Erdogan i Đukanović

0
1090

djukanovicsad11Zbog toga kako su i koliko vladali, njihovo napuštanje vlasti teško da može da bude silazak. Pre će to biti tresak

Redžep Taip Erdogan i Milo Đukanović nisu samo dvojica najdugovečnijih balkanskih lidera nego su veze koje ih čine nekom vrstom političkih blizanaca mnogo dublje. Pre svega, kako će se pokazati na kraju, priče o Erdoganu i Đukanoviću na svoj način su poučne, utoliko više što i jedna i druga provociraju i sličan kraj njihovih karijera.

Krenimo od početka: ne približava Erdogana i Đukanovićeva samo represija prema novinarima, iz koje nisu ni svi (novinari) izvukli živu glavu. Istorija vladavine Erdogana i Đukanovića povest je i o nebeskom finansijskom usponu dve porodice. Iako turski lider zarađuje oko 50 hiljada evra godišnje, kako piše nemački dnevnik Bild, njegova deca „plivaju u luksuzu“. Mlađi Erdoganov sin Bilal nekoloko puta je prozivan za pranje novca, dok je sa sestrom Esrom bio saučesnik u korupcijskom skandalu iz 2013. godine. Bilal Erdogan je siva eminencija koja stoji iza turskih poslovnih ljudi koji nelegalno trguju naftom sa teroristima Daeša, praveći promet viši od 500 miliona dolara godišnje.

Đukanović legalno zarađuje mnogo manje od Erdogana (manje od 14 hiljada evra godišnje), što mu nije smetalo da se nađe na britanskoj listi od 20 najbogatijih svetskih vladara. Istraživački mediji sabrali su da Đukanović pod svojom kontrolom ima bogatstvo od najmanje 14,7 miliona dolara. Za to vreme njegov brat Aco, koji je do 2000. godine bio nezaposlen, vlasnik je bogatstva od 167 miliona dolara, dok sestra Ana Kolarević, advokat, poseduje više od 3,5 miliona u deonicama i nekretninama. Đukanovićev sin Blažo zarađuje kao student oko 15 hiljada dolara dolara mesečno od izdavanja poslovnog prostora koji je dobio na poklon od Đukanovićevog brata Aca. Blažo Đukanović učestvuje i u poslovima sa solarnom energijom, dobijajući od očeve vlade subvencije za taj posao i pobeđujući na tenderima koje raspisuje ista ta vlada.

Da Vas podsetimo:  Da li je kriv samo onaj ko je povukao oroz?

Tolike sličnosti pre ili kasnije učiniće da se putevi njihovih nosilaca kad tad i preseku. Taj presek vidi se u poslovnim vezama Đukanovića sa Bilalom Erdoganom, pre svega u poslovima trgovine naoružanjem i naftom. Poslovi se ne obavljaju direktno, a uloga posrednika u njima pripala je Hašimu Tačiju, čime se može objasniti veoma srdačan odnos Đukanovića sa najmoćnijim čovekom Prištine. Trgovina naftom odvija se preko Aca Đukanovića, Milovog Brata, dok se promet naoružanjem odvija preko firmi MDI, CPR Impeks i Simon.

DVE OSRAMOĆENE ZEMLjE
Bogatstva i poslovi dve porodice godinama nisu smetala brojnim zapadnim istraživačkim organizacijama, sve dok su njihovi čelnici bili lojalni i beskompromisni saradnici zapada – Erdogan kao šef najveće NATO armije posle SAD, dok se Đukanovićeva Crna Gora kvalifikovala za najmanju članicu Alijanse. Istina o njihovom bogatstvu krčila je sebi put u javnost onim intenzitetom kako je, sa jedne strane, na dvojicu lidera rastao zapadni pritisak i, sa druge, onako kako su trošili svoje karijere, povlačeći radikalne političke poteze.

erdogangovorA obojica su se trošili neštedimice. Iako se godinama opirao američkim pritiscima da se umeša u sirijski rat, Erdogan je poklekao krajem novembra prošle godine, kada je njegova avijacija tokom legalne ruske vojne intervencije u Siriji oborila ruski avion. Od tog momenta dosta negovani i međusobno unosni odnosi između Turske i Rusije sunovratili su se. Zajedno s tim, sunovratio se i međunarodni ugled Erdogana: njegove izjave postale su sve bešnje, njegovi potezi sve neuravnoteženiji, uz pojačavanje pritiska na protivnike u zemlji, koji je kulminirao Erdoganovim raskidom sa najbližim saradnikom Ahmetom Davutogluom.

Neočekivane poteze povlačio je i Đukanović. Iako je Crnu Goru pratilo tradicionalno prijateljstvo sa Rusijom, iako je nejaka slovenska država cela dva veka bila pomagana kao redovna budžetska stavka carske Rusije, Đukanović se pre dve godine pridružio sankcijama koje su Rusiji uvele SAD i EU. To nije bilo dovoljno, nego je krajem prošle godine Crna Gora voljom svog premijera postala kandidat za ulazak u NATO, i to u trenutku kada je glavna aktivnost ove Alijanse postao vojni pritisak na Rusiju. Ono što je, osim nelegalno stečenog bogatstva, ponovo spojilo Đukanovića i Erdogana bilo je delovanje protiv interesa sopstvenih građana i povlačenje poteza koji su njihove države osramotili.

Da Vas podsetimo:  Igor leči i u otadžbini

HOĆE LI I KRAJ BITI ISTI?
Isto ko što je Erdogan dramatično pogoršao odnose sa gotovo svim turskim susedima, Đukanović se mobilisao u stroj koji je neprijateljski pravoslavnim narodima Balkana u Srbiji, Makedoniji i Republici Srpskoj, pozitivno odgovarajući na interese Albanaca i Hrvata.

Na kraju, i Đukanović i Erdogan, gubeći prijateljstvo Rusije, od koga su – malo je reći – uživali brojne koristi, nisu stekli naklonost zapadnih partnera. Zemlje EU na čeku sa Nemačkom u Erdoganu vide i nepozudanog i opasnog partnera, koji ih je za račun SAD, preplavio stotinama hiljada izbeglica sa Bliskog istoka, i najradije bi mu videli leđa. Istovremeno, u Đukanoviću vide živopisnog šefa male korumpirane države, koja godinama u kontinuitetu, sasvim nesrazmerno svojoj veličini, krijumčarenjem i švercom nanosi ogromnu štetu budžetima evropskih zemalja.

Iako vođeni kredom da će u međunarodnoj politici „tolerisati svakog skota, ako je naš skot“, i Amerikanci sve više peru ruke od Erdogana i Đukanovića. Kako su pisali pojedini američki mediji, tokom posete Erdogana Vašingtonu početkom aprila između turskog predsednika i njegovih američkih sagovornika „mogao je da se oseti led pod prstima“. Istovremeno, Erdoganovi sukobi sa svojim višegodišnjim saradnikom, američkim klijentom Fetulahom Gulenom, i Davutogluom još više su ga udaljili od Vašingtona, koji mu sprema zamenu.

Istovremeno, nateravši Đukanovića da uoči oktobarskih izbora rekonstruiše svoju vladu i u nju ubaci predstavnike opozicionih stranaka, očigledno je da su Amerikanci spremili zamenu i za njega. Zbog specifičnih uslova – Đukanovićeve namere da uvede Crnu Goru u NATO – taj transfer vlasti biće, po svoj prilici, obavljen oprezno i u rukavicama. ProNATO vlast, kako je planirano, vladaće neko vreme zajednoi sa proNATO opozicijom, dok će Đukanović biti nateran da se povuče. Naravno, čovek snuje, a Bog odlučuje, tako da će se na oktobarskim izborima tek videti može li narod u Crnoj Gori da prihvati Đukanovićevu vojnu doktrinu, prema kojoj je Crna Gora konfrontirana i sa Rusijom i sa Srbijom.

Da Vas podsetimo:  U čemu se sve ogleda pravna neosnovanost optužnice protiv predsednika Srpske

erdoganhitler01I, na samom kraju, ne bi trebalo zaboraviti i poslednju sličnost između Đukanovića i Erdogana. Zbog toga kako su i koliko vladali, njihovo napuštanje vlasti teško da može da bude silazak. Pre će to biti tresak. Videćemo šta će on da proizvede.

Andrej Milanović

standard.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime