Dostignuće ove vlade

Delikt mišljenja?

6
2474

verbalni-delikt-620x330Druga vlada Aleksandra Vučića obeležila je 19. novembra „mali jubilej“ (Ivica Dačić) – prvih sto dana. Premijer je, po običaju, novinare zasipao brojkama, od kojih neke, priznajem, zvuče prilično neverovatno („U prvih 10 meseci uplaćeno je 25 milijardi dinara više PDV-a, više poreza na dobit, dohodak, akciza… Stopa nezaposlenosti je sa 26 pala na nešto više od 16 odsto“?!). Potpredsednik Dačić je pak istakao da „činjenica da premijer nijednom nije pomenuo rekonstrukciju i vanredne izbore znači da Srbija ide u pravom smeru“ (?!).

Ako pokušam da se setim koji je potez vlade, u ovih sto dana, na mene ostavio najveći utisak onda je to svakako sednica, održana 9. novembra. Tada je vlada odlučila da predloži skupštini da u član 387 Krivičnog zakonika unese novi stav (5) koji glasi: „Ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida (…) na način koji može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje (…), ukoliko su ta krivična dela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina“.

Međunarodni krivičnog sud u Hagu (osnovan 2002) nije isto što i zloglasni Haški tribunal (koji se zatvara) i do sada je doneo tek jednu odluku. Ali, kako nam je to objasnila naša ministarka pravde, Nela Kuburović, „to ne znači da ih neće donositi u budućnosti“ između ostalog vezano i za genocid u Srebrenici: „Na pitanje da li to znači da negiranje genocida u Srebrenici neće biti kažnjivo, Kuburovićeva je odgovorila: `To nisam rekla`“; jer MKS-u će, da donese bar jednu odluku o Srebrenici svakako pomoći i oficijelno Sarajevo, Zagreb ili Berlin.

Da Vas podsetimo:  Šta će biti s Generalštabom: Mnogo buke ni oko čega

Posle toga, usvoji li se ovaj zakon, svako ko kaže: „Masakr u Srebrenici nije bio genocid“ (negiranje postojanja) ili „U Srebrenici nije ubijeno 8372 već manje od dve hiljade Muslimana“ (značajno umanjuje težinu genocida) biće osuđen na zatvor od najmanje šest meseci, pa sve do pet godina.

Zakon se, po pravilu, ne primenjuje unazad; ali ako bi to bilo, po nekom od ova dva osnova (ili čak po oba), u srpskom zatvoru bi, između ostalih, mogli da završe i Noam Čomski, Emir Kusturica, Šejh Husein, Efraim Zurof, Edvard Hermnan, Luis Mekenzi i mnogi drugi. Svi su oni ili kritikovali promenu definicije genocida kada je reč o Srebrenici, ili su ukazivali na krivotvorenje i uveličavanje broja ubijenih muslimanskih boraca.

Ovaj predlog srpske vlade već je naišao na ozbiljnu i argumentovanu kritiku – od osporavanja tvrdnje da je to nekakva „obaveza članica i kandidata EU“ (jer 13 zemalja EU uopšte nema takvo krivično delo), do upozorenja da ovim „rastu potencijali verbalnih delikata u našem budućem zakonodavstvu“.

„Bez obzira na presude Haškog tribunala“, kaže se, recimo, u jednoj ekspertskoj kritici, „danas najpoznatiji stručnjak za genocid profesor Vilijam Šabas tvrdi da je upotreba reči genocid za zločin u Srebrenici pogrešna i `ekstravagantna`”. Takođe se skreće i pažnja da o genocidu nad Srbima u NDH nema sudske presude u Srbiji, niti je takvu presudu doneo neki međunarodni krivični sud – zbog čega bi se u Srbiji, sasvim naopako, slobodno mogao negirati genocid izvršen u Jasenovcu, ali bi se pak za Srebrenicu išlo na robiju!?

Obični ljudi često su ravnodušni prema uvođenju verbalnog delikta, misleći da se to odnosi samo na one koji to „pričaju javno, na televiziji“. Međutim, delikt mišljenja, kada postoji, pogađa ne samo javne ličnosti već i običan svet. U vreme titoizma pesnik Gojko Đogo osuđen je zbog „neprijateljeske propagande“ u četiri pesme na godinu dana zatvora u Padinskoj Skeli; ali, niste morali da budete poznati pesnik pa da zbog verbalnog delikta završite na robiji. Tako je Ninoslav Pešić iz Čačka osuđen na godinu i po dana zatvora jer je (verovatno pripit) „neutvrđenog datuma 1977. godine ispred robne kuće u prisustvu većeg broja lica uzviknuo ’Živeo kralj Petar!’”. A Svetolik Urošević iz Gornje Trepče osuđen je 1979. godine na pet meseci zatvora u Čačku, jer je „u više navrata za vreme službenog putovanja u putničkom automobilu, u prisustvu drugih lica, izložio poruzi predsednika Tita tako što je govorio da je ’izlapeo i da nije više sposoban da rukovodi zemljom’“.

Da Vas podsetimo:  Srbija je morala pomoći RSK da izdrži prvi udar „Oluje“ – sve bi onda imalo drugi tok

Ako mislite da je délit d’opinion davna prošlost, varate se. U današnjoj Srbiji od 2009. godine postoji verbalni delikt u vidu „govora mržnje“ prema seksualnim i drugim manjinama (Zakon o zabrani diskriminacije, čl. 11).

Tako je Jelena Popović Ivanović, profesorka engleskog jezika u jednoj srednjoj školi u Novom Sadu, 30. maja 2016. osuđena na kaznu od tri meseca zatvora, uslovno na godinu dana, zbog komentara na svom Fejsbuk profilu, koji se odnosio na homoseksualce. Neki od tih komentara bili su:

„J… vas vaš projekat o nasilju, debili izopačeni, crknite sa sve tim parama koje ste pokrali za tako debilne projekte kojima zatupljujete narod! Sami dovodite do nasilja ovim izazivanjem, stoko pederska!“;

„Nemoj da me je neko kritikovao za ovakav status samo zato što sam profa! Ima da se derem o čemu god poželim!“;

„Jeste, pederi su bolesnici i treba ih se kloniti, ignorisati, zanemarivati, ućutkati na sve načine jer vrše propagandu bolesti!“.

Žena je na sopstvenom fejsbuk profilu, sa internet prijateljima, delila svoje mišljenje o „LGBT ljudima“ (kako se to danas polit-korektno kaže). Lično se ne bih nikada tako izražavao, ali Jelena Popović Ivanović grdila je i psovala u svom internet društvu, nije to radila ni na času, niti na ulici. Zbog toga je dobila krivičnu prijavu i, ako to bude ponovila u narednih godinu dana, ići će tri meseca u zatvor.

A sada, zamislimo šta će se sve dešavati ako bude usvojen novi stav 5 člana 387 Krivičnog zakonika. Koliko će tek onda Jelena, zbog tvitova ili statusa na fejsbuku, otići u zatvor? I gde će, uopšte, proširivanje verbalnog delikta, ako se ovako nastavi, da završi? Ko će, i šta će, sve posle toga biti zaštićeno? I koga tada više nećemo smeti, ni u društvu rođaka ili prijatelja, da kritikujemo?

Da Vas podsetimo:  Naslovna strana / Kolumne i intervjui Velika petorka za Kosovo i Metohiju je BRIKS!

antonicslob

Slobodan Antonić

www.fsksrb.ru

6 KOMENTARA

    • Ocekivano, s obziro da naprednjaci imaju vecinu. „Opozicija“ je slobodno mogla da odigra svoju ulogu. Sad samo da se obavi i ta formalnost, i da ICC donese odluku da su Srbi u Srebrenici pocinili genocid, i Vucic ce moci da se pohvali jos jednim „istorijskim dostignucem“: Srbija kaznjava svoje drzavljane za negiranje laznog genocida. Svakog dana, u svakom pogledu, sve vise *napredujemo*. Ko zna zasto je to dobro (ja imam ideju)…

      • Da, ali opozicija je i LDP i DS i DJB, koji su izvršna ruka američke ambasade. I naravno sve muslimanske strakne ( i Ljaić i Zukorlić). Ono što mene baca u očaj i tugu je činjenica da većina Srba nije svesna značaja i posledica koji će ova izmena KZ imati na kvalitet života, na budućnost ljudi, u zemlji koju vodi sumanut i neprijateljski raspoložen čovek. Jer da je drugačije, masa ljudi bi bila na ulicama i nije mi jasno, zašto patriotske stranke nisu organizovale proteste? I zanima me još nešto – do juče je i Nikolić negirao genocid, kako može da bude predsednik države koja će zakonskim putem primoravati svoje građane da priznaju genocid? I najbitnija stvar, ako su nam zakoni tako formulisani da se posredno priznaje genocid, zašto su u vhu vlasti ljudi koji su do 2000 bili pobornici i podstrekači „genocida“? Vučićeve reči su “ za jednog Srbina 100 muslimana“ i kako on, posle usvajanja ovog zakona može biti na vlasti. zakon će imai smisla tek kad su Vučić i Nikolić budu u zatvoru. Do tada, u Srebrenici i BiH se dogodio genocid nad srpskim narodom,a krivac za pokolj i Srba i Muslimana je Amerika, u Hrvatskoj je sprovedeno etničko čišćenje pod pokroviteljskom šapom Amerike. A Vučiću neka sudi Bog po delima njegovim, kao i onima koji su izglasali zakon.

  1. Bilo da se navodi 8372 muslimanske zrtve (DNA „evidencija“ americke „nezavisne“ ICMP, koju niko, ukljucujuci Haski sud, nije video pod izgovorom „zastite privatnosti zrtava i rodbine“, ali je svejedno uzeta kao osnov da Haski sud proglasi Srebrenicu genocidom, i osudi za to Tolimira, Krstica i druge na dozivotne robije), ili manje od 2000 (1920 pari butne kosti, jedina materijalna evidencija samog haskog tuzilastva, od koje su izdvajanjem grupica malih kostiju napravili 3500+ „slucajeva“, i onda cak i tu evidenciju gurnuli u fioku jer pokazuje da nikakvog genocida nije bilo), rec „ubijeni“ nije najprikladnija. To su stradali, vecina (od oko 2000, a u ovom broju je i do stotinak Srba, ukljucujuci jedinu zenu nadjenu u masovnim grobnicama, Biljanu Matic) je poginula u proboju 28-me muslimanske divizije u Tuzlu, a streljano je, od strane nekog multietnickog, placenickog (van direktne strukture i komandne linije VRS) 10-tog diverzantskog odreda, do nekoliko stotina na Branjevu (kod samog Branjeva je nadjeno svega 132 tela, a pretpostavlja se da su neki streljani na Branjevu mogli da budu preneseni u sekundarne grobnice na Cancarskom putu, gde je Dik Maningov forenzicki tim nasao ukupno 174 tela; i da su svi sa Branjeva to je 300 streljanih). Ajd da kazem dok se jos sme…

    • Da dodam, jedino drugo mesto gde su zarobljeni muslimani stradali bilo je na Kravicama, gde su se pobunili, oteli pusku strazaru, jednog ubili i drugog ranili, posle cega su ostali strazari, kojih je bilo mnogo manje od zarobljenika, upotrebili sva raspoloziva sredstva (mitraljez, bombe) da pobumu zaustave. Tu je poginulo oko 15 zarobljenih muslimana, ali to se ne moze okvalifikovati ni kao streljanje, ni kao zlocin.

      Sve u svemu, iza cele lazi o navodnom srebrenickom genocidu nad muslimanima je 200-300 zarobljenika streljanih na Branjevu, od strane nekakve mracne multietnicke jedinice, bez dokaza da je postojala naredba bilo vojnog ili politickog vrha Srpske (to sto se ne zna ko je naredio streljanje u Branjevu ukazuje na podmetacinu zapada kroz obavestajne sluzbe). Za ovaj „genocid“ su generali i istaknuti funkcioneri Srpske dobili dozivotne i dugogodisnje robije. Sa druge strane, za blizu deset puta vise ubijenih Srba oko Srebrenice, ukljucujuci zene, decu i stare, niko nije osudjen, i to se cak ni ne spominje kao zlocin, da ne govorimo o genocidu. I sve to voljom Vucicevih najvecih prijatelja i uzora…

  2. Da, ali svi zaboravljamo na predlog Sstrategije intelektualne svojine koji je trebao biti ili je možda već usvojen (izvinjavam se, jer sam na dva sajta pročitala različite datume za odluku- po jednom je to 22. novembar) po kome će državni organi moći uklanjati tvitove, komentare i čak i cele sajtove, BEZ PRETHODNE ODLUKE SUDA. Kuda ide Srbija? Da li ćemo dozvoliti jednom ludaku da nas mentalno maltretira i ubija? Ubeđena sam da je čak i izmena KZ vezana za kritiku Vučića i za olakšavanje sprovođenja politike izdaje Srbije po svim pitanjima od interesa Amerikanaca i zapada. Pobogu Srbi, dođite sebi! Skinite tu blesu sa sebe i okrenite se svojoj koristi!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime