EU i SAD traže da se Srbija „odrekne” Kosova

0
1012

T. Kresović/Foto: vidovdan.org

Nova realnost – Priznati Kosovo?

Nacionalni i državni dijalog oko Kosova je potreban, ali u okviru važećeg ustava Srbije koji Kosovo i Metohiju tretira kao deo Srbije. Sa druge strane Kosovo je od 2008 godine postalo priznanjem većeg dela EU i SAD i oko 100 država sveta kao nezavisno. Rezolucija 1244SBUN više nije “slamka” za koju se drži Srbija, već Briselski sporazum i politika EU. Da bi neka država priznala deo nasilnog otcepljenja ili okupiranje svoje teritorije potrebno je održati referendum, prethodno promeniti Ustav Srbije i aktivirati SBUN, jer rezolucija 1244SBUN je još uvek formalno važeći međunarodni dokumet koji ima snagu međuarodne politike. EU nije politička već eknomska unija, koja je sebi dala za pravo da arbitrira u ime država i nacija i SBUN i za one koji nisu njeni članovi. Srbija je na dugom putu ka EU i ključni problem za Srbiju je puna normalizacija odnosa Beograda i Prištine po pogalavlju 35, koja jednostvno znači priznanje ili odricanje od dela državnog suverneiteta Srbije od Kosova. Pravno rečeno ni jedna vlada to ne može da uradi bez ustavnih promena i volje građana. Svaki pokušaj prihvatanja “nove realnosti“ kako kaže švedski diplomata Karl Bilt bi značila državnu i nacionalnu veleizdaju. Švedski diplomata Karl Bilt ocenio je kao interesantan poziv predsednika Srbije Aleksandra Vučića na široki društveni dijalog o Kosovu i upitao da li je reč o “novom realizmu” u oblikovanju odnosa između Srbije i Kosova. Da li je ovo novi realizam u oblikovanju odnosa između Srbije i Kosova?

Realnost o “izgubljenom” Kosovu?

Predsednik Srbije i lider vodeće stranke i koalicije Aleksandar Vučić kaže: “Ključna stvar koja nas sve vreme stopira je pitanje odnosa prema Kosovu i Metohiji” Predsednik sam sebi i javnosti Srbije postavlja pitanje „Zašto sam zamolio Srbe i druge građane Srbije za razgovor o Kosovu i Metohiji?”. Predsednik Vučić dopunjuje pitanje “Zašto ga smatram odlučujućim za budućnost naše zemlje i naroda?“. Predsednik Srbije u svom retoričkom stilu kaže “Zato, važno, ili važnije nego ikada, jeste da se pogledamo u ogledalo, hrabro, jasno vidimo sve ožiljke, rane i nedostatke na sopstvenom licu, ali i pokušamo da zalečimo ono sto je moguće, u očaju neodustajući od sebe zbog problema sa kojim se suočavamo“. Ovde predsednik Srbije “hrabri sebe i naciju” da se “širom” otvorenih očiju pogleda u realnost. Kosovo je deo Srbije koji je definisan i u okviru rezolucije 1244SBUN koji se kao jedini međunarodno validni dokumet “prećutuje“ ili se poništio misijom EULEX i voljom prethodnih vlada Srbije od 2008 godine do danas. Srbija je kosovsku neavisnost prečutala i nije tražila izjašnjavanje SBUN niti građana na referendumu. Put Srbije ka EU traži “novu realnost” odnosno priznanje Kosova .

Da Vas podsetimo:  Izraelsko-palestinski rat još jedna je opomena Srbima da ne vjeruju Zapadu i Americi

Politika “sve “ ili “ništa”?

Predsednik Srbije ima potrebu da bude “realističan” i “surovo” realan i traži za svoju politiku podršku naroda i institucija.Dijalog o “novoj realnosti” se ne može doneti bez promene Ustava Srbije. Ako je cilj da unutrašnji dijalog o Kosovu bude osnova za ubrzanu promenu Ustava i novo definisanje statusa Kosova, onda je reč o pokušaju poltičke i državne manipulacije u ime “viših interesa” Srbije na puti ka EU i održanju vlasti. Predsednik Srbije kaže: “Želeo bih, kao predsednik Republike, da pokušamo da rešimo naše sukobe, jednom zasvagda, ako je moguće, a ako ne, onda ništa. Bio bi to samo jedan od naših brojnih neuspeha, zajedničkih, srpskih i albanskih. Pronalaženje rešenja zahteva glavu vruću od stalnog razmišljanja, srce koje je hladno na preterane emocije, i ruke uprljane kompromisima. I naše i albanske.” Ovde se traže preveshodno bolni kompromisi Srbije, i odricanje od Kosova, Albanska strana već ima državnost i maksimum ustupaka bi bio ZSO i neki oblici „ kulturne autonomije Srba na severu Kosova.

Srbija u EU bez Kosova?

Predsednik Srbije jasno govori da bez priznanja „nove realnosti” Kosova nema ulaska u EU. Predsednik kaže „Svi putevi političke saradnje i ekonomskog napretka bili bi otvoreni za Srbiju. Vrata Evropske unije, takođe. U protivnom, čuvaćemo konflikt čiji smisao ne razumemo, junačićemo se do prve bitke, i jedni i drugi, bez razlike. A posledice? Koga briga za posledice, jer o tome će ionako da brinu neki drugi u budućnosti”. Predsednik Srbije traži i pokušava da ubedi naciju da je došlo vreme za „novu realnost” o Kosovu, ili će Srbija biti „žrtvovana” zbog Kosova i zamrznutog konflikta. Predsednik kaže „Da bi naš napredak bio stalan i održiv, moramo, ako ništa drugo, bar da pokušamo da razrešimo kosovski (Gordijev) čvor, a ne da se krijemo i najteži teret ostavimo našoj deci. Živeti, znači ljubiti zemlju po kojoj koračaju deca, a ne samo hvaliti se pobedama svojih dedova.” Kosovo je deo nacionalne „dedovine” i „očevine” i „deca” Srbije treba da znaju šta je njihovo od duhovnih, materijalnih do istorijskih vrednosti. Ako Srbija poklekne oko Kosova bez zadovoljena svojih interesa na putu ka EU, nit će ući u EU, a realno je da dođe do novih pritisaka EU i ucena po pitanju pozicije Mađara U Vojvodini, Albanaca na jugu Srbije ili Bošnjaka u Raškoj oblasti-Sandžaku. Zatim dolazi do pograničnih problema sa Hrvatskom i sve u krug. Konačni cilj razbijanje ili puna pacifikacija Srbije i srpskog naroda. Srbiji se obećava EU da se oslobodi Kosova,kao što je bilo obećanje Gorbačovu prilikom Ujedinjenja dve Nemačke da neće biit širenja NATO na Istok i da će opstati SSSR.

Da Vas podsetimo:  Banjska je Račak-2 – koliko još treba da ih bude da shvatimo da sa Šiptarima moramo drukčije?

Tomislav Kresović

vidovdan.org

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime