Dugoročna destabilizacija BiH

0
992

skup_podrske_hilari_klinton_u_sarajevu-700x438Besomučna kampanja navodnih branilaca «jedinstvene» Bosne i Hercegovine (BiH) povodom «najvećeg problema» – referenduma o Danu Republike Srpske prethodnih nekoliko meseci polako se stišava. Logično i očekivano, jer je bilo reči o jednom u nizu uobičajenih događaja u BiH, koji je predimenzioniran s ciljem da se gurnu «pod tepih» postojeći brojni ključni problemi u toj zemlji (neki od njih su trajno prisutni). Ti problemi nisu na dnevnom redu, prvenstveno zbog opasnih iluzija i time odsustva volje lidera bošnjačkog naroda da se suoče s njima. Karakterističan ovakav, dvodecenijski problem, je selefijski terorizam u BiH, o kojem, ovom prilikom neće biti reči, osim na posredan način. Naime, u mapi rizika od terorizma i političkog nasilja za 2016. godinu, koju su izradile dve svetske istraživačke kompanije («Aon» i «Rubini global ekonomiks»), BiH je pozicionirana kao visokorizična zemlja. Opasnost od terorizma u BiH, upozoravaju iz tih kompanija, «skočila je sa prošlogodišnjeg srednjeg na visoki nivo u ovoj godini». S tim u vezi, podsetimo se da je izvorište aktuelnog terorizma u BiH u grubom kršenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, koje je bezobzirno učinjeno samo mesec dana nakon njegovog potpisivanja, i traje sve do danas. Prema «Dejtonu», islamski dobrovoljci (mudžahedini) u tadašnjoj Armiji BiH morali su biti van BiH do 16. januara 1996. godine, međutim, ta obaveza nije ispunjena. Tako, slučajno ili smišljeno, samostalno ili dogovorno, vlast u bošnjačko-hrvatskom entitetu i visoki međunarodni predstavnici u BiH, se dve decenije «igraju vatrom» u pogledu političke stabilnosti te zemlje – termin koji je nedavno tendenciozno upotrebio aktuelni visoki predstavnik (Incko) da upozori predsednika Republike Srpske na «nivo opasnosti» po BiH u vezi sa zakazanim referendumom o Danu Republike Srpske.

Dovoljno je imati u vidu samo ovaj bezbednosni problem pa da se argumentovano konstatuje da BiH ne funkcioniše kao država. Na žalost, mali su izgledi da BiH postane funkcionalna država i nesumnjivo, biće takva, slabofunkcionalna, sve dok se konstitutivni elementi BiH – dva entiteta i tri naroda iskreno ne dogovore o njenoj budućnosti. Među brojnim neslaganjima unutar pomenutih konstitutivnih elemenata, sredinom ove godine, skoro neopaženo je prošlo sporenje oko pokušaja falsifikovanja popisa stanovništva u BiH, kojim je «dokazano» da su Bošnjaci većinsko stanovništvo BiH. Naime, prikazom 196.000 građana (najviše Bošnjaka) poreklom iz BiH koji ne žive u BiH, Bošnjaci su došli do 50, 11 odsto stanovništva BiH. Reakcija političke elite srpskog i hrvatskog naroda na ovaj falsifikat bio različit: Skupština Republike Srpske je 21. juna 2016. odbacila rezultate popisa stanovništva, a hrvatski član Predsedništva BiH Dragan Čović izjavio (6. juna) da je odluka o popisu «štetna i za Hrvate». Bila je evidentna namera kreatora popisa da nasuprot evropskim standardima dobiju procente stanovništva koje će potom koristiti kao osnov za političke procese i nametanje/a rešenja, dakle, za podrivanje stabilnosti BiH. S tim u vezi, navodimo nekoliko činjenica.

Da Vas podsetimo:  Apel premijeru i ministrima švedske vlade

Adnan Balta, član Udruženja novinara BiH, osvrćući se na masovno naseljavanje Arapa na obodu Sarajeva i popisa stanovništva BiH iz 2013. godine, između ostalog, konstatuje: «Bitno je da su, tri godine nakon popisa stanovništva navučeni podaci da Bošnjaka ima više od pedeset odsto i da se nesmetano može preći na realizaciju Islamske deklaracije Alije Izetbegovića. Ili kako je često Alija znao reći: «Bićemo svoji na svome, u svojoj veri i na svojoj zemlji» (Pogledi, u: «Politika», Beograd, 1.9.2016). Reč je o nedavno doseljenih oko 40.000 Arapa u Sarajevu, a među njima je «oko 30 odsto onih koji pripadaju vehabijsko-selefijskoj ideologiji kakvu imaju terorističke organizacije Islamska država i Al Kaida…Šetajući Baščaršijom (staro jezgro Sarajeva) imate osećaj kao da ste u saudijskom Rijadu ili u bilo kojoj zalivskoj zemlji u kojoj se sprovodi strogi šerijatski zakon»(«Večernji list», Zagreb, 3.9.2016). U vezi sa ovim aktuelnim naseljavanjem Arapa, važno je pomenuti da ono kasni skoro tri decenije. Naime, prema zamisli muslimanskih ekstremista, 1.januara 1992. godine trebalo je da počne realizacija o planskom doseljavanju «Bošnjaka» iz Turske u BiH. Programom je bilo predviđeno da se doseljavanjem po 400.000 Bošnjaka godišnje, za deset godina doseli četiri miliona i BiH sa muslimanskim stanovništvom od 10 miliona postane etnički islamska država (Mijalkovski, M.: Etničke vojske u uzavrelom «bosanskom loncu, Vojno-politički informator, VINC, Beograd, februar 1992. str. 47.).

Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik je u vezi sa pokušajem «navlačenja» podataka o popisu stanovništva u BiH bio konkretniji od Adnana Balte, ocenivši: «Alija Izetbegović je rekao da muslimani tamo gde su manjina treba da trpe dok ne postanu većina. Kad postanu većina onda treba da formiraju islamsku državu… Evo sad su dogurali na 50 odsto i sad je verovatno pretpostavka da prave islamsku državu u Bosni» (Intervju u: «Politika», Beograd, 3.7.2016).

Da Vas podsetimo:  Šmit udara posljednje eksere u kovčeg državne zajednice uz zapadne aplauze

Za shvatanje opasnog stanovišta o muslimanima «Bićemo svoji na svome» autora Islamske deklaracije uputno je, s jedne strane, imati u vidu studiju Petera Hemonda, u kojoj on analizira skrivene poruke islamista, odnosno ustanovljava da u njihovom kalifatu, u svetu nema mesta za nemuslimane i, sa druge strane, neke ovogodišnje poruke reisa Islamske zajednice u BiH Husenina Kavazovića.

Prema knjizi Petera Hammonda, Slavery, Terrorism and Islam: The Historical roots and contemporary threat, Cape Town, South Africa : Christian Liberty Books, 2005./2008., (u: Petković, M.: Terorizam – rat u kontinuitetu, Vojno delo, VIZ, Beograd, 4, 2009, str. 256-260.), kada muslimansko stanovništvo jedne zemlje dostiže oko 1% od ukupnog stanovništva te zemlje, ono se deklariše kao miroljubiva manjina koja se ne meša u poslove drugih sredina. Navedeno potvrđuje, pominjanjem SAD (1,0%), Australija (1,5%), Kanada (1,9%), Kina (1,0-2,0%), Italija 1,5%) i Norveška 1,8%. U tom kontekstu je izložio rezultate istraživanja za slučajeve, kada muslimani čine 2-3% stanovništva od ukupnog stanovništva jedne zemlje, između 5 i 10%, između 10 i 20%, kod zemalja sa 40%, 60%, više od 80% i, u zemljama sa 100% muslimanskog stanovništva.

Kada muslimani dostignu između 2 i 3%, navodi Hemond, počinju da preuzimaju pojedince ili manje grupe vernika od drugih verskih zajednica, posebno mladih, i u tom smislu navodi sledeće zemlje: Dansku, Nemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španiju i Tajland. Kada u jednoj zemlji broj stanovnika muslimanske veroispovesti iznosi između 5 i 10% (Francuska – 8%; Švedska – 5,0%, Filipini – 5,0%, Holandija – 5,5%…), to već počinje značajno da utiče na ponašanje nekih nezadovoljnih krugova. Muslimani tada već počinju da insistiraju na uvođenju u društvene standarde nekih svojih zakona i običaja.

Već kod 40% muslimanskog stanovništva, piše Hemond, dolazi do masovnih oružanih sukoba, masakra pojedinih grupa druge vere, učestalih terorističkih napada i oružanih sukoba naoružanih milicija. U tom smilsu pominje Bosnu – 40,0%, Čad -53,1% i Liban -59,7%.

Da Vas podsetimo:  SRBI U RASEJANJU I NJIHOVA MATICA

Kod zemalja sa 60% muslimanskog stanovništva može se očekivati veoma jak pritisak na «nevernike», koji se ispoljava preko sporadičnih akcija etničkog čišćenja (što direktno vodi ka genocidu), korišćenje šerijatskog prava kao osnovnog zakona za regulisanje odnosa među ljudima, nametanje raznih taksi «nevernicima» i slično (to se dešava postepeno, tako da se spolja teško uočava kao promena, naglašava Hemond) i kao takve zemlje navodi: Albaniju – 70,0%, Maleziju – 60,4%, Katar – 77, 5% i Sudan – 70, 0%) itd.

Husein Kavazović je, krajem maja u dva odvojena obraćanja potencijalnim glasačima (Bošnjacima) u Švajcarskoj na lokalnim izborima u BiH (2.oktobra 2016), utputio niz uvreda na račun Srba i Republike Srpske. On je pozvao Bošnjake da se registruju, glasaju za Srebrenicu i ne dopuste da «Vlah vlada u Srebrenici. Naša kuća je naša obaveza, a sačuvati Srebrenicu pogotovo…Uspeli smo braćo, ima nas preko 50 odsto, za 10 godina biće nas 60 odsto». Imajući na umu činjenicu da su se glasači u Srebrenici na lokalnim izborima, među njima i deo Bošnjaka, izjasnili da «Vlah vlada Srebrenicom», za očekivati je pokušaje negiranja njihovog prava na slobodno izjašnjavanje.

Na kraju, važno je napomenuti da se situacija u BiH drastično pogoršala 1991. godine, kada je tadašnja bošnjačko-hrvatska koalicija provokativnom zloupotrebom teze «jedan čovek jedan glas» (preglasavanjem), suspendovala konstitutivnost srpskog naroda u BiH, da bi tako nastalo stanje potom eskaliralo u oružani sukob. Dovođenjem u vezu njihovo tadašnje postupanje, sa trogodišnjim navlačenjem podataka do bošnjačke većine u BiH i nedavnim pretnjama agresijom na Republiku Srpsku (čitaj: pretenzijama na čitavu teritoriju BiH), osnovano je konstatovati da je njihovo deklarativno izjašnjavanje za demokratsku i evropsku BiH – lažno. Naprosto, razmotreni slučaj, kao i niz nepomenutih slčičnih slučajeva, ukazuju na opasne iluzije koje prete da drže BiH trajno nestabilnu.

Prof. dr MILAN MIJALKOVSKI

Fond strateške kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime