Falsifikat-umetnik i falsifikovanje istorije

2
1349

Postoje ljudi koji osim talenta, pameti i stida imaju sve. Ako znamo da takvi postoje, onda ne treba da nas čudi kada ti ljudi posluže kao oružje pametnijih od sebe. Jedna od takvih je i Florens Lazar, samozvana rediteljka dokumentarnih filmova iz Francuske. O tome kolika je umetnica u pitanju govori i činjenica da ona dozvoljava zagrebačkom „Jutarnjem listu“ da njen novi film „Kamen“ naziva „art proizvodom“. Dakle, još jedan od predstavnika suvenirske umetnosti namenjene onima koji o umetnosti ne znaju ništa, o politici još manje, ali će ovo „delo“ gledati ne bi li ispalo da se razumeju i u jedno i u drugo.

Sama Florens Lazar je skoro u tekstu „Jutarnjeg lista“ rekla kako je Andrić grad lažno mesto napravljeno na lokaciji na kojoj je vršen genocid. Izjavila je da je nju na stvaranje gorepomenutog filma naveo i jedan njen doživljaj. U pitanju je susret sa čovekom koji je gradio Andrićgrad obučen u majicu sa srpskim grbom. Iz ovoga je redakcija portala „Jutarnji list“ koji slavi ovu „umetnicu“, a verovatno zajedno sa njom, zaključila kako je Andrićgrad mesto na kojem je „vršen genocid“, na kojem je „sve lažno“ i mesto koje „ima nacionalističke i ideološke konotacije“ – zaključak do kojeg je došla videvši tamo skulpture Andrića, Tesle i NJegoša.

Zašto Florens Lazar i oni koji podržavaju njeno zalaganje, možda bolje rečeno – oni koji su je nagovorili da ovo govori i čini, nisu još neki put došli u Andrićgrad, pa bi ih na ulazu dočekala zagrljena braća Sokolovići čiji je zagrljaj ultimativni čin pomirenja i pokazatelj namere kakvu pre Kusturice ovde skoro niko nije tako otvoreno pokazao, a to je namera za izmirenjem?

Da Vas podsetimo:  Prva Srpkinja koja je preveslala Atlantik za Sputnjik: „Noću sam ulazila u dom ajkula i sabljarki“

Odsustvo pameti, a preterana želja za nastavkom politike zavade koja je na ovim prostorima odavno započeta, morala je dovesti u pitanje i Andrićgrad kao jedan od retkih, a možda i jedini jasan čin pomirenja zavađenih strana i kao jedino mesto na kojem Drina teče pravo, jer su namere njegovog tvorca bile dovoljno miroljubive da su čak ispravile i vazda krivu Drinu. Očigledno je da je Andrićgrad kost u grlu onih koji bi ovaj prostor dodatno svađali, jer od pomirenja nema finansijske dobiti, barem tako razmišljaju moćnici, pa je pomirenje ubica ekonomije.

Naravno, ovakvi „umetnici“, koji dozvoljavaju sebi da i sami postanu instalacija umetnika zavađanja, ignorišu ne samo spomenik braći Sokolovićima, ne samo Anrićgrad i njegovu simboliku, kako arhitektonsku, tako i svaku drugu, ne samo Andrića, već i tekstove poput onoga koji je 2014. godine napisao Bilal Memišević, inače vođa Islamske zajednice u Višegradu, koji odgovorno tvrdi, a uz svoju reč je priložio i dokaze, kako na prostoru današnjeg Andrićgrada nije bilo genocida opovrgnuvši tako preko „Politike“ navode „Gardijana“ i „Internešenel biznis tajma“. Znajući „umetnike“ poput Florens Lazar koji ne prezaju ni od čega zarad marketinga, možemo je shvatiti, jer je uvek bolje braniti „Gardijan“ nego „Politiku“ pošto joj na taj način neko iz „Gardijana“ može posvetiti neki bedni pasus na poslednjoj strani.

Međutim, kada moćnici željni krvi i njihovi psi rata neku teritoriju nateraju na rat, onda je jedna od posledica i to da se svaki kutak te zemlje smatra mestom vršenja zločina, i to samo nad onima koji su tim moćnicima u datom trenutku draži ni zbog čega drugog nego iz puke koristi. Da li iko pri zdravoj pameti ikada može misliti da je svaki pedalj ove nesrećne zemlje zaliven krvlju? Možemo li onda, po analogiji ovih plitkouma, tvrditi i da je svaki metar Amerike okupan krvlju Indijanaca? Tamerlan i njegova vojska su osvajali pola sveta, ali ne možemo reći da je u svakom mestu ubijen poneki starosedelac. Naivan pristup istoriji i stalne fraze laika nikada nisu donele ništa dobro, pa čak ni onima koje brane.

Da Vas podsetimo:  Ne interesuje ih šta kaže Vučić!

Oni koji govore o reviziji istorije su oni koji nju najčešće i falsifikuju. Falsifikovanje istorije, kao što je ovo o kojem je reč u datom tekstu, ne čini ništa drugo do toga da zaustavlja život na ovoj teritoriji dok se jedna strana ne osveti. Kao što znamo, a istorija nas je naučila na teži način, svaka osveta dovodi do neke sledeće i do viška prolivene krvi.

Znamo da falsifikat-umetnik ne može stvarati ništa drugo nego falsifikate istorije, ali ne sme to činiti svesno, jer taj falsifikat direktno utiče, kao u ovom slučaju, na suživot dveju strana na lako zapaljivom prostoru. Falsifikovana istorija je kao falsifikovana novčanica – poslužiće u trenutku za nečiju obmanu i kupovinu nečega do čega nismo mogli doći radom, ali će svakako otkrivanjem činjenica policija zakucati na vrata onoga ko ju je falsifikovao i iskoristio.

Gledanje kroz objektiv kamere Florens Lazar ne može predstavljati ništa drugo nego podsticaj na neko buduće gledanje kroz nišan na komšiju inoverca.

Kako je umetnost surova prema budalaštini, antiumetnosti i ideologiji, pa samim tim ne trpi odsustvo talenta, onda takvi „umetnici“ svoja (ne)dela moraju plasirati napadajući njima one koji su u umetnosti dokazani. Ako već nema kvaliteta, može da ima publiciteta (ne)delo koje su stvorili.

Da ne pišem o tome kako je ova „umetnica“ snimala i svedočenja zaposlenih u Andrićgradu ne napomenuvši im da će snimak postati deo filma, što je njena zakonska, ali i ljudska obaveza, pa je onda te ljude prikazala kao saučesnike zločinaca i nastavljača politike koja je dovela do progona i zločina.

Florens Lazar zaboravlja na odgovornost svog rada, ali ne zaboravlja da plasira laži o velikim umetnicima poput Emira Kusturice, dakle o nečemu što ona nije i što nikada ne može dostići „stvarajući“ svoja mala (ne)dela na ruševinama velike laži.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: EU NIJE EVROPA, SAD NISU AMERIKA

U jednom se sa ovom „umetnicom“ slažem, a to je da Emir Kusturica ima veze sa jednim vrlo ozbiljnim zločinom u kojem bih mu uvek bio saučesnik. Radi se o zločinu protiv nekulture, nečoveštva i nasilja koji je izveden najrazornijim oružjem ikada napravljenim – kulturom!

Na nama ostalima, isključujući Florens Lazar, ostaje da se nadamo da ćemo tada, uz Kusturicu, biti osuđeni za ovaj udruženi zločinački poduhvat – jedini koji za krajnji cilj ima i pomirenje nekada zaraćenih strana.

Milan Ružić
www.iskra.co

2 KOMENTARA

  1. Nama Srbima ocigledno nije stalo do ugleda. Moramo se boriti svim silama protiv tih lazi koje nam se namecu. Vlast to na neki nacin i podrzava. Od hrvata ( H ne vazi za njih) se nista bolje ni ne ocekuje. Treba na svaki nacin isticat njihovu patolosku bestijalnost. Mi na sve samo cutimo kao da smo zaboravili da je “ bratstvu i jedinstvu “ davno istekla garancija. Onaj zlikovac Tito nas je tamanio kao muve a mi mu se klanjamo i dalje. Nesto zaista nije kako treba sa nama.

  2. Како да кривимо неког са стране, кад ено у самој српској Википедији чланак о Милану Лукићу је гола пропаганда у ком су Срби у и око Вишеграда – не само Лукић – злочиначки, геноцидни народ а јадни муслимани њихове невине жртве. Чланак је извесни „Марко Краљевић“, по профилу у Вики, клинац занесен другим светским ратом, Месершмитима итд, преписао из енглеске Википедије. И ником то не смета, од неке 2009. Оставио сам примедбу да је такво писање неприхватљиво не само са становишта цивилизацијских, него и стандарда саме Википедије, видећемо шта ће бити. Али то је само кап у мору. Власти Србије већ деценијама не само да не покушавају да се боре против овог медијског линча Срба, него чак такву борбу спречавају (о чему управо пише Никола Јанић). И сад бацају милионе на армију ботова помоћу којих покушавају да манипулишу јавно мњење, а раскринкавање антисрпске пропаганде не да им је задња рупа на свирали, оне је сасвим конкретно спречавају. То је много већи проблем од неке француске бакшиш „уметнице“ (која, да је хтела, сигурно је могла да чије и другу страну) и сличних, где и не можемо ништа да урадимо.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime