i širi strah, i plašljive (i još ponešto) birače koji nasedaju na laži. Nikako i sebe!

Drugi razlog, delom povezan sa prvim a delom ne, jeste nezainteresovanost značajnog broja birača, za državu i vlast. Pa ni da li vlast, laže! Neki jer su bili vrlo zainteresovani za onu prethodnu koja ih je debelo razočarala. A neki i to brojniji, nisu zainteresovani ni za jednu. Oni „samo gledaju svoja posla!“.

Protest protiv „krvavih košulja“, na primer, njih ne zanima. Oni se za vlast „ne bore“, pa im se od vlasti ništa loše ne može desiti! A kad dođe vreme da glasaju, „obave građansku dužnost“, i vrate se „svom poslu“. Pritom ne biraju, nego glasaju za one koji su vlast. Po inerciji, i da se osećaju delićem vlasti… Inače, „gledanje svog posla“ nije jednostavno, i nije samo za osudu. Ne zanima ih budućnost društva i države, što znači i budućnost njihovog potomstva?

Da Vas podsetimo:  INSPIRIŠE ME LJUBAV PREMA BOGU I LJUDIMA: Dragana napisala čuvene duhovne pesme koje se pevaju širom sveta i dobila orden od Amfilohija!

Vratimo se na prvi razlog: deo je preokupiran sadašnjošću. Valja se zamisliti nad onim što je kod mnogih samo predmet javnog podsmevanja i pokazivanja svoje nadmoći („Ja tako nisko, nikad ne bih pao!“): guranja pred Palmom radi „gospođi (gospodinu) tri hiljade“. A tek nad trećinom studenata, koja planira odlazak u inostranstvo! Što bi njih zanimalo, šta i kako vlast radi? Kao i starije, koji planiraju isto…

Budući izbori, i pod ovim i pod drukčijim uslovima, izbori su i sa ovakvim „biračima!“. Razlog više za mnogo ozbiljniji pristup opozicionara, „nezainteresovanima“ zbog razočarenja! Uključujući, kod onih koji su bili na vlasti, jasno priznanje ranijih grešaka. Umesto „Ne bojte se, mi smo sa vama!“. Ili „Sada sam drukčiji, mame mi!“.

Radovan Marjanović
Izvor: kolubarske.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime