Dukljanski identitet Crnogoraca prelazna faza ka „crvenim Hrvatima“

1
2183
Foto: in4s

Pokatoličavanje i unijaćenje pravoslavnih Srba na prostoru od Gorskog kotara preko Like, Dalmacije, Hercegovine do Konavala traje od 16. vijeka do danas. Sličan proces se odvija u Crnoj Gori gdje sadašnja vlast vrši politički pritisak na pravoslavne Srbe – jedini istorijski narod Crne Gore – da umjesto srpskog odaberu tzv. „dukljanski identitet“ kojim Crnogorci ne bi više bili Srbi.

Naime, prema hrvatskim ideolozima koji su tokom 20. vijeka u Zagrebu kovali planove prema Crnoj Gori, „dukljanski identitet“ i „crvenohrvatski identitet“ su sinonimi. Istovjetan proces se uočava u zapadnoj Ukrajini gdje je pokatoličavanje Malorusa započeto krajem 16. vijeka.

Međutim, ni Srbi ni Rusi nisu bili prva meta. Uglavnom se zaboravlja – ili javnost uopšte ne zna – da su prve žrtve pokatoličavanja bili Grci u njihovim istorijskim zemljama Siciliji i južnoj Italiji.

Grci su Siciliju i južnu Italiji naselili u 8. vijeku prije Hrista. Tim zemljama su donijeli svoj antički identitet i uvrstili ih u svoj civilizacijski krug. Rimljani su Siciliju i južnu Italiju nazivali „Velika Grčka“ i njom su u antičko vrijeme dominirali gradovi koji grčka imena nose i danas: Napulj u južnoj Italiji, a Sirakuza na Siciliji. Rimljani su u trećem vijeku prije Hrista osvojili te grčke zemlje.

Od 200. godine prije Hrista do 14. godine poslije Hrista trajala je romanizacija Velike Grčke. Na prostoru Sicilije i južne Italije se u dugom periodu odvijala latinska kolonizacija. Rimska administracija i čvrsta centralizacija doveli su do toga da grčki identitet utihne. Grci su se u prvom vijeku prije Hrista sve češće opredjeljivali za latinska vlastita imena. Do prvog vijeka poslije Hrista grčka populacija na prostoru Velike Grčke – kao nekadašnjeg etnopolitičkog pojma – znatno je razrijeđena ali nije u potpunosti nestala.

Da Vas podsetimo:  Nikad izvini

Grčki identitet se na Siciliju i u južnu Italiju vratio s vizantijskim pohodima i pobjedom nad Ostrogotima u šestom vijeku. Poslije grčkog identiteta paganske Velike Grčke, na isto tle vizantijske Italije stigao je grčki hrišćanski identitet. Tokom muslimanskog osvajanja Levanta (istočnog Mediterana) u prvoj polovini sedmog vijeka, veliki dio grčke populacije je prešao u sjevernu Afriku, Malu Aziju i Italiju. Novopridošlo grčko stanovništvo se u južnoj Italiji stapalo sa preostalim grčkim starosjediocima.

Do kraja 11. vijeka vizantijski duhovni identitet je bio dominantan među hrišćanima na Siciliji i u južnoj Italiji uprkos arapskim osvajanjima koja su u devetom vijeku narušila razvoj grčkog stanovništva i dovela do iseljavanja monaštva na teritorije koje nisu potpale pod muslimansku vlast. Grčki hrišćani su u desetom vijeku bili većina na jugu Apulije i u centralnim i južnim dijelovima Kalabrije. Do kraja 11. vijeka, kada su Normani 1091. zagospodarili Sicilijom nakon dvoipovjekovne vladavine Arapa, na Siciliji je živjelo dvije trećine stanovništva koje je govorilo arapskim jezikom i trećina stanovništva koja je govorila grčkim jezikom. Stanovništvo sjeveroistočne Sicilije bilo je većinom pravoslavne vjere, skoro svi hrišćani na Siciliji bili su „grčke vjere“, a početkom 12. vijeka na sicilijskom ostrvu postajao je 21 grčki manastir.

Normanski vladari su sprovodili rehristijanizaciju Sicilije ali pod patronatom rimske crkve. Na episkopske stolice pravoslavnih arhijereja na Siciliji i u južnoj Italiji dovođeni su latinski biskupi. Uprkos procesu latinizacije, do 14. vijeka grčki jezik je dominirao južnom Italijom. Tokom narednih šest vjekova istorijski grčki identitet je vjerskom i jezičkom latinizacijom zbrisan.

Crnogorskim separatistima i ova priča o pokatoličavanju pravoslavnih Grka treba da posluži kao pouka, kao što to treba da budu i priče o viševjekovnom pokatoličavanju pravoslavnih Srba. Ukoliko ne žele da budu Srbi, ukoliko su latinica i „dukljanstvo“ njihovi izbori, uskoro neće biti ni Crnogorci. Njihov novopečeni kvazicrnogorski identitet samo je prelazna faza ka „Crvenim Hrvatima“.

Da Vas podsetimo:  SMEH JE DOBAR LEK, I ZA POLITIČKE BOLJKE...

dr Aleksandar Raković

in4s/Izvor: Sloboda

1 KOMENTAR

  1. Да ли сте се запитали зашто никада не иде назад?… Данас дошљаци у Србију говоре „свако мало“, „да се мене пита“, „спомињу“…. јер НИКАДА нису учили СРПСКИ језик, у којем се говори „мало-мало“, „да се ја питам“, и „помињу (можда и фамилију, као у песми Боре Чорбе)“.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime