EU i SAD traže da se Srbija „odrekne” Kosova

2
1301

Nova realnost – Priznati Kosovo?

kosovo poljeNacionalni i državni dijalog oko Kosova je potreban, ali u okviru važećeg ustava Srbije koji Kosovo i Metohiju tretira kao deo Srbije. Sa druge strane Kosovo je od 2008 godine postalo priznanjem većeg dela EU i SAD i oko 100 država sveta kao nezavisno. Rezolucija 1244SBUN više nije “slamka” za koju se drži Srbija, već Briselski sporazum i politika EU. Da bi neka država priznala deo nasilnog otcepljenja ili okupiranje svoje teritorije potrebno je održati referendum, prethodno promeniti Ustav Srbije i aktivirati SBUN, jer rezolucija 1244SBUN je još uvek formalno važeći međunarodni dokument koji ima snagu međunarodne politike. EU nije politička već eknomska unija, koja je sebi dala za pravo da arbitrira u ime država i nacija i SBUN i za one koji nisu njeni članovi. Srbija je na dugom putu ka EU i ključni problem za Srbiju je puna normalizacija odnosa Beograda i Prištine po pogalavlju 35, koja jednostavno znači priznanje ili odricanje od dela državnog suverneiteta Srbije od Kosova. Pravno rečeno ni jedna vlada to ne može da uradi bez ustavnih promena i volje građana. Svaki pokušaj prihvatanja “nove realnosti“ kako kaže švedski diplomata Karl Bilt bi značila državnu i nacionalnu veleizdaju. Švedski diplomata Karl Bilt ocenio je kao interesantan poziv predsednika Srbije Aleksandra Vučića na široki društveni dijalog o Kosovu i upitao da li je reč o “novom realizmu” u oblikovanju odnosa između Srbije i Kosova. Da li je ovo novi realizam u oblikovanju odnosa između Srbije i Kosova?

Realnost o “izgubljenom” Kosovu?

Predsednik Srbije i lider vodeće stranke i koalicije Aleksandar Vučić kaže: “Ključna stvar koja nas sve vreme stopira je pitanje odnosa prema Kosovu i Metohiji” Predsednik sam sebi i javnosti Srbije postavlja pitanje „Zašto sam zamolio Srbe i druge građane Srbije za razgovor o Kosovu i Metohiji?”. Predsednik Vučić dopunjuje pitanje “Zašto ga smatram odlučujućim za budućnost naše zemlje i naroda?“. Predsednik Srbije u svom retoričkom stilu kaže “Zato, važno, ili važnije nego ikada, jeste da se pogledamo u ogledalo, hrabro, jasno vidimo sve ožiljke, rane i nedostatke na sopstvenom licu, ali i pokušamo da zalečimo ono sto je moguće, u očaju ne odustajući od sebe zbog problema sa kojim se suočavamo“. Ovde predsednik Srbije “hrabri sebe i naciju” da se “širom” otvorenih očiju pogleda u realnost. Kosovo je deo Srbije koji je definisan i u okviru rezolucije 1244SBUN koji se kao jedini međunarodno validni dokument “prećutuje“ ili se poništio misijom EULEX i voljom prethodnih vlada Srbije od 2008 godine do danas. Srbija je kosovsku nzeavisnost prečutala i nije tražila izjašnjavanje SBUN niti građana na referendumu. Put Srbije ka EU traži “novu realnost” odnosno priznanje Kosova .

Da Vas podsetimo:  „Oluja“ Sredstvo kojim je rešeno srpsko pitanje u Hrvatskoj

Politika “sve “ ili “ništa”?

Predsednik Srbije ima potrebu da bude “realističan” i “surovo” realan i traži za svoju politiku podršku naroda i institucija.Dijalog o “novoj realnosti” se ne može doneti bez promene Ustava Srbije. Ako je cilj da unutrašnji dijalog o Kosovu bude osnova za ubrzanu promenu Ustava i novo definisanje statusa Kosova, onda je reč o pokušaju poltičke i državne manipulacije u ime “viših interesa” Srbije na puti ka EU i održanju vlasti. Predsednik Srbije kaže: “Želeo bih, kao predsednik Republike, da pokušamo da rešimo naše sukobe, jednom zasvagda, ako je moguće, a ako ne, onda ništa. Bio bi to samo jedan od naših brojnih neuspeha, zajedničkih, srpskih i albanskih. Pronalaženje rešenja zahteva glavu vruću od stalnog razmišljanja, srce koje je hladno na preterane emocije, i ruke uprljane kompromisima. I naše i albanske.” Ovde se traže preveshodno bolni kompromisi Srbije, i odricanje od Kosova, Albanska strana već ima državnost i maksimum ustupaka bi bio ZSO i neki oblici „ kulturne autonomije Srba na severu Kosova.

Srbija u EU bez Kosova?

Predsednik Srbije jasno govori da bez priznanja „nove realnosti” Kosova nema ulaska u EU. Predsednik kaže „Svi putevi političke saradnje i ekonomskog napretka bili bi otvoreni za Srbiju. Vrata Evropske unije, takođe. U protivnom, čuvaćemo konflikt čiji smisao ne razumemo, junačićemo se do prve bitke, i jedni i drugi, bez razlike. A posledice? Koga briga za posledice, jer o tome će ionako da brinu neki drugi u budućnosti”. Predsednik Srbije traži i pokušava da ubedi naciju da je došlo vreme za „novu realnost” o Kosovu, ili će Srbija biti „žrtvovana” zbog Kosova i zamrznutog konflikta. Predsednik kaže „Da bi naš napredak bio stalan i održiv, moramo, ako ništa drugo, bar da pokušamo da razrešimo kosovski (Gordijev) čvor, a ne da se krijemo i najteži teret ostavimo našoj deci. Živeti, znači ljubiti zemlju po kojoj koračaju deca, a ne samo hvaliti se pobedama svojih dedova.” Kosovo je deo nacionalne „dedovine” i „očevine” i „deca” Srbije treba da znaju šta je njihovo od duhovnih, materijalnih do istorijskih vrednosti. Ako Srbija poklekne oko Kosova bez zadovoljena svojih interesa na putu ka EU, nit će ući u EU, a realno je da dođe do novih pritisaka EU i ucena po pitanju pozicije Mađara U Vojvodini, Albanaca na jugu Srbije ili Bošnjaka u Raškoj oblasti-Sandžaku. Zatim dolazi do pograničnih problema sa Hrvatskom i sve u krug. Konačni cilj razbijanje ili puna pacifikacija Srbije i srpskog naroda. Srbiji se obećava EU da se oslobodi Kosova,kao što je bilo obećanje Gorbačovu prilikom ujedinjenja dve Nemačke da neće biti širenja NATO na Istok i da će opstati SSSR.

Da Vas podsetimo:  Ko je, zapravo, bila Sveta Petka

Tomislav Kresović

www.vidovdan.org

2 KOMENTARA

  1. Srbija nikad, bukvalno nikad nece postati punopravna clanica EU.
    To je najveca i najpodmuklija evropska i americka laz. Njima isporucite sve i Kosmet i Vojvodinu i Rasku, odrecite se pravoslavlja predaka, opet necete uci u tu zlocinacku EU.

  2. Mene su učili da razmišljam hladnom glavom i svešću o tome koliko mi je bitno ono što mi se u srcu nalazi. Učili su me da uvek sagledam posledice svojih odluka i budem spremna na njih. Živimo u vremenu trgovine gde su uspešni vendori najveći tajkuni, iskusni trgovci predavači o tajnama uspeha i navikli smo na prodaju i predmeta i znanja i ljubavi i iluzija, ali nikada se nije, kao kukavičije jaje, prodavalo dostojanstvo i budućnost jedne nacije.

    Ovom pokvarenom pitijevskom proklamacijom, Vučić kao jedan od najvećih izdajnika u Srbiji doveo je građane Srbije na rub građanskog rata. Hladnokrvno, promišljno i beskrupulozno.
    Cela priča je u duhu -ja sam izdaju završio briselskim i dogovorima i potpisima i sad još samo vi da se usaglasite, a i ako se ne usaglasite ja radim kako sam isplanirao ili će biti rata.

    Vučićevi planovi su već izašli u javnost:
    Predrag Popović: „S Tačijem će potpisati „Ugovor o dobrosusedskim odnosima“, koji neće podrazumevati uzajamno priznanje, ali biće razmenjene diplomatske „misije“, što je eufemizam za ambasade.
    Takođe, Srbija će se tim „Ugovorom“ obavezati da u međunarodnom pravu ne predstavlja Kosovo i da „susedu“ neće stvarati prepreke za učlanjenje u međunarodne organizacije, uključujući i OUN.
    Na osnovu tog „Ugovora“ biće potpisana serija drugih dokumenata, kojima će se Srbija i zvanično odreći ekonomske i energetske infrastrukture, rudnika „Trepča“ i sl.“

    Ono što je bitno da znaju građani Srbije, Kosovo je početak koji će ih koštati budućnosti. Da li smo odustali od Srbije? Da li smo prestali da budemo Srbi?
    Da li mislite da smo toliko slabi da budemo taoci ambicije jednog beskrupulounog lopova i psihopate?

    Kosovo je karta koja ruši celu kulu. Jer sledece je; neka nova mala Jugoslavija u koju ulazimo sa oslabljenih pozicija, priznavanje genocida koji će nam oduzeti pravo naplate ratne odštete i za Prvi i za Drugi i za ovaj poslednji rat, a pretvoriće nas u one koji će plaćati drugima odštetu za milionska ubistva i progone Srba, priznavanje Vojvodine i raške oblasti kao Sandžaka je sledeće; naseljavanje centralne Srbije „migrantima“ i rasprodaju preostalih resursa strancima.

    Mnogo smo grešaka kao nacija napravili svojom nezainteresovanošću i pasivnošću i propuštanjem. Dovedeni smo pred svršen čin. Promenimo kraj priče. Ovo je poslednja šansa.

    I upamtite
    1.Srbija je uvek bila, i biće, u Evropi, a EU je već počela da definiše svoj raspad i da pravi nove podele i, razmislimo, šta smo to dobili od EU a da nismo platili imovinom, gubitkom suvereniteta ili zaduženjima pet generacija u napred.
    2. Mnogo je Šiptara napustilo Kosovo a doseljeni su Albanci. Sve je rađeno uz saglasnost vlade Srbije.
    3. Amerikancima i Albancima je bitno Kosovo(i kasnije transportna povezanost sa Evropom preko Srbije) kao ditributivni centar za drogu. Najveći trgovac drogom u svetu je CIA. Afganistan je pretvoren u najvećeg svetskog proizvođača opijuma i to je jedina demokratska mera koju su Amerikanci uspostavili posle decenije ratovanja.
    4. Jedini spoljni oslonac koga imamo i na kog možemo da računamo, bez obaveza i ucene, je Rusija. Obratimo se za pomoć. Mislim da ovo ne možemo sami. I upamtite ta pomoć nam može dati šansu da preživimo, neće nas udaljiti od Evrope i neće nas pretvoriti u koloniju. Što sada jesmo iako to nećemo da priznamo.

    Vreme je da razmišljamo hladnom glavom i da preuzmemo krivicu za propuste i nečinjenja.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime