Dosta zločina (ako nisu nad Srbima)!

0
1236

Kada se Zagrebom pronela vest da će u Beogradu na otmenom Dedinju u ulici koja nosi ime Narodnog heroja Jugoslavije majora Milana Tepića, na mestu gde se trenutno nalazi spomen ploča njemu posvećena, biti podignut spomenik tom istom srpskom heroju Tepiću, Ministarstvo spoljnih poslova Hrvatske je ambasadorici Srbije uložilo oštar protest.

major-milan-tepic-grafit
Grafit posvećen majoru Milanu Tepiću

Pisani protest se obrazlaže stavom da je, po hrvatskim merilima, herojski čin majora Tepića i njegovog vojnika Stojadina Mirkovića suštinski ratni zločin te se podizanje spomenika zločincima ničim ne može opravdati.

U pismu se takođe navodi da su Barišić, Stepinac, Gotovina i drugi domoljubivi Hrvati nešto sasvim drugo i da se sa gnušanjem odbija svaka velikosrpska insinuacija da su oni stvarno drugorazredni Hrvati, ali da su prvorazredni zločinci.

Kukavički čin podmetanja eksploziva u skladište municije i naoružanja, kako ne bi dospeli u okrvavljene ruka raspamećenih zengi, u celom prosvećenom prohrvatskom svetu se smatra unapred smišljenim zločinom genocidnih Srba, što se u Haškom tribunalu redovno potvrđuje presudama protiv Srba, zločinaca po rođenju.

Prilikom eksplozije – kaže se u protestu – život je potpuno opravdano izgubio major Tepić, dok je Vojnik Mirković precizno ustreljen protivoklopnim projektilom naših hrabrih branitelja. Takođe opravdano.

Da tom prilikom nije poginulo više od 200 Zengi, iako ih mi, zbog proste računice vodimo kao jedanaest stradalih (kakav bi to fudbalski tim mogao biti!), a razliku beležimo u nestale, i da je sva vojna oprema i municija prešla u hrvatske hrabre (Srbi kažu krvave) ruke, mi bismo postali članica EU mnogo ranije i dobili mnogo više stranih investicija.

Turci su – dalje se podvlači u protestu – posle sličnog postupka Vojvode Sinđelića, srpskog sina iz Resave ravne, od lobanja izginulih srpskih boraca na Čegru, u Nišu izgradili čuvenu Ćele-kulu, koja i danas svedoči o srpskim zločinima. To bismo i mi uradili – nastavlja se u protestu hrvatskog ministarstva – bilo je sasvim dovoljno građevinskog materijala iako su mnoge lobanje bile nespretno razbijene muškim udarcima maljem, ali, na nesreću, nismo na vreme izdejstvovali građevinsku dozvolu. Naravno da se ne žalimo jer to, mnogo uspešnije od nas, radi Tribunal u Hagu.

Da Vas podsetimo:  KOJI SU TO SRBI KOJI SU SE UPRAVO ODREKLI SVETOG SAVE?

Poučeni hrabrim i odvažnim domoljubivim protestom slavnih Hrvata, Turci su se takođe obratili Srbiji sa zahtevom da se svi tragovi koji podsećaju na Stevana Sinđelića, zatru, unište, izbace iz literature i da se redovno organizuju đačke ekskurzije Ćele-kuli i Srebrenici kako bi se, zločinačka srpska deca od malih nogu privodila pameti. Da se, dalje navode Turci oslobodioci, u Skupštini Srbije donese zakon po kome će na robiju u trajanju od najmanje pet godina (nema veze sa pet vekova) biti osuđen svako ko upotrebi reči „srpski sin“, „vojvoda“ i „sloboda“. Resava, pošto je ravna, može da prođe.

Nataša Kandić, kao rođena Kragujevčanka, došla je do vešto skrivanih video kaseta koje potvrđuju njenu davnašnju sumnju u tvrdnju da su zločin nad kragujevačkim đacima izvršili Nemci. Na snimku se, naime, lepo vidi da su streljanje izvršili ozloglašeni Miloševićevi srpski plaćenici. Zbog toga, revnosna i pravdoljubiva Nataša zahteva da se spomenik u Kragujevcu poruši, a imena stradalih đaka uklešu u srebreničku ploču kako bi se opravdao broj od 8 hiljada… i tako dalje. Tako se definitivno raskrinkava davnašnja srpska propagandistička ujdurma da su nemački nacisti zločinci. To, kako tvrdi ova Kragujevčanka, jednostavno nije moguće jer Nemci i danas pišu našu istoriju uz svesrdnu pomoć još jedne rođene Kragujevčanke – Latinke Perović.

Žene u crnom su istim povodom na Trgu Marksa i Engelsa, koje trenutno zamenjuje Nikola Pašić, organizovale nadahnuti performans u kome su zahtevale da se, umesto Pašiću, postavi spomenik Vesliju Klarku. Njihov nastup u crnom se sastojao u hodanju bosim nogama umočenim u crvenu boju po belom platnu, prostrtom preko celog trga. Krvavi trag njihovih bosih nogu ostavio je jasno ispisan nogopis: „Do slobode se dolazi samo osiromašenim umom!“

Da Vas podsetimo:  Ista meta, isto odstojanje - Beograd na vodi, Zrenjanin bez vode

Nisu imale dovoljno boje da ispišu – uranijumom!

Dragoslav Pakić

www.stanjestvari.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime