Došlo je čudno vreme za Srbiju – vreme „fejsbuk politike“!

1
1047

vucic-eliot-ness_thumbTužan je i težak život običnog čoveka danas u Srbiji. U skladu sa tom činjenicom, i politički život Srbije je postao tragičan, često i sa elementima crne tragedije. Njegova osnovna odlika je sveprisutna i svemoguća nestručnost, nekompetentnost i odsustvo svakog osećaja za interes zemlje, društva i zajednice, bilo kavog osećaja za opštu dobrobit naše zajednice, na bilo kom nivou.

Čak i najjednostavnija odluka vlasti, pa makar se ona ticala i najobičnijeg tehničkog, manje više formalnog i uobičajenog rešenja, preti da preraste u tešku katastrofu, u banalnu grešku i teški propust koji može naneti ogromnu štetu državi, a često i celom društvu.

Razlog za takvu nezapamćenu situaciju je taj što se ništa više ne rešava na stručnom i tehničkom nivou, na kome država ima dokazano kvalitetne pojedince (kako u državnim organima, tako i u državnim institucijama i organizacijama), već se svako donošenje odluke ili predloga prvo prebaci na čisto političko polje, a potom, u skladu sa važećom politikom, odluku može da donosi bilo koje nadležno, politički postavljeno lice, koje najčešće uopšte i ne prepoznaje, a kamoli poznaje tu oblast iz delokurga svoje odgovornosti (pogledati biografije i školsku spremu naših dičnih ministara, njihovih savetnika, direktora javnih preduzeća itd.). Da bi sve bilo još i gore, rodonačelnik ovakvog modela ponašanja je sam premijer Srbije.

On je taj koji daje dušu, koji daje smisao, koji daje dinamiku i ritam ovog i ovakvog načina funkcionisanja Srbije! On to čini na isti način na koji to čini i član velike veslačke posade na poziciji kormilara, sa megafonom u ruci!

On je taj koji sebi daje za pravo da radi sve što mu padne na pamet, a što misli da će mu uticati pozitivno na lični rejting i rejting stranke njegove, on sebi daje za pravo da o svemu i svačemu sam odlučuje, on je taj koji se najčešće i „zaleće“ u sve i svašta (kao razjareni bik – vršim ovo poređenje bez ikakve namere da lično vređam premijera, već samo da metaforički prikažem snagu kojom se ustremljuje na novouočene ciljeve i mete!) na javnoj političkoj i medijskoj sceni Srbije!

To kreće od javnih i demagoških prozivanja i optužbi ljudi (od prozivanja kriminalaca-dilera, pa do optužbi Miškovića – koji još nije ni osuđen, ali ne i Karića – čiji brat i žena sede u parlamentu Srbije zahvaljujući njemu, ili od nekadašnjeg prozivanja Đilasa kao „medijskog“ tajkuna, do skorašnjeg „prozivanja“ Đilasa za svog prijatelja!), od prozivanja i kritikovanja ko koliko dolazi na sednice vlade („Dačiću – mogao bi manje da putuješ, a više prisustvuješ sednicama), pa do načina i metoda odbrane od poplava (lično, sa suzama u oku, komanduje čuveno „Šabac ne sme pasti“), od „iznošenja dece iz snežnih mećava“, do „lepljenja znaka mercedesa na Ikarbusove autobuse“! Ili „prozivanje Tasovca za problem oko privatizacije ili gašenja Tanjuga“, kao da se išta dešava i da se išta odlučuje u Vladi bez aminovanja samog premijera!

I sve ovde nabrojano je čista demagoška „politika“, zato što ništa od ovoga nije nikako „premijerova“ struka, a kamo li zakonska obaveza! Od svega ovoga se pravi pozorište, i to ono loše, amatersko, koje ne radi ni na nivou kabarea i vodvilja! I sve ima prizvuk teške drame, iako su uloge podeljene rođenim komičarima!

I sve što radi vlast je pozorišna predstava, sa koherentnošću ideje i radnje, dostojne jedino običnog rijaliti šou tipa „Farma“! I svaki građanin Srbije, kada gleda nastup premijera, gde god da je, ima osećaj da se kulturno uzdiže i da je u pozorištu!

Da Vas podsetimo:  Čačanka se uselila u sud, traži pravdu za sebe i svoje komšije

Ali čemu sve to? Ja kada hoću pozorište, ja kupim kartu i idem u pozorište! Čemu služi pozorište organizovano od same vlasti, sem da odigra predstavu za „potpuno needukovanu publiku“, i na taj način „ojača“ svoje poluge vlasti!

Vlast u Srbiji trenutno, obara Ginisov rekord u „emitovanju“ predizbornog spota u realnom vremenu, koji se ne snima već emituje uživo 24 časa, 365 dana u godini!

I onda nije ništa čudno, da takav model ponašanja preuzimaju i svi oni koji čine hijerarhiju vlasti ove države, od ministra na vrhu, do poverenika mesne zajednice, pri dnu! Ako se tome doda, tušta i tma, njihovih novopostavljenih državnih savetnika, po pravilu na brzinu svršenih „diplomaca“ sa nekog od mnogobrojnih „kupoprodajnih“ fakulteta, uz ponekog, retkog, mladog, i nesporno briljantnog i kvalitentog, ali tek svršenog studenta nekog od državnih univerziteta, kome prvo radno mesto u struci, nažalost, bude baš ono, koje traži decenije prethodnog dokazivanja, učenja i iskustva. U svetu današnjice, kao i u Srbiji prošlosti (za vreme „zlatnih godina prosperiteta“, kraj devetnaestog i početak dvadesetog veka), državu su najčešće vodili, i vladu činili, po pravilu zreli i iskusni profesori Velike škole, odnosno univerziteta u Beogradu.

Danas Srbija na svojim najboljim državnim fakultetima školuje mlade lekare, elektroinžinjere, za potrebe kvalitetnih, što državnih institucija, što liderskih privatnih kompanija, ali u Nemačkoj, Norveškoj, Švedskoj, Austriji itd. Naši privatni, više manje, „prozaični“, „menadžersko-ekonomski“ fakulteti, školuju mlade „kadrove i lavove“, isključivo za državne institucije i javna preduzeća Srbije!

Ni jedna velika strana banka u Srbiji, kao niti jedna uspešna privatna kompanija u Srbiji, neće da zaposli diplomirane „ekonomiste, menadžere i finansijske stručnjake“ koji su bili kolege našeg predsednika, članova vlade, mnogobrojnih „brzinskih mastera i doktora“, a sada savetnika, direktora ili članova upravnih odbora javnih preduzeća!

Na primer, iskustvo kaže (a to možete svi i sami da proverite), da se na svakom konkursu za odgovornu poziciju u bilo kojoj privatnoj stranoj banci u Srbiji, javi i po par stotina kandidata, među kojima, po pravilu bude i više od pola onih koji su diplomu stekli na nekom od privatnih fakulteta za „bankarstvo, menadžment, finasnije i ekonomiju“. Nakon sprovedenog uvodnog testiranja (pisano), u uži izbor, po pravilu, uđu uvek samo diplomci državnih ekonomskih fakulteta! I na kraju, među njima se i vrši konačni izbor kandidata za tako odgovoran i stručan posao! Ali, kada trenutna politička bulumenta i bašibozuk bira i zapošljava kadrove u državnim institucijama ili javnim preduzećima, onda su to po pravilu diplomci privatnih fakulteta, koji zadovoljavaju sve na brzinu novouspostavljene kriterijume, a to su, „bilo koja diploma, bilo kog, privatnog fakulteta“!

Još ako je izabrani diplomac, u slučaju da je muško, bio nekada vozač ili obezbeđenje nekog od današnjih visoko kotiranih državnih funkcionera (vladajuće stranke), ili u slučaju da je žensko, ako je bila učesnica nekog od rijaliti šoua, ili pripada klasi devojaka sa stečenim statusom „starlete ili klaberke“, onda je sve mnogo lakše!

Da, takvi nam danas proždiru i satiru državu, na naše oči, javno, ne krijući se ni od koga, zaklanjajući se samo povremeno, po potrebi, iza ličnosti premijera Srbije! Ne kažem da on to aminuje i naređuje, ali ne može da ne zna i prećutkuje! Ovaj ološ to mnogo uspešnije, i mnogo temeljnije i brže radi, od njihovih predhodnika, „žutih“ lopova!

Da Vas podsetimo:  „Decenija sećanja“: Recenzija koja to nije

Da ne budem pogrešno shvaćen, i da neko ne pomisli, kako sam manje kritičan i blagonaklon prema „žutima“, moram nešto odmah da dodam u vezi njihovog predhodnog vršenja vlasti!

Ti „žuti“ lopovi, nestvarno nesposobni, kao i njihov ondašnji vođa Boris Tadić, ustvari obični frazeri i nesretnici, su prvi započeli sveobuhvatni proces uništavanja ove zemlje. Oni se sada svakodnevno posipaju pepelom po glavi, i kao „prozivaju“ sami sebe što se nisu u vremenu vršenja vlasti borili odlučnije protiv „džipova i tajkuna“ u svojim redovima! Lako je meni za „džipove i tajkune“ jer to i postojeći zakon sve može da uredi!

„Žuti lopovi“ zaboravljaju svoje najveće „grehove“ isto onako kao što im i dananji „osioni naprednjaci“ to zaboravljaju, trpaju pod tepih, i ne smeju ni da im pomenu!

„Žuti“ demagozi su ti koji su mesto odlučivanja o sudbini Kosova i Metohije izmestili iz Saveta Bezbednosti (gde je sve bilo ukopano stavom Rusije i Kine!), u organe pod kontrolom Evropske Unije (gde samo 5 zemalja nije priznalo Kosovo i Metohiju).

„Naprednjaci“ su samo nastavili taj „žuti“ put u opštu propast, ubrzali način pogrešnih donošenja odluka i prestali da se femkaju i ženiraju dok to čine! „Žuti“ su prvi počeli da kupuju „privatne diplome i doktorate“ za svoju stranačku vrhušku (Aleksandar Šapić), a „naprednjaci“ su tu metodologiju unapredili kupujući diplome i za ministre i samog predsednika države!

„Žuti“ su ti koji su „virtualizovali“ način vođenja politike, i sve pretvorili u „bogat nastup“ (konvencije stranke sa brdom balona žuto – plavih, „glumatanje i logoreja“ manekena Tadića, Tadićev „pajtoski“ odnos sa Dačićem i igranje basketa sa njim), dok danas Vučić ima „plavo-bele“ balone, glumi nategnuto i nervozno, često pri tom činu praveći farsu, patos ili „šniru“, i igra šah, a ne basket, sa Dačićem, verovatno zbog svoje stare „basketaške“ povrede!

„Žuti“ su toliko uspešno gradili i postavljali svoj „lopovski“ kadar, da je mnoge od njih zadržao ili preuzeo Vučić (na primer, Jelena Trivan, zaštitno lice DS-a, postavljena za direktora „Službenog glasnika“)! „Naprednjaci“ su unapredili politiku „žutih“ monstruma i lopova time što su u potpunosti ukinuli „slobodu“ štampanih i elektronskih medija“, a naročito time što su ukinuli sve lične limite i obzire koje ima svaki iole pristojan čovek: i sada misle da mogu da rade nekažnjeno i slobodno šta hoće!

I onda, kada se posle ovih iznetih principa i modela ponašanja i upravljanja vladajućih političkih struktura ove države, premijer pozove na sjajne rezultate koje su „naprednjaci“ postigli za 7 godina svog postojanja, i koje će tek da postižu i u narednih još 7 godina, zahvaljujući, kako premijer kaže“, svojim „pametnim, divnim i mudrim“ ljudima iz „napredne“ stranke – ja nemam šta da kažem!

Ostajem nem i besan, ostajem poražen i ponižen, ostajem zatečen količinom beskrupuloznosti, da neko može da to izgovori i da tako priča u danima kada je „Kosovo“ pred prijemom u UNESKO, kada je Srbija dobila „Grozan Papir“ (kako ga premijer naziva!), kada smo pred ultimatumom koji sadrži gomile zahteva i uslova čije eventualno ispunjenje faktički može da vodi priznanju Kosova kao države!

Ko ti samo naduva toliku gomilu balona za bacanje na stranačkoj proslavi u „Sava Centru, Vučiću! Jel moglo možda bez tih tolikih balona, kada se, makar i demagoški, navodno svaki dinar u ovoj zemlji štedi i odvaja od usta svakog građanina Srbije, od deteta do penzionera! Jel moglo makar bez tolikih silnih balona Vučiću? Neka su i po dinar, mnogo je!

Da Vas podsetimo:  „Godine bola, godine tuge“ – medijalna zarada i dalje puno manja od potrošačke korpe

Zašto sve ovo pričam? Zato što je došlo neko čudno vreme za Srbiju! Došlo je vreme „fejsbuk politike“. Došlo je vreme, kada premijer Srbije, proglašava za svoje prijatelje sve one koji mu ili trebaju ili mu se iz nekog razloga svide! On javno saopšti, da nekog smatra za svog „prijatelja“, pa nek sada taj „neko“ odluči da li će prihvatiti „taj svojevrsni Vučićev javni zahtev za prijateljstvo, ili ne“! Isto onako kako to rade i „fejsbukovci“! Pošalješ zahtev za prijateljstvo, pa onda čekaš šta će biti!

Naš premijer voli, kao i svi mladi napaljeni, vlasnici „fejsbuk“ profila, da ima, po svaku cenu, što više ljudi, na svojoj listi „prijatelja“! U tom „virtuelnom“ svetu, pravilo je nepisano, da što ti je duža i veća lista „prijatelja“, to se računa i da si ti uspešniji!

Kao i pravi „fejsbukovci“, i premijer stavlja na svoj „politički“ profil, i u javnosti „šeruje i taguje“, samo najlepše slike i događaje iz „stvarnosti Srbije“! Naravno, svako ko pokuša, da na profilu ili „zidu“ premijerovom svojim javnim komentarom ospori istinitost takve „virtuelne slike stvarnosti Srbije“, odmah ide na njegovu „blok“ listu, i ispada sa njegove liste „prijatelja“!

Status „blokiranog premijerovog prijatelja“ znači da vas više niko iz „sistema državnog i privatnog“ neće i ne sme (zbog straha od „moćnog“ premijera) ni pogledati, a kamoli nešto sa vama raditi! Zašto bi se zamerali „najmoćnijem od svih“! Evo vam primer Olje Bećković, evo vam urednika „Večernjih novosti“ Srđana Škora, evo vam radio-voditeljskog para Radia S, Darka Mitrovića i Marka Stepanovića (Dare i Mare), itd

Zato što se vodi ovakva „fejsbuk“ politika u Srbiji, nije ni čudo što svi oni koji imaju „posećene“ i „praćene“ profile (bilo da je to Fejsbuk, Tviter, Instagram, itd.), predstavljaju u isto vreme, i nekakav „politički“ faktor u Srbiji! I zar je neobično da onda neka „starleta“, sa „vrućim“ fotografijama na svom profilu, može lakše da dođe do savetničkog mesta u Ministarstvu spoljnih poslova, ili u nekoj državnoj Agenciji, od nekog profesora univeziteta ili akademika iz SANU-a! Ko im je kriv, kada ti dosadni profesori i akademici, nemaju ni običan čestiti profil na Fejsbuku!

I dokle će ovakva „fejsbuk“ politika u Srbiji da funkcioniše?

Dotle, dok se neki mladi ljudi iz velike i brojne internet zajenice Srbije, kao jedinog preostalog polja apsolutne slobode za iznošenje kritičke misli o aktuelnoj politici u Srbiji, ne udruže, zainate i iskoriste iste principe koje koristi trenutna vlast u Srbiji, i ne pobede ih njihovim sopstvenim oružjem, samo ovaj put upregnutim u ime iznošenja čiste istine i pravde, a ne privida i laži!

Jedino tako može brzo doći, skoro preko noći, do iskazivanja pravog lica Srbije, njenog istinskog opredeljenja, njenog većinskog političkog stava, koji kao takav i treba da odsudno odlučuje i upravlja politikom države Srbije!

Jedino tako može brzo doći, do zaista velikih i stvarnih pomaka u kvalitetu života svih onih slobodnih, nestranačkih i nezavisnih, takozvanih „običnih i malih“, i tako „glupo pametnih i inteligentnih“, većinskih građana Srbije!

Milanko Šekler

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime